jedini preživioNa današnji dan prije točno 10 godina: kuhar potonulog broda proveo 60 sati agonije u olupini na dnu oceana

Točno na današnji dan, petog svibnja 2023. godine navršava se deset godina otkada je čovjek imena Harrison Okene pronađen živ u olupini broda na dnu oceana, tri dana nakon njegovog potonuća, piše Newsweek.

Naime nesretni 29-godišnjak je bio zarobljen u hladnoj mračnoj olupini koja se nalazila preko 30 metara ispod razine mora, čak 60 sati. Vjeruje se da je pronađen u zadnji tren te da ga je od smrti tada dijelilo tek nekoliko sati.

- Bilo je vrlo neočekivano i šokantno pronaći nekoga živog nakon što je brod potonuo prije nekoliko dana, rekao je za Newsweek Nico van Heerden, ronilac koji je pronašao Okenea i dodao: Ipak, on nije bio prva osoba na koju smo naišli. Prije nego što smo ga pronašli, pronašli smo i izvukli tijela trojice njegovih kolega koji su poginuli tijekom incidenta. Doista vrlo tragično. Ipak, pronalazak živog čovjeka u ovakvoj situaciji zaista je nesvakidašnje, tvrdi.

Inače, Okene je bio kuhar na brodu Jascon-4, koji je bio na putu do obližnjeg naftnog tankera - tek oko 20 milja od zapadne obale Nigerije, kada ga je veliki val iznenada prevrnuo.

- Prije nego što smo shvatili što se događa, počeli smo tonuti, rekao je Okene za Nine News Australia i dodao: - Plovili smo dugi niz godina, poznavali smo more, nikada prije nismo imali problema.

Trčeći kroz brod u potrazi za spasom, Okene je shvatio da su mnoga vrata zaključana. Zbog toga je ostao zarobljen u WC-u  časničkih kabina. Nekakvom srećom, u WC-u se formirao "zračni mjehurić" pa je Okene mogao disati. Ipak, prostor je bio hladan i potpuno mračan. Kako je vrijeme prolazilo, Okeneu je prijetilo trovanje ugljikovim monoksidom, hipotermija, glad i žeđ. 

- Gospodin Okene ima sreće što je preživio, rekao je za Newsweek Paul Schumacker, profesor pedijatrije i stručnjak za hipoksiju na Medicinskom fakultetu Feinberg Sveučilišta Northwestern i dodao: - Temperatura vode na dubini od 30 metara može sniziti nečiju tjelesnu temperaturu na smrtonosne razine u roku od nekoliko minuta do sati. Ronioci uvijek nose izolirana odijela kako bi zadržali toplinu tijela u hladnoj vodi. Budući da je bio zarobljen u zračnom džepu, moguće je da se uspio djelomično izdići iz vode. Kad bi samo njegove noge bile uronjene, to bi uvelike produžilo njegovu sposobnost održavanja tjelesne temperature u tom okruženju.

Nakon 60 sati agonije, Okene je čuo kucanje na boku broda te je primijetio svjetlo tima ronilaca. Okene je jednog nježno potapšao, kako ga ne bi preplašio. U trenutku kada je pronađen, vjerojatno mu je preostalo samo nekoliko sati života, procijenio je Eric Hexdall, klinički direktor ronilačke medicine u Dukeovom centru za hiperbaričnu medicinu i fiziologiju okoliša.

Hexdall je za National Geographic rekao da je u području veličine zračnog džepa, oko 13,5 kubičnih metara, potrebno oko 56 sati da se pojavi toksičnost ugljičnog dioksida. Okene je tamo dolje bio oko 60 sati, a trebalo bi mu oko 79 sati da se onesvijesti.

- Suprotno uvriježenom mišljenju, kada su ljudi zarobljeni u zatvorenim prostorima, ne ubije ih nedostatak kisika, već njihov vlastiti izdah koji uzrokuje nakupljanje CO2, rekao je Alex Gibbs, tehničar za održavanje života na dužnosti, piše Newsweek.

Tijekom akcije spašavanja iz broda je izvučeno deset tijela, a tijelo jedne nestale osobe nikada nije pronađeno. Okene je bio jedini preživjeli. Ipak, zbog dubine olupine Okene je pri izlasku na površinu bio u opasnosti od dekompresijske bolesti, zbog čega nije smio prebrzo izići na površinu. Ovo je rizik s kojim se često susreću ronioci, a uzrokuje ga dušik otopljen u tjelesnoj krvi i tkivu. To može dovesti do bolova u mišićima i zglobovima, vrtoglavice, paralize pa čak i smrti.

Zbog toga su Okenea ronioci uveli u "ronilačko zvono", a zatim u dekompresijsku komoru na površini, gdje je ostao tri dana.

- Na dubini od 30 metara, tlak u zračnom džepu bio bi otprilike tri puta veći od atmosferskog tlaka na razini mora. Tijekom 60 sati, njegovo bi tijelo apsorbiralo veliku količinu dušika. Nakon povratka na površinu, bili bi potrebni sati da izdahne sav taj dodatni dušik, rekao je Schumacker. 

Na ovaj način Okeneu je polako i sigurno smanjen tlak i otpušten zarobljeni dušik, zbog čega je, kada je napokon došao na površinu - bio siguran. 

Ovaj čovjek se unatoč traumatičnom iskustvu, nakon nekoliko godina počeo baviti ronjenjem. On je sada komercijalni zračni ronilac, a prošle je godine radio s Gibbsom na ronilačkom poslu. Roni na dubine od 164 stope i prebrodio je sve svoje strahove.