"Na brodu Zadar, na liniji Split - Starigrad, radi se po 18 sati, svaki dan, a posada ima smjenu tek nakon 30 dana neprekidnog rada. Znači, kormilari ustaju u 4.30 i rade do navečer, do nepuna 23 sata, ako nema nekih kašnjenja, kojih zna biti u sezoni. Tko to može izdržati i ostati koncentriran? Tko? Sve je to izvan zakona koji kaže da pomorac mora imati 10 sati odmora dnevno, podijeljenog u najviše dva dijela, od kojih jedan mora trajati najmanje 6 sati, znači 6 plus 4 sata. Ako je tako svaki dan u tjedan dana, za svaki dan zakonski morate imati još jedan sat odmora, znači 11 sati dnevno. To nitko ne poštuje, ljude se dovodi u situaciju da u brodski dnevnik potpisuju sate odmora koje nisu imali. Pristaju na to jer znaju da će, ako odbiju, imati problema na poslu".
Ovo je iskustvo koje je Jutarnjem listu ispričao bivši kormilar koji je prije nekoliko godina dao otkaz u Jadroliniji zbog dugotrajnih zdravstvenih komplikacija nakon što je prebolio covid. Njegov identitet nećemo otkriti, kao što nećemo otkriti ni identitete pomoraca još uvijek zaposlenih u Jadroliniji koji bi zbog svojih medijskih istupa mogli imati probleme na poslu.
No, njihove priče vrlo su slične - svi govore o lošim uvjetima na poslu, brodovima na kojima često nemaju adekvatan smještaj i nisu im osigurana tri obroka dnevno, preopterećenosti, pritisku koji posebno dolazi do izražaja u turističkoj sezoni, kršenju prava iz ugovora, neplaćenim prekovremenim satima i iscrpljenosti koja dovodi do grešaka. Jedan od sugovornika Jutarnjeg priča nam kako se zaposlenike "krade za sate".
"Radno vrijeme broda je 18 sati. Barba, on ima tih 18 sati. Prvi časnik ima manje, i tako redom prema činovima. Kormilari su imali 13 u početku, pa su im ‘velikodušno‘ digli na 14, a rade dnevno i po 18 sati. Znači, dnevno su pokradeni za po četiri sata, na 30 radnih dana iznosi 120 sati. Obavezne vježbe na brodu se ne rade tijekom sezone jer se nemaju kada napraviti, za to je potrebno neko vrijeme koje nemamo jer je vozni red takav kakav jest. Te neobavljene vježbe svejedno se upisuju u brodski dnevnik", ispričao je pomorac.
Za dlaku izbjegnuta tragedija
Uvjeti na poslu razlikuju se od broda do broda i često ovise i o međuljudskim odnosima članova posade, a subjektivan odnos prema poslu ovisi i o položaju u hijerarhijskoj strukturi, no zaključak koji proizlazi iz razgovora s pomorcima ide u smjeru toga da je, zbog preopterećenosti poslom i neulaganja u flotu, jako velik broj zaposlenika svjestan da im je sigurnost ugrožena i da se, zbog pada koncentracije ili tehničkog kvara, nesreće vrlo lako mogu dogoditi. Dojam je da je tragedija na trajektu Lastovo kod mnogih izazvala veliku traumu jer se, osim što među pomorcima Jadrolinije postoji posebna vrsta obiteljske povezanosti i ljubavi prema kompaniji, svi mogu poistovjetiti sa stradalima i s posadom tog broda. S obzirom na stanje u Jadroliniji, svjesni su da se takva nesreća mogla dogoditi bilo kome od njih.
"Ulje je iz cilindara hidrauličnog motora koji podiže i spušta ‘flipove‘ na rampi znalo je pišat‘ tako da ga nismo stizali brisati, ljudi bi se klizali, padali, Bože sačuvaj... A samo bi se čula dreka ‘ajde. brže, nema se vrimena, pusti to...‘ Jednom se za dlaku izbjegla slična tragedija na trajektu na kojem sam plovio. Uslijed buke, kaosa i anarhije u garaži, gdje su ljudi počeli ulaziti u vozila i paliti automobile prije nego što je trajekt uopće pristao, počela se dizati platforma na kojoj su bili još mornari. Jedva su stigli pobjeći, vriska, galama, šok... Platforma je na kraju na vrijeme zaustavljena, da nije, a da je netko ostao na njoj, prignječilo bi ga i vjerojatno bi poginuo ili bio teško ozlijeđen. Ova tragedija na Lošinju podsjetila me na taj događaj", ispričao je jedan od sugovornika Jutarnjeg.
