Podrijetlom sam iz Bjelovara i ne znam puno o ribolovu, pa vam zato s velikim ponosom šaljem slike svojih nedavnih ulova – napisala nam je u e-mailu Mirjana Gašparović. A kako su golema lignja i velika sipa koje nam je poslala doista impresivne, ponukala nas je da joj se javimo i čujemo cijelu priču:
– Ja vam trenutno živim u Umagu i radim kao ugostiteljski radnik, a budući da imamo kuću u Barić Dragi između Karlobaga i Starigrad-Paklenice, svaki slobodni vikend suprug i ja provodimo tamo. Meni je od prošle godine postao poseban gušt predvečer odjenutu kišno odijelo, spustiti se do gradske plaže i s obale skosati lignje. To me jako opušta, pa znam ostati i do 10 sati navečer. Ponekad sa mnom budu još dvije žene, muških nikad nema.
Oni samo gledaju televiziju (smijeh). Dosad nisam imala nekog većeg uspjeha, iako sam ulovila poneku veću lignju. No, krajem siječnja baš mi se posrećilo. Lovila sam kao i uvijek štapom i bijelom yo-zuri skosavicom. Obično je odbacim petnaestak metara, sačekam da potone i potom je lagano privlačim skosajući.
Ovoga sam puta odbacila pribor te s mamom, koja me baš tada nazvala, počela razgovarati mobitelom. Pričam ja s njom i povremeno skosam, kad odjednom osjetim da mi se zakačilo nešto jako teško i odmah otrgnulo. Kažem mami kako je tu ispred mene nešto veliko, jer mi je i dan prije jako povuklo i otrgnulo varalicu s pribora. I dok joj to pričam, privučem skosavicu metar i pol ispred obale.
Dobro je vidim, a onda uočim neku veliku smeđu sjenu kako kruži oko nje. I dok sam gledala, ta se sjena odjednom bacila na skosavicu i počela jako vući. Neprestano je snažno pumpala pokušavajući se odmaknuti od obale. Zamalo mi je ispao štap jer sam držala i mobitel, pa nisam bila koncentrirana.
E, onda sam brzo spremila mobitel u džep, štap stavila na šljunak i pritisnula ga nogom, te polako počela povlačiti najlon rukama. Tu je bila jedna mala betonska stepenica, pa sam došla do nje i kleknula, znala sam da nemam špurtil i da neću lignju moći lako izvući. Kad sam je privukla ispod same površine, jednu sam ruku podignula držeći strunu nategnutom, a drugom prstima iza glave uhvatila lignju i uspjela je izbaciti na obalu. Bila sam sretna i uzbuđena kad sam vidjela kolika je. Moj najveći ulov u životu.
Kad sam se malo pribrala i sredila pribor, nastavila sam loviti. I tada se dogodilo nešto neobično. Svi su mi govorili da se sipe love blizu dna ili na dnu, a skosavica je bila skroz uz površinu kad sam vidjela da je nešto veliko došlo iz dubine i počelo kružiti oko nje. Onda se to bacilo na skosavicu i ja sam počela vući nešto teško. Iznenadila sam se kad sam shvatila da je riječ o velikoj sipi.
I tako, moja sretna večer završila je s dva rekordna ulova – lignjom od 1735 grama i sipom od 812 grama. Još ako se ovakvi moji uspjesi nastave...
