U svakodnevnom životu ljudi današnjice i u nas u Dalmaciji u načinu prehrane u odnosu na ranija desetljeća korjenite su promjene. Riba koja je nekad prevladavala u jelovnicima brojnih obitelji, ali i turista, sve je rjeđa, a u nekim sredinama kao da je posve iščezla.
Cijene ribi na ribarnicama stalno rastu, a i izbor je vrlo oskudan. Tko na bancima više može vidjeti škrpinu, oradu, zubaca, kovača, brancina? A o cijenama takve ribe, danas da i ne govorimo. Takav izbor oborite ribe ne nude više ni bolji restorani.
U svemu tome ni sami ribari ne stoje dobro. I njih je sve manje.
A kad se prisjetimo ponude iz mora nekih dalekih sedamdesetih godina, osobito na našim otocima, gotovo ne možemo vjerovati prizorima koji su tada bili uobičajeni, a danas izgledaju gotovo nestvarno i - primitivno.
U Kornatima, gdje su načinjene naše snimke, posebno na Žaknu Ravnome, koji na neki način predstavlja ulazna vrata u arhipelag, od 1980.godine proglašen nacionalnim parkom, imamo prizore kakvih sigurno malo gdje još možemo vidjeti.
Dva čovjeka, službenici restorana na Žaknu, na daskama, strpljivo čiste ribu uz grebenastoj obali uz more. Niotkud nije donesena u kašetama s ledom, nego istoga toga dana brodom kočaricom ulovljena u blizini na otvorenu moru. Pa će za manje od sata biti na tanjurima gostiju.
Na istome mjestu, pred objektom restorana murterske "Slanice" žena razastire hobotnice da se suše na granama stabljike, gdje
je istaknut i feral brodice kojim se na ribu noću ide "na sviću".
I danas se još zna za dobar brudet od svježe hobotnice, ali sušena je nestala. Znalački pripremljena osušena bila je traženi i zdravi specijalitet.
Slučaj je htio da su u vrijeme nastanka ove naše priče u restoranu našli i ribari s Kalija na Dugom otoku, koji su za kužinu restorana dopremili dio ulova. Prije objeda popili su po bevandu i zapivali: "Lipo ti je misto ća se zovu Kali…"
Lipo je bilo s njima biti i sve to doživjeti. U Kornatima za koje će murterski pučki pjesnik Ivo Šikić Balara nadahnuto napisati i ovu rečenicu: "Kornati, okrunit ću se vama…"!