Prema riječima Nevena Melvana, glavnog tajnika Sindikata pomoraca Hrvatske koji je krovni domaći sindikat u tom sektoru i član međunarodnog ITF-a, u Jadroliniji je Uprava stvorila ozračje nepotizma i poslušnosti, među ostalim i putem Nezavisnog sindikata pomoraca putničkih brodova Hrvatske, kojeg još zovu i kućnim sindikatom predsjednika Uprave Davida Sopte, a kojeg je predsjednik Vlade Andrej Plenković nazvao reprezentativnim, pokušavši na taj način obezvrijediti višegodišnja upozorenja ostalih sindikata na loše stanje u Jadroliniji.
Neki nemaju ni adekvatan smještaj
Uvjeti rada nisu isti na svim brodovima, kao ni trajanje smjena, što ovisi o smještaju. Ovisno o brodu, postoje različiti aranžmani sa smjenama, poput 30 dana plovidbe, 30 kopna, 15 dana na brodu, sedam doma, sedam - sedam... Pomorci spavaju na brodu čak i kad je on usidren u gradu u kojem žive, a taj san u bilo kojem trenutku može prekinuti neka hitna intervencija. Osim što ih se zakida za radne sate i za sate odmora, pomorci na nekim od brodova nemaju adekvatan smještaj, jer nema dovoljno kabina, a često nemaju ni osigurana tri obroka dnevno, pa im se tek naknadno isplaćuje hranarina, dok su u međuvremenu prisiljeni svojim novcem "kreditirati" kompaniju.
Zbog loših uvjeta rada i malih plaća pomorci često odlaze iz Jadrolinije u međunarodnu plovidbu ili pak u druge kompanije za domaću linijsku plovidbu, a konstantan nedostatak radne snage Uprava pokušava nadomjestiti zapošljavanjem Filipinaca, što je problem, među ostalim, jer je operativni jezik na Jadrolinijinim brodovima hrvatski. S obzirom na vrstu i obim posla koji obavljaju, plaće na Jadroliniji nisu dovoljne da privuku domaće pomorce, kojih je u Hrvatskoj ukupno oko 23 tisuće. Od toga, 18 tisuća ih plovi na "strancima". Zapovjednici na Jadrolinijinim brodovima bez dodataka mjesečno imaju plaću od oko 2200 eura, vođa stroja ima nešto manje od 1200, a kormilari, što je najniža funkcija na brodu, tek nešto više od 1000 eura. Za usporedbu, članovi Uprave Jadrolinije imaju plaće preko 4000 eura, gdje najvišu, 4111 eura mjesečno, prima predsjednik Uprave David Sopta.
‘Jadrolinija nam znači isto što i Hajduk‘
Unatoč tome, plaće nikada nisu bile osnovni motiv pomoraca za rad u Jadroliniji koju mnogi od njih doživljavaju kao "svoju", "obiteljsku" firmu prema kojoj vlada posebna vrsta odanosti i privrženosti, a svoj posao doživljavaju kao častan. Mnogi su pomorci izdanci obitelji u kojima su na Jadrolinijinim brodovima plovili i njihovi očevi i djedovi, stričevi i drugi rođaci. Tu je i posebna vrsta povezanosti Jadrolinijinih pomoraca s otočanima kojima su trajekti i katamarani jedina veza s kopnom, garancija sigurnosti da će stići kod svog liječnika ili u bolnicu čak i po najvećem jugu ili buri. Kako nam je to rekao jedan od pomoraca iz Dalmacije, "nama Jadrolinija znači isto što i Hajduk".
Trajekt Lastovo, na kojem se dogodila tragedija, iz Zadra je isplovljavao u 9 sati, što znači da je posadi radni dan počinjao u 7, 7.30 ujutro, kada počinju pripreme za ukrcaj putnika i plovidbu, dok im je, nakon što se sve pospremi, završavao oko 23 sata. Posada pred čijim se očima dogodila tragedija u ogromnom je šoku i pitanje je kada će se i hoće li se uopće moći vratiti na posao. U šoku je, kako doznajemo, i njihova zamjenska posada koja trenutno živi na trajektu koji je na vezu u remontom brodogradilištu u Malom Lošinju, spavaju u kabinama u kojima su spavali njihovi poginuli prijatelji i kolege i svakodnevno gledaju u rampu koja ih je ubila. Tragedija na Lastovu postala je generacijska trauma svih zaposlenika Jadrolinije koja će se zasigurno odraziti i na budućnost kompanije i na njihovu svakodnevnicu.
