Do 2050. godine razina Jadranskog mora mogla bi porasti za 20 centimetara, a do kraja stoljeća šezdesetak centimetara.
U splitskoj gradskoj luci razina mora 2100. bila bi viša za 57 centimetara, a u Dubrovniku za 62 centimetra. Tako barem predviđa NASA koja je objavila novu interaktivnu kartu koja pokazuje kako bi sljedećih desetljeća mogla rasti razina mora u svijetu ako se Zemlja nastavi zagrijavati sadašnjim tempom.
Karta nudi globalne i regionalne projekcije razine mora od 2020. do 2150. godine, a one se razlikuju ovisno o različitim mogućim scenarijima, onaj najlošiji našoj obali predviđa mogućnost porasta razine mora i za više od 150 centimetara do 2150. godine.
Dramatično izvješće
Više od 600 milijuna ljudi živi u obalnim područjima koja su manje od deset metara iznad razine mora. U razdoblju od 1901. do 2018. globalna razina mora podigla se oko 20 centimetara, što je brži porast nego u bilo kojem razdoblju u posljednje tri tisuće godina. Modeli budućeg rasta razine mora vrte se oko jednog metra u sljedećih sto godina, a to ovisi o brzini topljenja leda, temperaturi oceana i njihovim strujama...
NASA-ina karta objavljena je istovremeno s najdramatičnijim izvješćem o klimatskim promjenama Međuvladinog panela Ujedinjenih naroda u kojem je velika skupina svjetskih znanstvenika, koji su na izvješću radili osam godina, naglasila da je štetni utjecaj čovječanstva na klimu neupitna činjenica.
Čovječanstvo svojim neodgovornim i nepromišljenim ponašanjem potpuno mijenja klimu, a neke su promjene toliko velike da ih više nije moguće obrnuti. Izvješće se naziva crvenim alarmom za čovječanstvo, ljudska aktivnost je zagrijala atmosferu, oceane i kopno, u izvješću se navodi kako je od 1970. zabilježen najveći rast temperatura, veći nego u bilo kojem drugom 50-godišnjem razdoblju u posljednjih dvije tisuće godina.
Globalna površinska temperatura u desetljeću od 2011. do 2020. je za 1,09 Celzijevih stupnjeva viša nego u desetljećima između 1850. i 1900. godine, stoji u izvješću, a nedavni porast razina mora utrostručio se u usporedbi s razdobljem od 1901. do 1971. godine.
Katastrofalni požari
To zatopljenje već ima utjecaja na mnoge vremenske ekstreme diljem planeta, a posljednjih tjedana im svjedočimo u katastrofalnim požarima u Grčkoj, Turskoj, Italiji, Kaliforniji, Alžiru, Sibiru, poplavama u zapadnoj Europi i Kini, dosad nezabilježenim temperaturama u Kanadi...
Mediteransko priobalje pretvara se u pustopoljinu, do kraja stoljeća oko Sredozemnog mora zavladat će pustinjska klima, upozorava Levent Kurmaz, čelnik centra za klimatske promjene na istanbulskom sveučilištu Bogazici. Klima u južnoj Turskoj, južnoj Grčkoj i južnoj Italiji postat će poput one kakva je sada u Kairu u iračkoj Basri.
Znanstvenici kažu kako jedinstvena geografska lokacija ovog područja, mora koje je u "sendviču" između tri velike kopnene mase, čini Sredozemlje posebno osjetljivim na klimatske promjene. Ova je regija već za više od 20 posto nadmašila prosječni globalni rast temperatura od kraja 19. stoljeća naovamo.
Požari su u proteklih nekoliko tjedana uništili desetke tisuća hektara šuma uzduž obale Sredozemlja, a vatra nije rezultat samo klimatskih promjena, nego i akumulacije previše otpada, nekontroliranog korištenja prostora i razvoja. Mediteranski bazen često se doživljava kao najbolje što se nudi na području klime, udobnosti i kulture, ali klimatske promjene i njihove teške posljedice poremetit će vitalne industrije poput turizma i poljoprivede.
Staklenički plinovi
- Emisije stakleničkih plinova zbog izgaranja fosilnih goriva i krčenja šuma guše naš planet i ugrožavaju milijarde ljudi. Ako sada udružimo snage, možemo spriječiti klimatsku katastrofu, ali kako ovo izvješće jasno pokazuje, nema vremena za gubljenje i nema prostora za izgovore - poručuje glavni tajnik UN-a Antonio Guterres nakon objave izvješća o klimatskim promjenama i nepuna tri mjeseca uoči klimatskog samita svjetskih čelnika u Glasgowu.
Znanstvenici upozoravaju da će u sljedeća dva desetljeća temperature najvjerojatnije narasti za 1,5 stupnjeva Celzijevih iznad predindustrijskih razina, što će dovesti do raširene devastacije i ekstremnih nevremena.
I hrvatski klimatolog Krešimir Pandžić naglašava da je utjecaj čovjeka na klimu vrlo jasno dokazan, više od devedeset posto čimbenika za rast temperature izazvao je čovjek. Kaže kako bi, ako bismo izuzeli ljudske aktivnosti, rast temperature bio gotovo zanemariv, oko takozvanog prirodnog nivoa.
Pandžić upozorava i da možemo očekivati sve više snažnih pijavica, odnosno tornada, a takve su se pojave donedavno povezivale samo uz teritorije SAD-a i Australije. U jugoistočnoj Europi može se očekivati porast suša, poplava i požara, vremenskih nepogoda takvih razmjera i intenziteta na kakve dosad nismo naviknuli na ovim prostorima.
Svjetski znanstvenici uvjereni su da je ljudska aktivnost glavni uzrok smanjenja leda na Arktiku od 1990. godine i upozoravaju da bi Arktik mogao biti bez leda barem jednom tijekom rujna do 2050. godine. Navode također da će se planinski i polarni ledenjaci nastaviti topiti u idućim desetljećima i stoljećima. Oceani će biti sve topliji i kiseliji, a moglo bi doći do češćih ekstremnih plimnih događaja i poplava.
Toplinski valovi
Prema Pariškom klimatskom sporazumu, koji su potpisale gotovo sve zemlje svijeta, cilj je spriječiti rast globalnih temperatura ispod 2 stupnja Celzijeva u ovom stoljeću, a namjera je zadržati rast temperatura i ispod 1,5 stupnjeva. Obje će granice biti nadmašene u ovom stoljeću ako ne dođe do velikog smanjenja u emisiji stakleničkih plinova, naglašeno je u izvješću.
Znanstvenici vjeruju da će rast od 1,5 stupnjeva biti dosegnut do 2040., a čak i ranije ne dođe li do smanjenja emisija. Upozorili su da će to dovesti i do jačih i češćih toplinskih valova, češćih snažnih kiša na globalnoj razini, ali i suša u nekim dijelovima svijeta.
Iskazana je nada kako bi se zagrijavanje moglo zaustaviti, čak bi se mogao i preokrenuti rast u temperaturama ako se emisije smanje za pola do 2030. i ako se do sredine stoljeća to svede na nulu. Hoće li svijet u tome uspjeti, tek ćemo vidjeti, ali odgovornost nije samo na nacionalnim, regionalnim i svjetskim čelnicima, nego i na svakome od nas pojedinačno, koliko god mislili da smo beznačajni i bez mogućnosti utjecaja na globalna zbivanja, svatko vlastitim aktivnostima može pridonijeti postizanju krajnjeg cilja.
