proljetni zapisiIz brodskog dnevnika Tonke Alujević: planinske japanke za gorske službenike

I oko i nos, ali najveći užitak ovoga je puta doživilo moje uvo. Pobić od basova, cajki, i raznih razglasa u gaj i zagrljaj pisme kosa kratka je, ali slatka epizoda sofisticiranih nota. Srednjovjekovna gospoda Mediterana u perivojima su držala velike ćibe i u njima kosa. I ako ih nije bilo briga za njegovu slobodu, znali su koja je koloraturna kvaliteta njegovoga glasa. Volin i grdeline, kanarine, slavuje, ali kos! Iman prijateja zaluđenoga njegovon pismon i to je išlo toliko daleko da kad stavi na sušilo crne bičve, on ih uvati sa narančastin šćipunicama, čapinama ili štipalicama. I kad nema kosa, gleda u one bičve i utvara sebi da su to dvi njegove ljubljene tice, u paru sletile na konop.

Na Rabu san. Otoku drukčijemu po svemu od moga škoja. Nemojmo zaboravit; jadranski...