StoryEditor

tužan zaronPomor u Zmajevom oku: nema više kozica, rakova, babica, glavoča, spužvi... ‘Držimo palčeve ovom rijetkom prirodnom fenomenu!‘

Piše OM
10. travnja 2021. - 11:03
Miješanje stupca mora pri čemu otrovni sumporovodik prodre u gornji sloj te pobije sve aerobne organizme pa se oni kasnije moraju ponovo useliti i naseliti jezero (snimljeno u listopadu 2011.)Nikša Stipaničev/Cropix

Morsko jezero Zmajevo oko u blizini Rogoznice jedno je od četiri morska jezera uz našu obalu (Jezero Mir na Dugom otoku, Veliko i Malo Mljetsko jezero na otoku Mljetu su ostala), izuzetan je prirodni fenomen kojeg znanstvenici Instituta Ruđer Bošković istražuju od 1992. godine. No, čak ni nakon toliko dugog i vrlo kompleksnog istraživanja ne mogu reći da su ga u potunosti upoznali, piše Donat Petricioli za portal Gorgonija.com.

Morsko jezero sada se istražuje u okviru znanstvenog projekta MARRES kojeg vodi dr. dc. Irena Ciglenečki – Jušić znanstvena savjetnica i voditelj Laboratorija za fizikalno kemijske separacije, Zavoda za istraživanje mora i okoliša Zagreb, Instituta Ruđer Bošković.

Cilj projekta je utvrditi izmjenu vode jezera i okolnog mora, biokemijska zbivanja na kemo-klini (pojas mora u kojem su kemijske promjene izrazite) između gornjeg često hiper oksičnog (koncentracija otopljenog kisika prelazi 100%) i donjeg anaerobnog sloja (punog, za aerobne organizme, otrovnog otopljenog plina sumporovodika) te sastav živog svijeta na dnu jezera u oksičnom sloju – bentos.

Istraživanja su započela prije trideset mjeseci, a uz znanstvenike LFKS-a ZIMO-a IRB-a uključen je i mali tim biologa ronilaca izv. prof. Dr sc. Tatjana Bakran-Petricioli iz Zoologijskog zavoda Prirodoslovno-matematičkog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i ja kao biolog, ronilac, podmorski promatrač te foto i video snimatelj.

Cilj našeg biološko – bentoskog istraživanja je utvrditi promjene u sastavu bentosa od početka mog posjećivanja jezeru (veljača 1992. god.) do sada. Prošle smo godine detaljno proučili živi svijet na prvih nekoliko metara dubine jezera i utvrdili da se sastoji od značajno manjeg broja vrsta nego na početku mojih posjeta jezeru.

image
Miješanje stupca mora pri čemu otrovni sumporovodik prodre u gornji sloj te pobije sve aerobne organizme pa se oni kasnije moraju ponovo useliti i naseliti jezero (snimljeno u listopadu 2011.)
Nikša Stipaničev/Cropix

Naime, jezero svakih tridesetak godina doživi (ili bolje reći „dosmrti“) miješanje stupca mora pri čemu otrovni sumporovodik prodre u gornji sloj te pobije sve aerobne (organizmi koji trebaju kisik za život) pa se oni kasnije moraju ponovo useliti i naseliti jezero.

Nažalost, ti su se periodi jako skratili pa se sad miješanje tj. pomori dešavaju svake tri, četiri godine. Tako se i početkom prošle jeseni u listopadu 2020. desio potpuni pomor koji je trajao poprilično dugo. Obnova je ovaj put mnogo sporija i slabija!

Prije neki dan, kad sam ronio u Zmajevom oku kemoklina je bila na svega dva metra a od živog svijeta vidio sam samo cijanobakterije i zelene alge, a od životinja samo dagnjice (Mytillaster lineatus) i u špiljici nekoliko malih mješčićnica (Pyura dura).

Nema više ni kozica, ni rakova, ni babica, glavoča ni kamotočaca ni kamotočnih i masivnih spužvi, a da o organizmima koje sam vidio prije prvog pomora: velikim dagnjama, ogromnim kamenicama, hlapovima, ugorima, mizidima puževima golaćima, tabinjčićima uopće ne govorim.

Hoće li se njihove populacije obnoviti pokazat će vrijeme, a ja ovaj puta nisam baš optimističan… Zato drž’mo svi zajedno palčeve ovom rijetkom fenomenu morem preplavljenog krša istočne obale Jadrana!

Tekst: Donat Petricioli, dipl. ing. instr. aut. ronj. CMAS/HRS I** / Gorgonija.com

image
Fotografija iz 2001. godine
Mladen Gerovec/Arhiv/Cropix
image
Zaron u srpnju 2001. godine
Mladen Gerovec/Arhiv/Cropix
image
Zaron u srpnju 2001. godine
Mladen Gerovec/Arhiv/Cropix
14. svibanj 2021 12:08