KRUNATA AVANTURAPar sati sondiranja i pretraživanja terena nije dalo rezultata i onda je povuklo snažno s dubine od 110 metara

Dentex Gibbosus, Decoron kako ga zovu Komižani, svima ostalima poznat kao zubatac krunaš, kralj je velikih dubina i mikrolokacija.

Lov na ovog predatora je jedan od najzahtjevnijih, i to ne zato što se teško lovi, već zato što je rijedak i jako se vješto skriva.

Ljudi ga love na potopljenim olupinama brodova, aviona, malim zadivima, ali kod prevelikog napora ribanja postaje oprezan i teško se lovi jer tada mijenja stanište.

Problem je za njega što je dosta grabežljiv i zato često strada kad ga se nađe, a osim toga mora i puno jesti da zadovolji svoj veliki apetit.

U sportskom ribolovu ga se lovi na sve tehnike, jigovima u brzoj vertikali i slow tehnikama, silikonima također jako uspješno, ali i na živu ješku, lignjama, lokardama i šnjurima na Zoka-jig glavama.

No isto će tako pokupiti i uginulu lignju kad je gladan.

Važno je samo da se odabiru kvalitetne udice da ne dođe do pucanja jer ima jaku čeljust i nevjerojatnu snagu u prvih par minuta dok se ne umori zbog čega i ostala oprema mora biti kvalitetna.

Kod mene je taj dan bio Penn Battalion Solid Jigging 300-gramski štap s rolom Penn Authority 5500 na kojoj je bila struna Berkeley X9 PE2.5 i fluorocarbon Berkeley Nautil 0.52.

Jedna jako bitna stvar je da se pozicija ne devastira i ne izlovi do zadnje ribe jer ga onda nećete tako skoro vidjeti opet tu.

lspričat ću vam jedan zanimljiv ribolovni doživljaj odnedavno u kojem smo ulovili dva jako lijepa primjerka.

Toga jutra smo se kolega i ja uputili na jedan dalji izlet koji je zahtijevao dobru pripremu.

Išli smo po dojavi pretraživati određene terene daleko od kuće i sve je bio svojevrsni izazov uz pitanje hoće li uopće biti ulova.

Tu negdje je jedan prijatelj ulovio velikog krunaša od 12 kilograma i rekao nam otprilike gdje se teren nalazi.

Prošlo je par sati sondiranja i pretraživanja terena, ali rezultata nije bilo.

Mora biti jasno da je nekad jako teško naći ribu ako nije baš na zadivu, a ovdje je bio upravo taj slučaj.

Tako se ja nakon cijelog jutra predajem i zovem prijatelja.

Govorim mu da odustajem jer je nemoguće naći mikrolokaciju u par kilometara terena. Molim ga da mi da približno lokaciju, da imam šansu bar nešto naći.

lnače nikada ne tražim takve usluge niti pratim druge gdje love, ali ovo je kolega kojemu rado dijelim i svoje pozicije pa nekada i on meni vraća isto.

I tako krećemo po njegovim instrukcijama tražit opet.

Daleko smo od kuće i nadam se uspjehu uskoro jer imamo i voziti barem jedan sat vremena nazad.

Nakon 20 minuta potrage nalazim na čistini nešto sitne ribe uz dno na kome nema nikakvih zadiva.

Kolega polako gubi nadu i ide pod kabinu odmoriti na ležaj.

A ja spuštam prvo Zoku s uginulom lignjom i čekam.

Dubina je velika, 110 metara.

Čekam na neku akciju, ali ništa se ne događa punih 20 minuta.

A onda napokon Garmin ocrtava neke malo veće markinge i udara nešto, ali odmah i ispada.

Brzo mijenjam lignju i spuštam opet nazad pa s nestrpljenjem na Garminu pratim Zoku kako tone.

Nakon par minuta opet griz, i riba je na udici.

Ne vuče jako i procjenjujem da je teška oko dva kilograma.

Malo sam, iskreno, razočaran, očekivao sam jači griz.

Kolega izlazi pokušati kad je vidio da ipak imamo nešto.

Ali na žalost, opet se cijeli sat vremena ništa ne događa.

Sonar crta samo sitniš pri dnu.

Pomalo i ja počinjem sumnjati da smo na pravom terenu, ali ne odustajem.

Malo nas puštam u drift i odlučujem se na silikonsku lignju za promjenu.

Kolega opet ide prileći, a ja tvrdoglavo vrtim rolom gore dole.

I napokon, kada nisam ni očekivao jaki udarac, 150 metara od prve pozicije, potegao je na silikon.

Borba je prava, svom silom trese glavom i pokušava otresti udice iz usta.

Adrenalin raste na maksimum.

Na licu osmijeh od uha do uha.

Štap se pokazuje odličnim, lijepo amortizira trzaje ribe, pravi je gušt u drilu ribe s njim.

Nakon par minuta pravog adrenalina, pojavljuje se i odbljesak pa na površinu polako izlazi pravi lopatan kojeg mi probuđeni kolega pomaže izvadit u brod.

Nastaje pravo veselje pa nakon par lijepih slika, kolega motiviran, spušta svoj sistem jig od 175 grama s duplim assistom.

I naravno kako to već ide, kad ih nađete, onda ste u igri, pa gotovo trenutno udara opet pravi bokun!

Nakon par minuta borbe i drugi je na brodu.

Slikavamo se zadovoljni s ulovljenim.

Dosta nam je pa spremamo polako opremu i krećemo nazad kući, jer imamo vozit do doma.

Jako je bitno loviti umjereno ako želiš i drugi put imati ulov, a i riba je najbolja za jest kad je friška.

Saljem slike prijatelju koji mi je pomogao oko pozicije i zahvaljujem mu se još jednom na svemu.

Doma me čekaju djeca koja me uvijek s veseljem dočekuju kada je neki poseban ulov u pitanju.

Vaga je pokazala da su oba primjerka blizu 7 kilograma.

Poanta u ovakvom ribolovu je biti uporan i opet uporan, jer jedino to donosi pravi rezultat.

Naravno, treba i voljeti ono što radiš i iznad svega poštovati more.

Do nekih sljedećih avantura, mirno more vam želim.