Većina zagriženih ronioca na svojim listama obaveznih ronjenja koje svakako moraju prije ili kasnije odraditi na prva mjesta uvijek stavljaju sve one razvikane svjetske destinacije poput Meksika, Filipina, Crvenog mora, Papue, Maldiva... Ali za neke zemlje to su zaista daleka i preskupa putovanja, a vremenski zahtijevaju puno više od jednog vikenda ili tjedna. Da, tamo je zaista prekrasno, ali alternativa koju nudi naše more također može biti očaravajuća.
Osim što mogu doći bez ulaska u avion ili iskoristiti samo jedan produženi vikend, mnogi Europljani nemalo se iznenade kada u Jadranu dožive ogromnu bioraznolikost podvodnih bića. Više od šest tisuća kilometara hrvatske obale uključujući 1200 otoka sigurno nudi pregršt lokacija na kojima bismo mogli roniti i zaista uživati.
Takvo je i čitavo Murtersko podmorje, a u dijelu Nacionalnog parka Kornati jednostavno je veličanstveno. Zato ga ni ove godine nikako nismo mogli preskočiti. Kombinacija raznolikih mjesta za ronjenje, velikih jata riba i reprezentativnih gorgonija, dovoljno olupina brodova pa čak i zrakoplova stavlja Murter uz bok destinacijama koje su na glasu kao svjetski "Top".
Odabrali smo Tisno, prvo mjesto otoka Murtera i njegovo najmlađe naselje, spojeno s kopnom podiznim mostom koji regulira dinamiku morskog i cestovnog prometa. Upravo je ovaj most prednost otoka jer nije potreban trajekt niti bilo kakvo drugo plovilo kako bi se prešao 38 metara širok tjesnac koji ovo naselje razdvaja na dva dijela. Pola Tisnog nalazi se na Tišnjanskom poluotoku, a pola na Otoku Murteru.
Od davnih dana stanovnici ovog mjesta bavili su se turizmom, jednako kao i danas postojali su i hoteli i pansioni jer je njegova pozicija izvanredna, u blizini nacionalnih parkova Kornata i Krke, nadomak Šibenika, Zadra i Splita, a šljunčane plaže i azurno more naprosto su mamac za turiste. Ne čudi da je Otoku Murteru nekada postojalo čak osam ronilačkih centara. Danas ih je upola manje, kovid je napravio svoje jer je u turizmu teško preživjeti nekoliko uzastopnih loših godina.
Ronilački centar Tramonto jedan je od četiri centra na otoku koja su opstala i prilagodila se, te u otežanim uvjetima poslovanja uspijevali puniti brodove i svakodnevno izlaziti na more. Zadovoljni se ronioci uvijek rado vraćaju tamo gdje znaju da će dobiti profesionalnu i kvalitetnu uslugu uz individualni pristup i pažnju posvećenu svakom roniocu-turistu, što je jedina dobitna kombinacija u ovom specifičnom i zahtjevnom poslu.
Milan Colić vlasnik centra već se petnaest godina hrabro bori sa svim mogućim izazovima rada u ronilačkom turizmu. Njegova je priča započela donekle uobičajeno za nekog tko je odrastao uz more, uz ronjenje na dah i ribolov. Godinama kasnije, Milan je položio ronilačke tečajeve i svoju dječju želju da boravak pod površinom barem malo produži je i ostvario. Pet godina je radio u ronilačkim centrima od Murtera do Istre i učio zanat od starijih i iskusnijih kolega, uz želju da jednog dana bude sam svoj gazda, što je u konačnici i uspio, daleke 2008 godine.
Nije to bilo nimalo lako, mlad čovjek, velike volje i želje, ali kako to često biva bez sredstava potrebnih za taj iskorak. Svi pokušaji da to ostvari lakšim i bržim putem pomoću kredita banaka nisu bili dovoljni za brzi start pa je Milan slijedećih pet godina radio u inozemstvu razne poslove, s jednim jedinim ciljem, a to je da prikupi potreban novac za svoj ronilački centar. Ušteđenim novcem kupio je prvu potrebnu opremu, gumenjak, pet-šest ronilačkih boca i mali kompresor. Sada se napokon mogao nazvati ronilačkim centrom; malim, ali odlučnim da jednog dana bude veći i uspješan. Upornošću i radom Milanov posao se malo po malo širio. Kupio je još jedan gumenjak, a zatim i veći brod.
Priča se zakotrljala i Tramonto je postao jedan od ozbiljnijih ronilačkih centara u Hrvatskoj kroz koji prođe više od tisuću ronioca u sezoni.
- Rezultati govore za sebe. Danas imamo jako puno opreme, šezdeset ronilačkih boca, a kapacitet nam je dvadeset i dvoje ronioca u jednoj turi, jednom izlasku na more – priča nam Milan.
Petero zaposlenih preko ljeta svaki dan brižno paze na svoje goste i vode ih na ronjenje, a minimalno je jedan brod na dan pun. Poslije podne rezervirano je za probne zarone i tečajeve, od onih osnovnih pa sve do tehničkog ronjenja za koje je zadužen sam Milan.
Probni se zaroni održavaju na „home reefu“, odnosno plaži s koje se jednostavno, bez velikog stresa za početnike može ući u more.
Većina ronjenja u Murterskom akvatoriju se obično odvija na 15 do 35 metara što zahtijeva i iskustvo u tom području. Advanced Open Water Diving, odnosno napredni stupanj ronjenja ili Dubinska specijalnost su poželjne, ali i za one manje iskusne ima dovoljno lijepih lokacija. A one su ovdje „Bogom dane“: Milanu najdraža Plić Grmeni šuma je fascinantnih gorgonija, ali ne zaostaje ni Kukuljar, poseban po izuzetno bujnom životu i velikim jatima riba, olupina broda Borko ili teretni ratni brod Francesca di Rimini. Ovo su sve igrališta i za podvodne fotografe i one koji se time žele baviti. Malih pužića stražnjoškržnjaka ima napretek na svakom zaronu, kao i ostalog makro svijeta.
Mali nedostatak pozicije Tramonta pokazuje se tek kada je jugo. Niti jedna lokacija nije podobna za plovidbu po ovakvim vremenskim uvjetima, dok bura nije problematična. Zbog toga je u planu i umjetni greben za koji Milan pokušava ishoditi potrebne dozvole kako bi imao opciju za ronjenje i po lošem vremenu. Od lipnja do listopada temperatura mora je ugodna i dovoljno topla za ronjenje u mokrim ronilačkim odijelima, prosječna vidljivost je oko petnaestak metara, morske struje nisu jake, ali ih ipak ima, što garantira bogat riblji fond.
Iako se Tramonto polako kroz ovih petnaest godina svog postojanja razvio u ozbiljan ronilački centar, Milan ipak nije sasvim zadovoljan rastom centra u ekološkom segmentu i kako kaže, svjestan je da se do sada relativno malo stigao posvetiti zaštiti mora, iako manje ekološke akcije i čišćenje od napuštenih mreža, koje su i na ovom području problem, redovito radi. Kako bi na neki način vratio svoj dug moru, odlučio je osnovati još jedan klub koji bi se bavio ekologijom i zaštitom mora. Kupljen je i Deep vison sonar koji će služiti za istraživanje terena i potragu za novim olupinama kako bi se s vremenom povećao i broj ronilačkih lokacija.
Držimo fige da mu taj plan uspije kao i svi ovi dosadašnji i da naše more dobije još jednu ekološki aktivnu zajednicu, kako bi što duže ostalo ovako čisto, puno života i koliko se moguće više oduprlo šteti koja neminovno nastaje globalnim zatopljenjem.
