Je li lakše ribati u našem Jadranu ili u polarnom krugu? Oliver Žuvela, profesionalni ribar rodom iz Dubrovnika, s obiteljskom kućom u Zatonu već sedam godina živi i radi na krajnjem sjeveru Norveške i uvjerio se da svaki akvatorij ima svoje izazove koje je lakše svladati ako voliš more, bilo ono toplo ili studeno k'o led.
U Oliverovu slučaju, piše Dubrovački vjesnik, posrijedi je za Dalmatince nepojmljiva hladnoća kojoj odolijevaju samo najotporniji. U ovo doba godine temperatura zraka rijetko prelazi 10 stupnjeva ispod ništice. No, minusi ne smetaju ovom Zatonjaninu iz dijaspore koji se, otkako zna za sebe, bavi ribolovom i roni. I jedno i drugo dobro dođe kad preseliš duboko na sjever i kreneš praktički od nule.
ODRICANJEM DO PRVOG ULOVA
Po dolasku u Skandinaviju 2014. Žuvela je prvo radio po restoranima i u hotelu, kao pomoćni mehaničar čistio nakon meštara…
Priznaje kako nije bilo lako probiti se u ribarstvo, toliko svojstveno Norvežanima. Bilo je puno odricanja do prvog ulova, a i jezik se paralelno učilo. Oliver se među domaćima od 2014. do danas odlično snašao. Toliko da je uspio kupiti modernu koćaricu koja danas kruži Barentsovim morem oboružana longline fishing parangalima s 9 do 10 tisuća udica po 'izletu'.
Glavni plijen je, dakako, bakalar, a norveške su mu vlasti kvote s lanjske 21 tone povećale na 24 tone, dok ostatak otpada na slobodni ulov:
- Ribe ne fali, ja bih u mjesec dana mogao ispuniti prošlogodišnju kvotu od 21 tonu i ostatak godine odmarati, ali neću. Kvotu rasporedim kroz mjesece, da ostanem dulje aktivan. Bakalar najbolje grize u četvrtom mjesecu, inače boravi u ledu daleko od obale, a približi se kad prati sitnu ribu – tumači nam Oliver ribarsku rutinu u koju spadaju i suvremene vertikalne 'juksa mašine' koje same love na otpor i težinu ribe.
Od 15. srpnja svake godine norveški Direktorat za ribarstvo daje priliku aktivnim ribarima s long line parangalima izlov bakalara I iznad kvote određene za tu godinu. Na tonu druge ribe ulovljene, dobije se 300 kg bakalara gratis na kvoti za tu godinu, a bakalar nosi najbolju cijenu, tumači Oliver.
Osim bakalara, na cijeni su i king crabs, golemi rakovi koji su u Norveškoj prava poslastica. Starosjedioci nisu vjerovali da će doseljenik iz Hvatske već u prvoj godini uspjeti ispuniti limit bakalara do 300 tisuća kruna.
NI KORONE NI STRESA
A baš taj limit, objašnjava nam, osigurava punu kvotu i rakove, od kojih je najbolja zarada, i 600 tisuća kruna.
- No, ja sam ih iznenadio, odribali smo do milijuna kruna. Otac mi je iz Hrvatske došao pomoći, navikli smo se raditi po debelim minusima u polarnim noćima, dva mjeseca godišnje u totalnom mraku. Od 17. svibnja počnu polarni dani, onda svjetla bude 24 sata dnevno, i u dva ujutro se vidi ko da je jutro. Čovjek se nakon nekog vremena navikne na to, a ribi uopće ne smeta pa na koćama nema zastoja – prepričava nam 34-godišnjak svakodnevicu ribarskog mjesta s 800 duša gdje je pandemija covida -19 i nakon godinu dana nepoznat pojam:
- Ili nas je ovdje premalo ili korona ne podnosi studen. Da se ne ureknem, dosad nismo imali nijedan slučaj zaraze – veli Žuvela i otkriva kako se na sjeveru Skandinavskog poluotoka ne prima ni stres.
- Ovdje svatko ima svoj mir, nema nervoze. Družimo se i podupiremo međusobno. S domaćima sam zavolio riblji menu, dosta ronim, lovim školjke, rakove – govori Oliver koji u malom mjestu Mehamn u komuni Gamvik živi s djevokom iz Litve Kristinom i obiteljskom maskotom, pudlicom Bellom.
Kujica ga prati na ribarske ture i donosi sreću, toliko da je Žuvelin obrt već prerastao ribarsko mjestašce. Zato razmišlja o preseljenju u veću sredinu, poput Alte s četrdesetak tisuća stanovnika i većim potrebama za bakalarom i drugim sjevernomorskim delicijama.
Norveški jezik već dugo nije prepreka. Zatonjanin ga je u sedam godina dobro savladao, jer ima žicu za jezike. Doma s djevojkom priča engleski, s familijom hrvatski, uvijek su tri jezika u điru. Na ljeto će Oliver doma na dvomjesečni godišnji odmor. Fali mu jako sin Leo Žuvela koji s majkom živi u Gružu.
Bit će to zanimljiva promjena klime i temperature koja u Norveškoj ni usred ljeta ne ide iznad 15 stupnjeva. Za bakalar idealno, za našu srđelu debelo prenisko, piše Dubrovački vjesnik.