Puna četiri dana trebalo je američkoj vojsci i mornarici da na dnu Pacifika kod San Diega locira navalno amfibijsko vozilo (Amphibious assault vehicle – AAV) koje je iz još neutvrđenih razloga potonulo 31. srpnja poslijepodne, tijekom rutinskog treninga.
Još tri dana trebalo im je da amfibiju AAV-P7/A1 podignu na površinu te iz nje izvuku mrtva tijela osam vojnika koji su ostali zarobljeni u oklopnom vozilu u trenutku potonuća. Tako se broj mrtvih u teškoj nesreći američkih marinaca iz jedinice 15th Marine Expeditionary Unit (Petnaesta ekspedicijska jedinica marinaca), smještenih u bazi Pendlton, povisio na devet jer je jedan od njih smrtno stradao u trenucima havarije, dok se ostalih sedam uspjelo spasiti.
AAV vozilo američkih marinaca sa 16 ljudi je s još dvije amfibije sudjelovalo u vježbi na plaži otoka San Clementea u Kaliforniji, koje je u vlasništvu US Navy, na 112 kilometara od San Diega. Međutim, kada su napustili plažu i zaplovili prema matičnom transportnom brodu USS Somerset, u jednog od njih je naglo počelo prodirati more.
Posada je odmah signalizirala prodor vode pa su im u pomoć priskočila druga dva AAV-a, kao i spasilački gumenjak u pratnji. Oni su iz mora izvukli osmoricu ljudi, pri čemu je od teških ozljeda glave ubrzo preminuo Guillermo Perez (20), dvojica marinaca su se poslije od rana uspješno oporavila u bolnici, dok su petorica prošla lišo. No, 26 tona teški AAV je na licu mjesta potonuo s još osmoricom ljudi u njemu i odmah se znalo da im nema spasa...
Treća nesreća
Ovo je treći put u posljednjih 10 godina da su amfibijska vozila uključena u nesreće. Još 2011. je jedan marinac smrtno stradao kad je njegov AAV potonuo blizu kampa Pendlton, dok je 2017. ozlijeđeno i hospitalizirano 14 marinaca i jedan pripadnik mornarice zbog požara koji je nastao kada su amfibijom slučajno prekinuli cijev prirodnog plina.
Tada srećom nije bilo mrtvih, ali je najnoviji incident s devet smrtno stradalih, i to na vježbi, a ne u vojnoj akciji, oglasio alarm, kako u vojsci, tako i u javnosti, ionako pogođenoj pandemijom i rasnim problemima.
Vojska je odmah reagirala i suspendirala do daljnjega svih 800 AAV vozila radi provjere njihove funkcionalnosti, kako se slične tragedije ne bi događale u budućnosti. Američki mediji pronašli su informaciju kako su amfibije vrlo stare i u funkciji još od 1972. godine.
– Zbog čega naši mladi marinci (svi stradali imali su od 19 do 23 godine) stradavaju u starim amfibijama? – bilo je prvo pitanje koje su uputili čelnicima vojske i mornarice. Dobili su odgovor vojske da amfibije jesu iz 70-ih godina, ali su više puta modernizirane kako bi bile sigurnije, a osim toga se redovito održavaju.
Vrijeme za zamjenu
Umirovljeni pukovnik William Preston McLaughlin, koji je nakada zapovijedao batuljunom amfibija, javio se s komentarom u medijima da je krajnje vrijeme za zamjenu zastarjelih AAV-a novim ACV modelima, koji stižu krajem godine.
– Za stradale marince je već kasno, no isporuka modernijih amfibija spriječit će stradavanje drugih – kazao je McLaughlin, nadajući se da na zamjenu zbog cijele situacije i krize u kojoj se SAD nalazi neće trebati puno čekati.
Treba znati kako marinci rabe AAV amfibije za transport ljudi i opreme s ratnih brodova do obale tijekom napada. Ta vozila koja plove po moru i voze po suhome imaju nadimak amtrac zato jer im je originalno ime bilo amphibious tractor (amfibijski traktor).
Nalikuju tenkovima – oklopljeni su, imaju na sebi strojnice, bacače granata i gusjenice, pa služe i kao zaštita marincima kod iskrcavanja na obali. Svaka amfibija ima tri člana posade i može od broda do obale transportirati još 21 vojnika u punoj ratnoj spremi. Stoga je Amerikancima vrlo bitno pronaći razlog potonuća modela AAV-P7/A1 koji nije bio prekrcan.
Teški poklopci
Istraga je tek počela i njezin tijek vojska iz sigurnosnih razloga ne dijeli rado s javnošću. No, do sada je utvrđeno kako je posada obavila cijeli sigurnosni protokol prije napuštanja otoka i plovidbe prema matičnom brodu USS Somerset. Na sebi su također imali prsluke za spašavanje koji su se napuhali na ljudima izvučenim iz mora odmah nakon havarije.
Nesreća se dogodila po nemirnome moru i jačem vjetru, ali i dalje nikome nije jasno kako je vojna amfibija, konstruirana za plovidbu, mogla tako brzo nestati u dubinama.
Svi, naravno, čekaju rezultate istrage, no široj javnosti je u razumijevanju okolnosti incidenta puno pomogao intervju Jacoba Aronenena, nekadašnjeg člana Trećeg navalnog amfibijskog bataljuna (3rd Assault Amphibian Battalion), objavljen u Marine Corps Timesu.
– Vozilo teško 26 tona jako brzo tone i jedini put za bijeg iz njega su tri otvora na vrhu. Nažalost, ručke poklopca tih vodonepropusnih otvora su često toliko krute da ih treba lupati čekićem. Osim toga, poklopci su teški pa ih iznutra ponekad trebaju otvarati dvije osobe. Onog trenutka kada amfibija potone na dubinu veću od jednog metra, poklopce je iznimno teško ili nemoguće otvoriti – kazao je Aronen.
Pumpe ih nisu spasile
Slično mišljenje ima i veteran na AAV amfibijama Tagen Schmidt. On smatra da bi se svi vojnici, unatoč opremi na sebi, spasili da su tri gornja poklopca bila otvorena, neovisno o tome kojom brzinom AAV tone.
– Ovako se čini da je bio otvoren samo jedan ili dva, što je omogućilo osmorici da se ipak izvuku iz tonućeg amtraca.
Schmidt navodi da su vojnici možda mogli izići kroz rampu sa stražnje strane, odakle se iskrcavaju na plaži, ali ni to očito nisu uspjeli i zato su izgubili život...
Zanimljivo je, kaže on, kako su sva osmorica stradalih bila u transportnom dijelu amfibije, što se pokazalo kobnim. Schmidt se također čudi da je amfibija uopće potonula jer je konstruirana tako da prirodno pluta (naturally buoyant) poput broda, usprkos težini od 26 tona. Na njoj su, kaže on, i pumpe za izbacivanje mora u slučaju potonuća, ali je ovaj put prodor vode bio prevelik za njihov kapacitet.