Regata u Hyeresu bila je posebna za hrvatsko jedrenje i JK Mornar. Posebna stoga što su se dvojica klupskih kolega do zadnje regate borila za mjesto na OI u Parizu. Jedno je ime pak dobro poznato: legenda hrvatskog sporta i medaljaš s olimpijada Tonči Stipanović. Stipanović se do zadnje kapi znoja borio s kolegom i velikim prijateljem Filipom Jurišićem koji je pred zadnju regatu imao prednost i na kraju je uspio zadržati.
Tako je, naime, po prvi puta izborio plasman na Olimpijske igre. Nakon određenog vremenskog odmaka obojica prije svega ističu kako im je ovo razdoblje bilo vrlo stresno. Zanimljiv je bio razgovor s klupskim kolegama i prijateljima koji ističu kako borba za odličja na regatama ovog puta nisu bila važna. Nešto stariji i iskusniji, Tonči Stipanović ovoga puta neće na olimpijske igre. Osjećaji su bili pomiješani.
- Nema olimpijskih igara ovaj put, koliko mi je žao toliko mi je i pao kamen sa srca. Bila je prisutna velika količina stresa. Borba s klupskim kolegom za plasman. Nije bilo mjesta nikakvom popuštanju. Borio sam se do zadnjeg dana, bili smo vrlo blizu - priča Stipanović koji je bio svjestan svih okolnosti.
Forma nije bila dobra
- Bio sam pomiren sa svim mogućim ishodima. Bilo je nezadovoljstva, ali kad se realno pogleda ovo nije forma za jedrenje na olimpijskim igrama.
Legendarni splitski jedriličar koji ima jedanaest medalja s velikih natjecanja tvrdi kako ovo nije kraj njegove karijere.
- Još nije kraj, ne priliči završiti karijeru s ovakvom regatom. To mi nije pravi kraj. Treba se odmoriti, poraditi na kondiciji i pripremiti se za novu sezonu.
Posebno je Stipanović pričao o novopečenom olimpijcu, prijatelju Filipu Jurišiću.
- Sretan sam zbog “Gaše”, mislim da ima šansu napraviti dobar rezultat. Bio je bolji i to treba priznati. Nadam se da će Filip biti u borbi za medalje. Ima tu kvalitetu iako je konkurencija nikad jača.
Posebna je priča njihov odnos.
- Mi smo prijatelji, jako dobri prijatelji. Treniramo svakodnevno skupa. Bilo je dana kada smo se i mi gledali poprijeko radi nekih banalnih stvari, pravila regate. On vuče na svoju stranu ja na svoju. Bilo je psihički vrlo teško boriti se protiv njega za plasman. Kad je to završilo svima nam je pao kamen sa srca. Mi se razumijemo, ne treba puno pričati. Dovoljan je kontakt očima. On je u mom timu, a ja u njegovom - emotivan je bio Stipanović govoreći o svom klupskom kolegi i prijatelju.
Doista smo se mogli uvjeriti da je sve ono što je govorio Tonči, a kasnije i Filip stvarno istinito. Lijepo je bilo vidjeti dvojicu protivnika, prijatelja i kolega u ugodnim razgovorima jedan pored drugoga u svom klubu. S njima je naravno bio i trener Jozo Jakelić, a sva trojica su kao glavnu stvar istakla kako im je pao kamen sa srca i da je ovo bio jedan od većih psiholoških testova do sad.
Svatko je tražio svojih pet minuta
Filip Jurišić, novopečeni olimpijac koji će jedriti u Parizu je skroman momak, s Hvara. Uvijek nasmijan i spreman za razgovor. Ostvario je životni san pobijedivši svog prijatelja, klupskog kolegu.
- Sama borba s Tončijem je priča za sebe, plasman na OI opet svoja priča. Sve je ušlo u zadnji dan, nešto nevjerojatno - počeo je 31-godišnji Hvaranin, a onda istakao stvar koja je svima u klubu najvažnija.
- Naše prijateljstvo je iznad svega i to je ono što čini ponosnima i trenera i mene i Tončija. To je ono što smo gradili i baš nam je bilo teško.
Borba između dva prijatelja za jedno mjesto i jest najzanimljivija stavka priče.
- Svi ćemo se složiti da je bilo vrlo teško, toliko različiti karakteri, a tako se dobro poznajemo. Svako je bio u svojoj poziciji, tražio svojih 5 minuta - emotivan je i Jurišić koji je odvojio jedrenje i život van mora.
- Nakon regate smo se samo zagrlili i rekli si to je to. Ne moramo mi ništa pričati jedan drugome.
Sam Plasman u Pariz za Jurišića je veliki uspjeh, nije lako biti bolji od protukandidata koji ima dvostruko srebro s olimpijskih igara.
- To je konstantno bio utegić u mojoj karijeri, imam njega koji je pobjednik i osvajač i letvica je konstantno bivala sve viša i viša. Istovremeno mi je to bio i veliki motiv i to me guralo. Mislio sam često hoću li ikada doći u situaciju da ga pobijedim, ali naravno da se može svakoga pobijediti. Živio sam, radio i trenirao s takvim stavom i sada mi se to vratilo.
Medalja je cilj
I Filip, ali i Tonči iako neće biti u Parizu su dio istog tima koji uvijek ima najviše ciljeve.
- Cilj je medalja tu nema rasprave. Timski u svim momentima radimo u tom smjeru. Svi želimo konačno tu zlatnu medalju. Za sebe sam spustio sve emocije, treba se odmoriti i dobro pripremiti. Vjerujem u sebe da mogu ispuniti cilj - kaže Jurišić koji će biti prvi Hvaranin na olimpijskim igrama. Kaže kako nije bilo pretjerane fešte.
- Skromno smo proslavili, u krugu prijatelja i obitelji. Bit će, ako Bog da, vremena za slavlja.
Filip je uvijek bio prvi koji je organizirao slavlja nakon Stipanovićevih uspjeha, sada bi moglo biti obrnuto.
- Tu Tonči nije dobar kao ja. Možda to slavlje neće biti kao što su bila njegova, ali bitno je da budu - našalio se za kraj novi olimpijac u hrvatskom jedrenju.