Naš proslavljeni najtrofejniji skijaš i ljubitelj ekstremnih sportova, Ivica Kostelić, napravio je dokumentarni film o svojoj sportskoj pustolovini koja se dogodila 2021. godine, no ovoga puta je sniježni ambijent zamijenio morskim.
Projekcije filma "Transat", njegovog prvog samostalnog autorskog rada, napunile su dvorane u Zagrebu i Ivanić Gradu, a 30. studenoga, u prostorijama JK "Labud" i Splićani su imali priliku vidjeti kako izgleda jedrenje na regati “Transat Jacques Vabre”, najveća transatlantska regata za dvojce.
Održava se svake dvije godine i rezervirana je za elitne jedriličare i vrhunske amatere u četiri klase oceanskog jedrenja: jednotrupci Imoca i Klasa 40 te višetrupci Ocean 50 i Ultim.
- To je natjecanje na kojem sam se susretao sa mnogim stvarima. Regata koja je trajala 22 dana, duga preko 7.000 km. Nema dana, nema noći, pokušavate biti što brži. Ne manjka događaja, života… kao i na svakoj utrci. U dvije sezone prije morao sam proći desetak regata na Atlantiku koje te dosta dobro pripreme za svakakve uvjete i za sve ono što te može čekati na moru - rekao je Kostelić.
Istaknuo je kako je primarni cilj bio završiti regatu i ući u cilj, a više od toga - ući u prvih 20 brodova što su uspješno i ostvarili ušavši u cilj kao 17. posada u "Klasi 40".
Nakon 22 dana, 14 sati, 29 minuta i 51 sekundu Ivica Kostelić i Calliste Antoine na jedrilici "Croatia Full of Life" prošli su 4.600 nautičkih milja, što je više od 7 tisuća kilometara.
Snimati videozapise dok istovremeno jedrite punim jedrima, nije lagan pothvat, no Kosteliću je to pošlo za rukom prikazujući realnost.
- Često snimam regate i nastupe jer tako zadržavam uspomene i iz toga se razvila ideja da to podijelim sa drugima i općoj publici u Hrvatskoj približim jedrenje i sam Transat. U Hrvatskoj se nitko ne bavi oceanskim jedrenjem pa je to i dosta „egzotična“ tema. Filmom sam zadovoljan jer sam se prvenstveno natjecao. Na brodu se stvari počinju događati jako brzo i u takvim uzbudljivim trenucima strke, snimanje vam uopće nije na pameti. Ruke su tada potrebne negdje drugdje, a ne na kameri, tako da možda neke najuzbudljivije stvari nisu prikazane. Htio sam da je prikaz sirov kako bi ljudi dobili dojam surovosti mora i jedrenja - istaknuo je Kostelić.
Svako novo iskustvo je, kaže, nova lekcija. Nakon povlačenja iz profesionalnog skijanja 2017. godine Ivica Kostelić se posvetio oceanskom jedrenju na jedrilici u “Klasi 40”.
- Ovo iskustvo je posebno jer nikad dosad nisam jedrio tako dugačku regatu. Teško je cijelo vrijeme gurati 100 posto, to je više psihološka igra nego fizička. Jedrenje i skijanje su potpuno drugačiji. Alpsko skijanje je kratki juriš koji traje od minute do dvije, riskirate sve i vrlo je adrenalinski sport. U kratkom vremenu događa se puno toga. Offshore jedrenje je, za razliku od skijanja, uglavnom sport na duge staze, ima jako puno taktike, treba pametno jedriti, čuvati snagu... Potpuno je drugačiji mentalni pristup, no zajednički je taj fokus i to je ono što iz jednog sporta možeš prenijeti na drugi. Bitno je ostati koncentriran na dugo vrijeme, a to je teško, ali na kraju čini razliku u brzini i na kraju i u rezultatu - riječi su Kostelića.
