Ivan Katić, zvani Fifa, naš prijatelj i dugogodišnji član Športsko-nautičko ribolovnog društva "Jadro", čovik s Rike, pobjedija je na županijskon natjecanju u sportskon ribolovu na moru, pa se sad možemo falit da su Solinjani s Rike i pravi morski ribari.
Važno će Andro Boban, njegov prijatelj i također član te solinske udruge, pojašnjavajući kako je Fifa izborio prvo mjesto među 32 natjecatelja u sportskom ribolovu na štap iz brodice.
- I to među ljudima iz nekih mista koja su puno poznatija po ribolovu i ribarenju - dodaje Boban.
- Ovo je bilo županijsko natjecanje na štap iz usidrene brodice koje je organiziralo Pomorsko-športsko ribolovno društvo "Poljud" iz Splita. Bilo je nas trideset i dvoje, propozicije su takve da je četvero u jednon brodu, vadi se papirić i za misto u brodu i svakih sat vrimena se rotira, tako da nisi svaki put na istoj strani.
Za ješku su bili dozvoljeni kozica, pedoč i srdela, pa izabereš šta ti paše. Bilo je osan brodova, pa se boduje tako da ide dalje oni koji je prvi u brodu, odnosno koji je uvatija najviše ribe, pa se od tih osan najboljih iz svakog broda važe koliko je ko uvatija i tako dobije najbolji – prepričava nam prvak s Jadra iako i ne baš tako zadovoljan ulovom koliko prvim mistom.
- Nije bilo baš dobro vrime, puvalo je baš strašno, pa nije kod nikoga od nas bija baš neki ulov. Dali smo se tamo malo dalje prema Marjanu i Institutu, tu smo vatali – pokazuje Katić dok timunira svojim "Maestralom" od 7,2 metara.
- Uvatija san petnajst arbuna, četri bajoke i šest gira, sve skupa dva kila i trideset i jedan dek, tako nešto. Baš me iznenadilo da nismo puno uvatili, je li bilo rič o poziciji ili vrimenu, ne znan, ali nešto je utjecalo...
Ima san i prije uspjeha na županijskon natjecanju, bija san treći pojedinačno, a treći i u paru s kolegon iz društva Goranon Čilašen, ali evo, ovo je prva pojedinačna pobjeda... - kazuje Fifa dok se Andri odmah razvlači osmijeh na lice.
- Eee, tu dolazi moja uloga, uloga osobnog trenera – kazuje Andro pa pojašnjava što bi to u ovom slučaju značilo.
- Neki će naši kompanjoni iz društva ovo sa smješkon popratit. Ali ne trenira Ćiro Blažević noge, on trenira "glavu", pa mu kažen: "Smireno, nemoj nagle pokrete, stavi ješku polako, to ga je i dovelo do prvog mista u županiji...
Da vas ne zbuni zašto san na moru, a nosin titulu kralja gornjeg toka Rike!? Fifa i ja se znamo dugo, on je dugo bija s malin drvenin brodom po kojem je bija poznat i koji je taman bija za njega. Sam je bija u brodu, ali je prije dvi godine kupija od mene malo veći, ovi "Maestral", tip broda koji svit zove guda...
Malo san razmišlja kako bi tribalo popravit taj rejting u natjecanjima, pa san reka da ću bit njegov osobni trener i tako je to zadnje dvi godine, i to u smislu pokreta, ješke, savjeta di ćemo vatat i slično, ma zapravo svih onih detalja koji su ga sad stavili na prvo misto.
A, di ćeš bolje nego učit od čovika koji je vata anguje, kada se zna koliko je teško anguju uvatit, jer jedno je kad baciš parangal, mrižu, a drugo je ovo osjetit, osjećaš taj impuls između čovika i prirode... - govori Andro kako su bili na treningu, na Krknjaše kod Drvenika Velog, jer sad Fifa ide dalje, na državno natjecanje na Pag.
- Nije mi nikad važno koliko ulovin, jedan dan ćeš uvatit više, drugi manje, nekad ništa... Važna je ta ljubav prema Rici i moru, koja traje od rođenja.
