StoryEditorOCM

Ivan AntipinEkskurzija iz noćne more: 15-godišnji ukrajinski jedriličar više od godinu dana živi u Splitu

Piše Silvana Uzinić/SD
25. veljače 2023. - 10:04

Ivan Antipin, petnaestogodišnjak klase 4-6, već više od godinu dana nije bio kući.

A ni na kraj pameti mu lani to nije bilo kada je u veljači s dvadesetak mladih jedriličara iz Ukrajine krenuo na put prema Hrvatskoj.

Tko je mogao tada znati da će im splitski hotel biti kuća na neizvjesno dugačak rok, u kojemu će s nestrpljenjem poslije dočekivati svoje majke, braću i sestre, i da će većina njih s očevima razgovarati samo videovezom, i da će Božić i Novu godinu dočekati u hotelskom atriju plačući. Tko je mogao znati kada su napuštali svoje mirne gradove i tinejdžerske sobe da će jedna sportska ekskurzija postati beskonačna noćna mora.

Ulazak ruskih trupa u njihovu zemlju ranog jutra 24. veljače u trenu je razorio njihovo odrastanje, maštanje, nadanje. Od dnevnih rutina ostalo je samo jedrenje. I plovidba danas prazni gorčinu, ljutnju...

Ivan je iz Mikolajiva, na koji svako malo od početka ruske invazije padaju projektili. Kakav je sada njegov rodni grad? Dok priprema jedrilicu za trening, nerado govori. Još manje kolege mu iz Harkiva i Mariupolja. Osjećaj bespomoćnosti donekle će ublažiti kroćenje zapadnjaka u Kaštelanskom zaljevu.

Azovsko je more u srcu...

Da, reći će, vjetrovi su u Splitu jači, valovi su veći, dani su vedriji, ali Azovsko more je njima u srcu.

image
Paun Paunović/Cropix

Sretnik je petnaestogodišnji Semen Sokol iz Kijeva, ta on je prije dva tjedna zadnji put posjetio oca i rodni grad. Kad god je moguće, putuje kući, a tako i ostali mali Kijevljani. Projedrili su, kažu nam, na svom Kijevskom moru, što je zapravo rijeka Dnjepar, ali tako ga zovu.

Danas stanuju u hotelu “Zagreb”; tu je trideset i devet jedriličara, no na Duilovu je još oko stotinu nogometaša. Sjećate se one akcije Darija Srne i angažmana Ivice Pirića, ukrajinskoga konzula, koji su se zauzeli za kadete Šahtara lani u ožujku? Svima njima malenima Split je postao novi dom. Dušom i srcem i dalje su u Ukrajini. Tamo su njihovi najmiliji, tamo su njihovi školski drugovi, a nastavu pohađaju online. Samo dvoje upisalo se u školu “Pazdigrad”.

– Uglavnom su tu djeca između 12 i 17 godina. S njima su i majke, morale su doći radi skrbništva. Centar za socijalnu skrb osigurao nam je obroke. Za sada su, srećom, sve naše obitelji u Ukrajini dobro i nije bilo tragičnih vijesti, ali svi smo potreseni situacijom – kaže nam trener Sergej Artiukh, koji je s malim sportašima od samog početka rata u Splitu, a s njim je sve vrijeme tu i sin Nazar.

image

Sergej Artiukh

Paun Paunović/Cropix

– Djeca shvaćaju i pomalo prihvaćaju situaciju. Kao da su postala ozbiljnija. Svaki dan treniraju i sport im pomaže da prebrode situaciju. Posjetili su muzeje i druge znamenitosti grada, bili smo već na nekoliko stranih natjecanja, u Italiji, Crnoj Gori, Francuskoj, Austriji... Branimo ukrajinske boje i osvajamo medalje – govori Sergej, a prevodi nam Julija Volkova, splitska nevjesta podrijetlom iz Ukrajine. On nas vrlo dobro razumije, ali teže se izražava.

