Šalterska djelatnica Jadrolinije Fani Miladin svakodnevno spaja ljude s kopna i s otočanima i obrnuto. Niz godina radila je u uredu informacija, legendarnom 'centru 988' na Ilijinoj glavici, a u Jadroliniji je već 7, 8 godina.
'Cijepljen' od svega negativnog
- Struka mi je turizam i rad u putničkim agencijama i recepciji tako da mi je ovaj posao nekako bio sljedeći korak u životu. Upala sam odmah u vatru, prvih par godina bila sam sezonac, a onda dobila stalni posao, započinje razgovor za Dubrovački vjesnik Fani koja dan počinje kavom. Popije je u miru, a kad počne radno vrijeme potpuno se resetira i pripremi za sve moguće situacije.
- Ovisno o dobu godine, radimo od 8 do 20 sati, tijekom sezone od 6 do 21, 22 sata, ovisi ima li broda za Bari. Šalterski posao je zahtjevan jer izravno komunicirate s ljudima. Tijekom sezone dolaze ljudi umorni od putovanja, platili su boravak u ovome gradu i jednostavno s druge strane očekuju osmijeh, znači moraš biti pristupačan i 'cijepljen' od svega negativnog. Uvijek moramo dati maksimum, iako bude slučajeva da ni mi ne možemo biti toliko posvećeni, ma koliko se trudili, priznaje Fani koja se susrela sa svakakvim pitanjima:
- Ima upita tipa 'kad ide brod za Zagreb ili Mostar', pa do 'autobusa do Lopuda'. Prije tri godine bračni par u srednjim godinama platio je ljetovanje na Lopudu, nesvjesni da je to otok. Bili su frustrirani samim plaćanjem taksija od aerodrom do Dubrovnika, a još je gore bilo kad su doznali da trebaju platiti kartu do Lopuda gdje nema taksija pa su morali vući prtljagu do hotela, prisjeća se Fani koju stalno iznova čudi kako su neki stranci uopće došli do Hrvatske jer bude ih koji ne znaju ni gdje idu ni što će tamo raditi.
Jadrolinijin ured u Gružu mnogi shvaćaju kao 'bunar' informacija.
- Nerijetko smo 'turistički informativni centar' gdje smo dužni reći gdje je autobus, odakle polazi shuttle bus za aerodrom, gdje se najbolje jede, koja je cijena taksija. Sve turiste zanima, a ti često nemaš toliko vremena za objašnjavanje jer kad je gužva, moraš 'rezati' odgovore, inače bi sve otišlo u nedogled. Zato goste uputiš u ured turističke zajednice. Jer, čim ovdje vide ”Tickets here” na ulazu u ured, svi misle da su svi 'tickets here': od autobusa do svega drugoga, kaže sugovornica.
Sjeća se koliko je teško bilo raditi u lockdownu, kad su ljudi bili prestrašeni koronom, a nitko nije znao što se događa.
- Bilo je momenata gdje smo bili skroz 'zakaputani' maskama i rukavicama, s dezinficijensima, a s druge strane, mi smo socijalna bića, bez druženja i interakcije ne možemo funkcionirati. Imam osjećaj da smo se dosta distancirali kroz ovo razdoblje, primjećuje Fani koju je zapazila još nešto:
- Kad smo bili izolirani i vozili po par putnika vezanih za njihove obitelji na otocima, gledali smo ih kako putuju sa svim tim potvrdama i uvidjeli koliko je otočni život težak i koliko ovise o nama i vezom s gradom, naglašava Fani.
Upoznala je dosta otočana.
- Za par godina kad se skinu maske, vidjet ćemo koliko sam ih zapamtila. Svakako, ima dragih teta i dragih dunda, kako ne?! Bilo je tu čokolada, slatkiša, lijepih situacija… Planiram se javiti jednoj teti, 'zaletit' se do jednog od otoka, obećavam joj godinama da ću doći pa ću to učiniti za neki slobodan vikend, govori Fani koja i sama dva, tri puta tijekom sezone pođe na neki od otoka.
Ponedjeljak i petak su udarni dani, a svakodnevno je spremna i na ugodne i na neugodne epizode:
- Moraš nekad smirivati stanje, u turizmu je 'magična rečenica' da je gost uvijek u pravu. Naravno, nije. Ako netko napada mene ili kolegicu, a mi smo složan tim i stojimo jedna uz drugu, kao i naš šef Dino i njegova zamjenica Tea, ne možeš uvijek ići nauštrb sebe. Ako nisi zgriješio, nisi. Ipak, uvijek ćemo gledati izaći ususret koliko možemo da, ako je putnik oštećen, ako je sam sebe oštetio ili ne daj Bože, ako smo ga mi oštetili, to ispravimo, uvjerava Fani.
Konj do Barija
Pitanje tereta postavlja se samo kod međunarodnih linija, a za lokalne postoji točna specifikacija tereta. Jednom su je pitali ima li mungosa na Mljetu. Ako se pojave putnici s kućnim ljubimcima, nema zapreka jer je Jadrolinija pet friendly, s tim da bi veći psi radi sigurnosti drugih putnika trebali ploviti s brnjicom.
- Sjećam se slučaja prijevoza konja do Barija. Trebala je posebna dozvola jer je išao u garažni prostor koji nije najbolje ventiliran, gledalo se konja smjestiti gdje je najviše protoka zraka, a plovidba traje više od 7 sati. Uglavnom, konj je sretno stigao do Barija na neko natjecanje, otkriva Fani.
Posao je zanimljiv na više načina.
– Volim komunikaciju s ljudima, no bude zimskih mjeseci kad dnevno prodaš dvije ili tri karte pa ti, posebno popodne, sporo prolazi, jedva čekaš ljeto. A kad dođu sezonske gužve, pitaš se kad će zima! Nije se rodio tko je čovjeku udovoljio, ali lijepo je komunicirati s ljudima, pogotovo što neke poznaješ kroz školu, život, sretneš ih. A upoznaš nove ljude koje inače ne bi sreo da im ne prodaš kartu. Nekad bude reakcija: „Ajme meni, odakle te poznam? A sa šaltera!“ Godinama se viđamo, ima lijepih momenata, kaže Fani koja s kolegicama zimi čita knjige, uči jezike, uvijek se nađe načina da prođe vrijeme.
Primijetila je kako je ova sezona dosta sličila predpanedmijskoj 2019., ljudi se vraćaju iako je Hrvatska u 'crvenom'. Iako više nije u centru za informacije, bude poziva, doduše daleko manje. Lijep joj je bio prethodni posao, ali ne fali joj, čuje se još nekim bivšim kolegama. Sve obaveze ostavlja na poslu, ali uvijek komunicira s kolegicama, ispomažu se kad ustreba. Doma se opušta uz glazbu, filmove, obitelj i šetnje, a kako sama u šali veli: „opuštam se daleko od ljudi“. Naravno, i privatno je zovu i pitaju kad je brod, može li nešto odnijeti, uzeti s broda i slično jer Fani je sigurna, nesebična i pouzdana luka za mnoge.