Do svoje šeste godine san živija u onoj kući di je sad kafić "Dvi palme" u centru Solina, dakle odma uz Riku, posli smo prišli u onu zgradu na Širini di smo stali do sedandeset i četvrte, tako da je meni bilo igralište i Rika i Starine.
Meni je gušt izać na more... i evo, pedeset godina san tu, na Rici i moru. Pokojni zet Zvone Barić je ima brod pa san zna s njin ić, a posli san uzeja malu drvenu pasaru. Bija je to brod samo za mene, za lovit ribu na panulu. Ušestija san ga i di bi god doša ljudi su ga slikavali...
Prije tri godine proda san ga unuku čovika koji je brod izgradija u Majdanu, pa mi se bilo nekako lakše rastat od njega – kazuje Fifa koji je i jedan od pobjednika Alke na Rici koju ovo društvo organizira uz blagdan Male Gospe i Dana grada.
- Cili život san dva puta na dan iša na Riku, odnosno na more, i ujutro i popodne... Bila je ovde u Kaštelanskon zaljevu sila ribe, lokarde, skuše, palamide, lubine..., meni je bija gušt panulavat, posebno lubine. Ko će zbrojit koliko san ih uvatija, a vatali bi na tursku panulu. A tek saruna, nekad bi ih i 140 na dan zna uvatit.
Sad više nema toliko ribe, nestalo je, pogotovo one plave. Tako da više uopće ne iden na panulu. Jedno vrime se sad u peti misec pojavi nešto malo skuša i to je to, inače iden "na tunju", doli na dno vatan... Većinon bude arbun, fratar, di koja komarča ako imaš sriće...
Prvo pravilo u ribolovu je da triba bit na moru, stalno, da bi nešto uvatija i postiga. Triba ić na more, ali ako ne uvatiš danas, bit će sutra, priksutra, ne uvatiš svaki dan isto, more puta se vratin bez išta, a ako uvatin sitnež, ako nije riba od pedlja ide nazad u more... – kazuje Solinjanin, dok smo se zaustavili na moru između Svetoga Jure u Sućurcu i navoza splitskog škvera.
- Osnovna ješka mi je bila mušula, ali je izlovljena, jednostavno je nema, pribacija san se na kozice, kupin na peškariju jedno pet kila. A, prije san ima jedan mušular, zagrabi pa izvadi krcato – ovako je bilo pokazuje pune šake Fifa.
Na ovom potezu ima i strijelke. Dobra riba, ali koliko mi je drago da je ima, toliko bi volija i da je nema, jer je predator, proždire sve živo, objašnjava Fifa.
- Ova pozicija di smo sad je inače ćućina, tako je zovemo, puno je male ribe koja ti pojide ješku, pa nemoš ni lovit ako je ima, a ima je najčešće – govori Katić kojega Solinjani znaju i ka dugogodišnjeg "pumpaša", 40 godina je radio u "Ini", a prije šest godina je otišao u penziju.
- Meterize, Visoka, Smokovik, Braće Santini, Kaštela..., na puno san pumpa radija... - nabraja umirovljenik.
- Sad ima još više vrimena za Riku i more?
- Sad iman manje vrimena - govori Fifa i smije se, jer ima još puno drugih obaveza i aktivnosti.
Kad nema mora ide se u šumu, u lov, velika podrška u svemu je i supruga Jelka, a najveća radost su unučad, djeca od sina Denisa i kćerke Linde.
- Unuci s didon idu na Riku, idu na kupanje, ali škola je sad. Stariji Roko je 11-godišnjak voli lovit ribu, ostali su malo mlađi, Lana ide u treći razred, Petra u prvi, a Ivano je još u vrtiću, ali ovu ljubav ću im sigurno prinosit – priča s veseljem dida i ribolovac.
Nakon osvajanja prvog mjesta, kako čujemo, feštalo se, ali ne uz ribu, nego uz - janjetinu. Bilo je odlično, ali od svih natjecanja ipak im je svima najdraže kada mogu kao ekipa, prijatelji, otploviti do Drvenika, Hvara ili Žirja, malo se podružiti, ali onda opet pod željeznički most natrag, na njihovu Riku.