Dvi, tri Mare Mulice, šušur i vreva, „tri, četri mudre beside“ bio je kratak opis splitske peškarije do ovog tjedna. Peškarija je zadnjih dana toliko prazna da bi se neupućeni građanin zabunio i pomislio kako su nove mjere rezultirale privremenim zatvaranjem živopisnih vrata morskog svijeta, ali stina je ipak malo drugačija. Zbog nevremena i jakog juga malo je ribara koji se odvaže ići u lov, a samim time manje je i ribe na štandovima omiljenih nam djelatnika.
- Nema ljudi? A šta će kupovat? Nije da nema kupaca, nego nema ribe. To je uzročno-posljedična veza. Loše je vrime, ne lovi se. Koji redikul će izać po ovon vrimenu, a kamoli pecat ribu. Em šta je južina em šta je lovostaj koča i plivalica, svi koji su mogli su uzeli poticaje i to je to – ustvrdio je popularni trgovac ribe Siniša na sebi svojstven način.
S njim se ne slaže radnica Slavica Kekez koja je mišljenja da smo ih ipak “upecali“ u “krivu uru“.
- Bilo je posla jutros, dosta ribe se prodalo, al ljudi su otišli ća. Bija je i odi banak, tamo na sredini i livo je bilo masu ribe, samo su kupljene. Istina je da su količine ribe manje zbog ovog šugavog vrimena. Bili su Šibenčani, ali donili su manje morskih plodova i sve je otišlo – argumentirala je Kekez.
- Svit je navika na šarenije prizore peškarije, opojne mirodije skuša, mola, škampi i ostalih čudesa, a danas je ponuda ipak malo manja, al kažen van jutros je ipak bila “žiža“ – gotovo pjesnički je dodala simpatična sugovornica.
Radnica Mare, kako naglašava, ne osjeća pad posla jer slanih srdela, koje prodaje, uvijek ima.
- Kolege mi se žale da in je pa posal, a to i sama mogu vidit. Mene ide i to mi je najvažnije. Uzmite i vi slanih srdela, famozne su. Ko jednom dođe, uvik se vrati po još.
Osim malog broja prodavača, susreli smo tek nekoliko ljudi koji su se na kišoviti četvrtak, vremenskim okolnostima unatoč, odlučili počastiti morskim blagodatima.
- Znate šta? Ja san van podrijetlon Makedonka, to obavezno zapišite, ali ribu volin više od svoje dice šta bi se reklo. Ovih dana otkad je kiša ribe je malo. Moja ćerce, kupila san malo bilih škampi, rakova i sipe. Odlučila san počastit sebe i svoje bližnje u ovim vremenima pa ću napravit crni rižot. Ne znan ko to ne voli jist – kazala je simpatična građanka.
U svakom slučaju nadamo se kako će sunce što prije obasjati grad pod Marjanom i kako će Peškarija opet zaživjeti u onom svom tradicionalnom, živopisnom duhu.