Konsternirani zbog Plenkovićeve izjave
Predsjednik Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije kapetan Ivan Srzentić, jednog od tri koji djeluju unutar kompanije, konsterniran je zbog izjava predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji ih je proglasio nereprezentativnim sindikatom i optužio za pokušaj rušenja Vlade. Taj je sindikat prije dvije godine, kada su slali pismo Upravi i predsjedniku Skupštine Jadrolinije Olegu Butkoviću u kojem su upozoravali na neodrživo stanje u kompaniji, od uvjeta rada do zastarjelosti flote i neodržavanja brodova te organizirali prosvjed u luci Gaženica, brojao oko 250 članova. Sada ih imaju oko 150, što je, smatra Srzentić, rezultat pritiska Uprave na njihove članove.
- Neosporno je da je ova tragedija rezultat greške sustava koji ne funkcionira, na što upozoravam od 2017. Premijer je izjavio da oni u uredu ne znaju za probleme s rampom. Ne da ne znaju, nego su morali znati. Svi su u uredu upoznati s time da je to pola stoljeća star brod, da se ta rampa dizala i spuštala toliko puta, da su preko nje prešli toliko kamioni i automobili, da ju je iskrivljavalo more... Jučer sam se vratio s pogreba čovjeka s kojim sam prije 17 godina dijelio kabinu... Izgubili smo troje ljudi, a to se moglo spriječiti, ne možemo na to gledati kao na izoliran slučaj. Pomorci su prisiljeni sami sebi falsificirati sate odmora u korist nesposobnog poslodavca koji je na kopnu uhljebio 600 - 700 ljudi, izmišljajući radna mjesta, dok na brodovima ljudi konstantno fali. Prema europskoj direktivi, trajekti bi nakon 25 do 30 godina trebali ići u rezalište, a kod nas još voze duplo stariji od toga. Drago mi je da se sva tri sindikata u Jadroliniji slažu u jednom, da bi David Sopta trebao podnijeti ostavku - rekao je Srzentić.
‘Sopta je trebao ponuditi ostavku‘
Nediljko Bulić iz Nezavisnog sindikata pomoraca putničkih brodova Hrvatske, koji je s 803 člana u Jadroliniji reprezentativni sindikat u toj kompaniji, smatra da su i David Sopta i cijela Uprava trebali, zbog moralne odgovornosti, ponuditi svoje ostavke na stol, a prema njegovim riječima, ovdje se treba propitati i odgovornost tehničkih inspektora i tehničkog direktora.
- Da je ta rampa bila tehnički ispravna, ne bi danas pričali o ovome - rekao je Bulić, koji je i sam plovio na trajektu Lastovo.
Što se tiče uvjeta rada u Jadroliniji, Bulić kaže da su oni, kao reprezentativni sindikat, uspjeli ispregovarati nacionalni kolektivni ugovor 26 godina nakon starog, prema kojem se materijalni uvjeti pomoraca bitno poboljšavaju.
- Hranarina je išta gore 100 posto, pomorski dodaci 100 posto, plaće od 30 do 50 posto. Plaća se dva puta podigla u posljednje dvije godine. Jadrolinija je, što se tiče plaća, bila u zaostatku 100 godina. Ova situacija nije od jučer, problemi se razvlače zadnjih 30 - 40 godina. Ako postoje problemi s kršenjem stavki iz kolektivnog ugovora, pomorci ne bi smjeli šutjeti - rekao je Bulić.
Osvrnuo se na komentare predstavnika SPH i Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije, kazavši da se radi o skupljanju jeftinih poena na tragediji.
- Koristiti ovakvu situaciju za osobne obračune i napade na nas je sramotno. Ljudi parazitiraju na mrtvima, sramota je da se od ovakve tragedije radi politička priča. Sada treba utvrditi što se dogodilo na ‘Lastovu‘ i vidjet ćemo što će istraga pokazati. Ja tvrdim da je razlog tehnička greška, jer da je sustav tehnički ispravan, rampa ne bi pala. To nije odgovornost posade, sustav je zakazao - zaključio je Bulić za Jutarnji.