Tabinja se relativno rijetko lovi, pri čemu osnovni razlog leži u činjenici da je zapravo jako malo ribolovaca lovi ciljano. Najčešće strada kao usputna lovina na parangalima, dok od udičara pada kao plijen samo kod onih ribolovaca koji love noću, a takvih, budimo realni, ima vrlo malo. Povremeno joj presudi kakva zoka, inchiku ili jigg, no i to je zapravo najčešće slučajan ulov.
Tabinja je riba koju ćemo kao tipičnu bentosku vrstu, koja je svim svojim životnim navikama vezana uz morsko dno, i potražiti na samome dnu. Podjednako je rasprostranjena duž cijele naše obale, a možemo je naći od sasvim plitkih pet metara, pa sve do impresivnih 270 metara dubine.
Premda je najbrojnija na tvrdim hridinastim terenima, i to ponajviše uz strme kamene obale na južnim stranama...