Sve je tu O.K., ali...

Zato Lisa Vynohradova, 21-godišnja studentica sportskog menadžmenta u Kijevu, koja nas također dosta razumije, razgovara na engleskome. Nije se, kaže, navikla na život ovdje i misli da nikada neće.

– Trudim se živjeti kao kod kuće, ali ne ide – sliježe ramenima.

– Glazba? Film? Izlasci? Nešto što vole mladi? – pitamo je.

– Da. Slušam glazbu, pogledam i film. Online slušam predavanja i polažem ispite, treniram. Izlasci? Ah. Ponekad prošetam Rivom i tu uz more.

– I to je sve?

– Uglavnom. Jednom smo nas dvije upoznale djevojke na autobusnoj stanici. Bile su iz Ukrajine – smije se Lisa. Oba roditelja su joj u Kijevu, majka je medicinska sestra pa mora biti na radnom mjestu, objašnjava. Nedostaju joj i bake. Posjetila ih je sve u Kijevu nekoliko puta od početka rata, a k njoj je ovo ljeto stigla starija sestra. Da, tu je lijepo more, lijepe su plaže, ljudi su u redu, ali...

image

Sergej Artiukh, Nazar Artiukh, Lisa Vynohradova i Julija Volkova

Paun Paunović/Cropix

I 18-godišnji student kineziologije Nazar Artiukh rijetko izlazi, a kad ne uči i ne trenira, rado pogleda film. Nema tu neke zabave, a i nije im do toga dok je situacija kakva jest.

Široko im je ovdje predvorje hotela “Zagreb”. Prostrana je i terasa s očaravajućim pogledom na more i otoke. I sve to bilo bi njima baš takvo kakvo i jest kad ne bi bilo užasnih vijesti iz domovine. I nikako da stignu one koje će im navijestiti povratak u normalan život. Dapače. Mislili su – proći će, ali prošla je samo godina.

Hrvati su nas prihvatili kao svoje!

Ukrajinci su duboko zahvalni Jedriličarskom klubu Split i predsjedniku Marku Bertolinu.

– Hrvati su ljudi ljubazni poput nas Ukrajinaca, primili su nas kao svoje – kaže nam trener Jurij Zhuravlov. U klubu su ih prigrlili kao vlastite članove, ustupili im prostorije za jedrilice i opremu, posudili i trenere.

– Je, mi smo im dali maksimalno što smo mogli, pokušali smo omogućiti da taj užasni rat prožive na najlakši način – potvrđuje Marko Bertolino. Kaže da su se s njima već godinama prije sprijateljili jer su često zimi dolazili trenirati. Tako je bilo i lani, kad je prva grupa bila u Splitu.

– Dana kad je počeo rat sjećam se kao da bio jučer. Pamtim ta njihova lica, oni su prvih nekoliko dana samo gledali u mobitel i pokušavali kontaktirati svoje najbliže. To je bilo stanje potpunog šoka i sve se promijenilo toga trenutka. Zadesila ih je nenormalna situacija, a nama je to poznato jer imali smo i mi rat. Dali smo im mogućnost da treniraju s nama i ja o njima imam samo riječi pohvale. HHO je nešto pomogao, ali očekujemo mi i neku ozbiljniju pomoć.

Nastupili su na našem zatvorenom prvenstvu lani u dvanaestom mjesecu, i to je prvi put u 74 godine dugoj povijesti kluba da su se natjecali jedriličari iz drugih klubova. Ali stvarno ih smatramo našim članovima. Oni osjećaju jaki nacionalni ponos i normalno da nastupaju pod ukrajinskom zastavom, ali su kao domaći. Na međunarodnim regatama sada daju sto posto od sebe. To su vrhunski sportaši i kako god pomažemo mi njima, tako i oni nama svojom kvalitetom – kaže Bertolino.

26. studeni 2024 08:17