Opasni ljetni susretiZnate li kako postupiti nakon kontakta s meduzama, vlasuljama i otrovnim ribama Jadrana? Jedna uobičajena reakcija može vam zadati puno muke, evo što nikako ne smijete napraviti

Početkom ljeta paniku je izazvala pojava morskog psa kod Makarske, pojavila se i snimka, a nakon par dana viđen je i kod Korčule. Kako ga od tada nitko više nije snimio, moguće je da se povukao u otvoreno more ili je napustio naše krajeve, ali mnogi i još uvijek plivaju osvrčući se preko ramena ne bi li negdje, ne daj bože, ugledali mrsku peraju. No morski psi nisu jedini stanovnici Jadrana s kojima će vam susret ostati u lošoj uspomeni, a u sezoni kupanja dobro je znati kako postupiti dođete li u dodir s nekima od njih.  

Najčešće ćete naletjeti na meduze. U Jadranu živi nekoliko vrsta otrovnih meduza, od kojih su napoznatiji uhati klobuk (Aurelia aurita), morska mjesečina (Pelagia noctiluca) i morsko pluće (Rhizostoma pulmo). Svi oni imaju duge lovke sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj. Dotaknu li vas, iz njih će se u vašu kožu poput harpuna ispaliti žarne niti koje će probiti kožu i u tijelo vam unijeti otrov.

Premda od otrova jadranskih žarnjaka nećete umrijeti, posljedice dodira s njim nisu nimalo bezazlene. Možete iskusiti prodornu bol sličnu boli od opekline, crvenilo kože, osip, otekline i pojavu mjehurića. Osip je obično ograničen na područje kože koje je bilo u kontaktu s meduzom, a mjesto dodira s meduzinim lovkama može biti uočljivo nekoliko tjedana. Zakompliciraju li se stvari, mogu se razviti i sekundarne infekcije ozljede, kao i promjene poput ekcema praćenih jakim svrbežom, krasta i promjena boje kože (smanjena ili pojačana pigmentacija).

snimio: Tom Dubravec / Hanza Media

Trebate zapamtiti da je nakon što vas opeče meduza važno miran i da se nikako ne smije trljati mjesto kontakta, jer se time otrov dodatno utrlja u tkivo. Bolni dio kože treba isprati morskom vodom, a nikako slatkom jer pojačava osjećaj boli. Uočljive lovke treba pokušati odstraniti pincetom, nikako prstima. Opečeno mjesto dobro je isprati octom ili alkoholom jer blokiraju žarnike koji nisu otpustili otrov.

Ako vas meduza opeče po nozi ili ruci, imobilizirajte ih, a ako je mjesto kontakta s otrovom u području očiju, usta ili genitalija zatražite liječničku pomoć. Opekotina od meduzinog otrova na području očiju osobito je opasna jer može dovesti do trajnog oštećenja vida, dok na području usta može uzrokovati teškoiće s disanjem i gutanjem. Opečeno oko treba isprati tekućom vodom (ne morskom) i što prije potražiti liječničku pomoć. Tegobe poput upale i svrbeža na drugim dijelovima tijela ublažit će će kortikosteroidni i antihistaminski preparati, ali njih treba koristiti pod nadzorom liječnika.

Primijetite li simptome poput poteškoća u disanju, opće slabosti, glavobolje, povraćanja, grčenja mišića, promjena tjelesne temperature i gubitka svijesti, bez odlaganja treba zatražiti medicinsku pomoć jer je moguće da je došlo do alergijske reakcije.

Zbog svega navedenog meduze je najpametnije zaobići u širokom luku, ma nije uputno dirati ni mrtve primjerke, jer i takve vas mogu opeći.

No meduze nisu jedine morske stanovnice koje vam mogu ostaviti opekotine, plikove možete dobiti i od vlasulje. Žarnjaci nalik morskom bilju, žive pričvršćene na morsko dno, a u Jadranu su česte smeđa vlasulja (Anemonia sulcata) i crvena vlasulja (Actinia equina), dok je vrlo otrovna zelena vlasulja (Actinia cari) rijetka. I one na svojim lovkama imaju žarnike ispunjene otrovom pa je dodir s njima bolan.

Nakon nekoliko minuta na koži nastaje osip koji obično nestane kroz 24 sata. Rjeđe se pojave i mjehurići, a zbog svrbeža i sekundarna infekcija. Ako je zahvaćena veća površina kože ili je opečena osoba dijete, mogu se javiti mišićna bol, povišena temperatura, povraćanje i gubitak svijesti, a tada treba zatražiti medicinsku pomoć.

Opečeno mjesto treba isprati morskom vodom i octom, a u slučaju izraženih tegoba pomažu antihistaminski i kortikosteroidni preparati.

snimio: Božidar Vukičević / Hanza Media

Nećete se dobro provesti ni prilikom bliskog susreta s otrovnim ribama poput paukovki (pauk žutac, crnac, bijelac i mrkulj), škarpinki (škarpina, škrpun, crvena škrpinica) i ražolikih riba (golub kosir, raža žutulja) koje otrov kriju u bodljama smještenim na perajama, repu ili škržnim poklopcima. Po djelovanju je sličan zmijskom, a na mjestu dodira javlja se žestoka, pulsirajuća bol koja se širi se od mjesta uboda, a ono znatno oteče i promijeni boju (od sasvim bijele preko crvene do tamnomodre). Kod teških slučajeva uboda ribe pauka može se pojaviti opća reakcija organizma na otrov u smislu vrtoglavice, opće slabosti, znojenja, povišene tjelesne temperature, nesvjestice te problema s disanjem i radom srca. Unesrećenog valja što hitnije dopremiti u najbližu zdravstvenu ustanovu te, ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja.

Ranu odmah treba isprati, a ostatke otrovnih bodlji bez odlaganja izvaditi. Kako je otrov osjetljiv na povišenu temperaturu, ubodeni dio tijela treba uroniti u vruću vodu na barem pola sata do sat. Ako su rane kod uboda veće nužno ih je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi. U slučaju sumnje na sekundarnu infekciju rane, potrebno se što prije javiti liječniku.

Drugoj skupini otrovnih riba pripadaju one s otrovnim ugrizom, poput murine, čija su posljedica crvenilo, oteklina, jaki bolovi, grčevi i otežano disanje. I taj je otrov termolabilan pa mjesto ugriza treba uroniti u toplu vodu, a ranu potom dezinficirati i prekriti sterilnom gazom te otići k liječniku da ju obradi. 

Ne zaboravimo i otrovne stanovnike mora koje najčešće viđamo, a to su morski ježinci. Kad nam njihove bodlje prodru kroz kožu, mogu uzrokovati komplikacije pa je mjesto uboda potrebno dezinficirati te uz pomoć sterilne igle izvaditi bodlje. Ubodeno mjesto zatim treba zaštititi od prljavštine. Ako ubodeno mjesto i dalje boli i natiče, vjerojatno je pod kožom ostao dio bodlje pa se treba obratiti liječniku da ga izvadi.