Važno je i da se posada dobro slaže, a ovog simpatičnog Francuza našao je putem oglasa na stranici klase.
- Moram spomenuti da smo se Calliste i ja u cijeloj regati samo jednom porječkali oko kraćenja jedra. Super tip. Na moj oglas su se javila tri ozbiljna kandidata i odabrao sam dva. Calliste je bio malo iskusniji i premda sam se sa svima dobro slagao, s njim najviše.
Financije također igraju veliku ulogu, a kako Ivica kaže "koliko para, toliko muzike".
- Ovisi koje su ambicije... Minimalan budžet je onaj naš, između 30 i 50 tisuća eura, to je najmanji budžet koji postoji u floti. Prvo do nas je otprilike 150 tisuća eura, a prvi u cijeloj regati je između 450 i 650 tisuća eura.
Planova za budućnost trenutno nema, a jedrilica "Croatia Full of Life" trenutno je na prodaju. Po svemu sudeću ću jedriti kao skiper na regatama na drugim brodovima u "Klasi 40". Vidjet ću kako će se dalje odvijati jer, kao što rekoh, financije su važan faktor, a pogotovo ako želite imate novi brod koji je jako skup - poručio je Kostelić.
Zlatan Zoričić, jedriličarska legenda i član JK "Labuda", jedri već desetljećima, a ovakvo jedrenje je, kaže, nešto potpuno drugačije.
- Za nas koji smo rođeni u malim brodovima, teško je povezati jedno s drugim. Ovo je nešto sasvim drugo. Interesantno je.
Zahvaljujući novim tehnologijama, oni danas mogu puno projedrit‘, toliko milja prođu u jednom danu, da je to za nas to bajka. Uključe autopilot. Jako je tehnološki napredno, imaju sigurnost, brze brodove, apsolutnu informatiku ‘di sve znaju i vide, satelitske snimke, a mi na male brodove niti kompas ne smimo imat, šta bi se reklo... To su dva različita svijeta, ali sve je na svoj način interesantno.
Kao ljubitelj mora i iskusni jedriličar, smatra kako je ovaj projekt ima dodatnu težinu jer je jedrenje još uvijek zapostavljeno u Hrvatskoj.
- Da nismo osvojili par Olimpijskih medalja, da nema Bambija, jedrenje bi bilo... Ne mogu reći zapušteno jer se donekle zadovoljavaju potrebe jedriličara, ali moglo bi biti bolje. Za ovakve pothvate treba puno novaca da se možeš uopće pridružiti tom nivou brodova, a mi nismo toliko bogata država. Nedostaje i dovoljno stručnih ljudi koji su spremni posvetiti se tome, a tu se opet vraćamo na novac. Naravno, važno je imati i dobrog partnera koji ima apsolutnu sigurnost. Ivica ima mogućnosti, pametan je čovik, on je veliko ime u sportu i dosta vrata mu je otvoreno. Bez obzira što su sportovi drugačiji, on je vrhunski sportaš i ima dobre tjelesne sposobnosti i fizičku spremnost, a najbitnije od svega - sportski duh - kaže Zoričić kojemu je drago da se jedrenje promovira.
Da bi se upustilo u ovakvu avanturu potrebna je i hrabrost, a film je osobito inspirirao mlade skipere.
- Dobar je film, meni je Ivica ludilo. Da me sutra zove, odma bi otiša! Mene to vuče, ja bi gušta - rekao je Ante, a ni Filip Miroić ne odbio takav poziv.
- Da me zove da idem s njim, da mi je sve osigurano, možda bi i otišao, ali trenutno nemam takve primisli. Inspirirao me film i ne mislim da ovakve akcije nisu moguće, no imamo manjak vremena, drugačije su životne potrebe. Fokusirani smo na financijske potrebe... Ohrabrujuće je vidjeti da netko radi ono što ga privlači - poručio je skiper Filip koji je spomenuo kako je već malo i jedrio s Kostelićem.