Splitski ribololovni klub Špinut već tradicionalno u ovo doba godine organizira jedinstveno dvodnevno natjecanje – prvoga dana je lignjolov, a drugoga ciplolov, nakon čega se proglašavaju pobjednici i sudionicima servira sav ulov ispečen na gradelama.
Tako je ovoga petka, 7. listopada, isplovilo 13 natjecatelja i lovilo lignje na potezu od klupske lučice s unutrašnje strane Marjana, do Instituta za oceanografiju i ribarstvo na njegovoj punti.
Vrijeme je bilo lijepo, a na moru bonaca, pa su uvjeti bili optimalni za nesmetan rad skosavica. To se odrazilo i na solidne ulove, koje je ostvarilo čak deset natjecatelja.
Pritom je s izvučenih 17 liganja ukupne težine 1584 grama najuspješniji bio Željko Marić. Drugo mjesto je osvojio Nikša Jelušić s ulovljenih šest liganja težine 704 grama, dok je treći bio Tonko Kovačević s ulovljenih sedam lignji težine 676 grama.
Najtežu lignju od 312 grama izvukao je, pak, Dragomir Senić.
Drugoga dana, u subotu, 8. listopada, od 8 do 12 sati unutar lučice lovili su se cipli u mirnom i mutnom moru, uz veliku oseku.
No, oni ovoga puta baš i nisu bili spremni na suradnju, pa je ulov bio slab i sitan. Na kraju je samo šest natjecatelja imalo ribu na udici, ukupno 16 cipala ukupne težine 3278 grama.
Najuspješniji je bio Mile Kovačić s pet primjeraka ukupne težine 1656 grama i najtežim pojedinačnim ulovom od 384 grama. On je lovio komadima srdele s vrha srednjega mula.
Drugo mjesto s dva ulovljena cipla teška 484 grama osvojio je Nikša Jelušić, dok je s ulovom istog broja riba, ali teških 360 grama, treće mjesto izborio Tin Vuko.
Osim cipala, ostvareni su ulovi i drugih riba. Tako je Stipe Klanfar izvlačio ušate i špare, dok je Joško Katunarić izvukao i dvije komarče, od kojih je teža imala nešto više od pola kilograma.
Kada je sve bilo gotovo što se lova tiče, proradile su gradele i, nakon dodjele medalja najboljima, sav je ulov u slast pojeden.
Pobjednika lignjolova Željka Marića upitali smo kako je uspio izvući čak 11 liganja više od drugoplasiranog Jelušića, ali i deset više od Tonka Kovačevića koji je lovio s njim u brodu.
– Mislim da je, osim poznate pošte na 26 metara, bilo presudno što sam lovio vrlo sporim skosavanjem, koje je uključivalo i dizanje i spuštanje, jer su lignje bile oprezne i više pipale negoli napadale skosavice.
Do mraka sam koristio bijeli teški peškafond s crvenim obrubom kao donji, te narančasto-crvenu oitu gore, pod feralom sam dolje vezao svjetlucavi bijeli olovni peškafond, a gore zeleno-crvenu oitu.
Upravo te dvije skosavice ulovile su najviše liganja.
Tonko jest bio sa mnom, ali koristio je druge boje skosavica i nešto drukčije skosavao.
Moja je kombinacija očita bila bolja (smijeh).
