Zanimljivi nalaz školjaka pronašao je Rino Stanić na otoku Braču: prilikom vađenja starih mreža iz mora, pronašao je na stotine živih primjeraka školjke Pinctada imbricata.
- Pronalazak ove invazivne vrste nije nikakva novost ali ovako brojnu populaciju nisam nikada vidio. Jedno je sigurno, Jadran kakvog poznajemo mijenja se "brzinom svjetlosti"! - kazao je Stanić, inače inženjer bioloških znanosti, specijaliziran za molekularnu biologiju, te vrstan malakolog koji je koautor knjige o školjkašima "Morski puževi Jadrana", zajedno s Perom Ugarkovićem i Jakovom Stanićem. Upravo tu toj knjizi opisana je i Pinctada imbricata.
Izvorno je ova vrsta bila rasprostranjena samo u Indopacifiku, međutim nakon probijanja Sueskog kanala ušla je i u Sredozemno more, objašnjava nam Stanić. Prvi nalaz ove vrste u Mediteranu zabilježen je samo osam godina nakon otvaranja Sueskog kanala.
- Do unazad desetak godina ova vrsta bila je prisutna samo u južnim dijelovima Sredozemnog mora međutim malo po malo vrsta se počela pojavljivati sve sjevernije. Zabilježeni su nalazi u Valenciji, Liguriji……školski primjer klimatskih promjena u akciji.
Osobno sam pronašao prve primjerke ove vrste godine 2017, i to na mreži za uzgoj tuna (južna strana otoka Brača). U periodu od 2017. do 2020. bili su to sporadični nalazi, po 2, 3 primjerka godišnje. Najmanja dubina na kojoj sam pronašao živi primjerak iznosila je 0,8 metara i to u uvali Vlaška na otoku Braču u listopadu 2019.
Sada, prilikom vađenja starih mreža iz mora, u akvatoriju otoka Brača, pronašao sam na stotine i stotine živih primjeraka, različitih veličina, od 15 mm do 50 mm. Osobno nisam nikada vidio ovako brojnu i zdravu populacije vrste Pinctada imbricata (Röding, 1798). Sve nam to vrlo jasno govori da se Jadran mijenja velikom brzinom, radi zagrijavanja mora postaje dom vrstama koje tu ne bi trebale biti….- navodi nam ovaj malakolog.
Dodaje kako je školjka jestiva i ne predstavlja direktnu opasnost za čovjeka. Međutim za vodeni okoliš u kojem se nalazi predstavlja opasnost jer svojom dominacijom potiskuje druge autohtone vrste. U vodama oko Tunisa uopće nema više dagnje na kavezima za uzgoj bijele ribe, samo Pinctade.
- Ono što će zaintrigirati javnost je da je vrsta poznata po tome što se koristi za uzgajanje bisera, odakle i naziv ‘biserna školjka‘. Koliko znam talijanski školjkari namirisali su priliku za dobrom zaradom i planiraju pokrenuti proizvodnju bisera, naravno ako im sve pođe po planu.
Zanimljivo je da još uvijek nije jasno koje je važeće znanstveno ime ove vrste. U recentnim radovima na ovu temu spominju se dvije podvrste: Pinctada imbricata radiata i Pinctada imbricata fucata. No to je ista vrsta - kaže nam Rino Stanić koji je malakologijom bavi više od 25 godina te ima vrlo bogatu privatnu zbirku jadranskih puževa i školjkaša s više od 1100 vrsta.