Među ljudima od mora u posljednje se vrijeme mnogo govori o Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o športskom i rekreacijskom ribolovu na moru. Za komentar o novom Pravilniku zamolili smo dr. Đuru Marinovića, predsjednika Hrvatskog saveza za športski ribolov na moru.
Marinović je vrstan interventni kardiokirurg, ali i veliki zaljubljenik u sport, posebice u ribolov na moru. Više od 20 godina član je mnogih reprezentacija u udičarenju, višestruki prvak države, a već 17 godina i predsjednik HSŠRM-a.
– Vidio sam mnoga mora diljem svijeta, što kroz svoj životni put, a što na brojnim putovanjima s reprezentacijama. No, naš Jadran je najljepše more, ali i specifično. Bogato je vrstama, ali nije najbogatije količinom pojedinih vrsta ribe. Čak bismo mogli reći da je u tom pogledu gotovo siromašno.
Zato moramo činiti sve da se pametnom politikom lova taj naš dragulj sačuva za buduće generacije. Paziti da ga zaštitimo kako se ne bi dogodilo da djeci ostavimo prazno more. Jadran je interes sviju – profesionalaca, sportskih ribolovaca i rekreativaca. Moraju postojati jasna pravila što je poželjno, što se, kada i po kojim uvjetima može činiti.
Pozitivan temelj
– Što vam se čini, kakav je u tom smislu skup pravila koji je nedavno donesen?
– Pozitivan je i dobar. Po meni, to je temelj koji treba dalje razrađivati i pratiti primjenu u praksi. Ono što se pokaže da nije dobro, treba mijenjati i prilagođavati. To nije nikakvo sveto pismo, već skup prava i obaveza. Praksa će brzo pokazati ako nešto nije do kraja dobro. To treba prilagoditi u hodu, ne čekati i previše razmišljati, što inače kod nas nije rijetkost.
– Jeste li vi kao Savez imali dovoljno vremena i upliva na donošenje ovih pravila?
– Mi smo bili dobro upoznati. U radnoj komisiji smo imali člana koji je zajedno s ostalima sudjelovao u pripremanju tih pravila. Naravno, nitko nikad nije u potpunosti zadovoljan, svako zastupa i specifične interese svojih zajednica, tako i mi. Nismo zadovoljni s nekim rješenjima i na to smo ukazivali, a ukazivat ćemo i dalje s nadom da će se ispraviti...
Čuvari mora
– Koje su bile vaše osnovne primjedbe?
- Jedna je od naših primjedbi da je razlika između cijene za sportski i rekreacijski ribolov premalena. Ne ulazim u beneficije za penzionere, invalide te specifične kategorije koje moraju imati olakšice, ali u odnosu na ostale rekreativce, sportski ribolovci bi morali manje plaćati.
Sportaši su najbolji čuvari mora. Sportski ribič mora biti član udruge, organiziran u klubu. Natječe se, ima ekološke obaveze. Neki gospodare i lučicama. Svake godine moramo podnositi izvještaj, za svako natjecanje moramo ishoditi dozvole, prijaviti natjecanje policiji, ishoditi liječničke preglede 2 puta godišnje...
Putujemo svijetom s naših osam reprezentacija. Sve to košta. Odlazimo na natjecanja koja su skupa, organiziramo ih po otocima da bismo tamo oživjeli aktivnosti. Savez ima više od 1500 djece mlađe od 18 godina. Učimo ih mnogočemu, radnim navikama, organiziranosti, pa na koncu konca i kako prehraniti sebe. Rekreativac s druge strane nema tih obaveza i izdataka. Uzme udicu i pribor, ode loviti i vrati se doma. Nema nikakve obaveze, a sportski ribolovci moraju puno doprinositi na razne načine.
Prekratka rasprava
– Mislite li da je bilo dovoljno vremena za raspravu o Pravilniku? Postupak e-savjetovanja prije stupanja na snagu Pravilnika trajao je samo tri dana, i to preko vikenda. Nije li to malo čudno, budući da je time iz procesa praktički isključena bilo kakva ozbiljna javna rasprava?
– Točno je da je ta rasprava bila kratka i da je to trebalo napraviti drukčije i bolje. Ali za Pravilnik se znalo već mjesecima, pa su ribolovci i ljudi od mora bili dosta informirani, posebno u klubovima i organizacijama. No, trebalo je dati mogućnost za širu raspravu...
Sada pak ljudima treba objašnjavati ta pravila, sve specifičnosti oko prava i obaveza, te kako će to izgledati u praksi i kako će se kontrolirati. Sve što se uoči da ne štima, treba prilagođavati i mijenjati. Evo, baš danas smo dobili neka dodatna objašnjenja i na tome treba stalno raditi.
– Što mislite o naknadama za dozvole, jesu li one primjerne?
– Generalno, mislim da nisu prevelike. Nama je svaki izdatak velik, jer ljudi nemaju velike prihode, ali kada se uzme u obzir da su to većinom godišnje dozvole, i kad se to rasporedi na broj dana, mislim da je to ipak podnošljivo. Vani su iznosi mnogo veći. Kroz naša putovanja vidio sam da mi samo za dan treninga moramo izdvojiti po 70 i više eura...
Svjetlosne nedoumice
– Spominjete i kontrole provođenja novog Pravilnika. Što mislite, kako će to ići?
– To je pitanje za one koji donose pravila i koji moraju znati kako će ih u praksi provoditi i kontrolirati. Istina je da se kod nas mnogo lakše donose pravila nego što se osigurava njihova provedba. Također, naši su ljudi dosta skloni tražiti rupe i načine da nešto izbjegnu. Osobno mi se čini da taj Pravilnik ne donosi ribolovcima neke velike promjene u praksi, samo unosi malo više reda.
– Ljudi, primjerice, prigovaraju i što Pravilnik regulira upotrebu umjetnog svjetla navođenjem watta kao jedinice snage, umjesto luksa i lumena, koji preciziraju osnovne karakteristike svjetla. Uz to, za korištenje žarulje sa žarnom niti gornja granica je 40 W, za halogenku 30 W, a gotovo svi standardni ferali imaju snagu od 50 watta?
- Slažem se da je to s vatima sada nespretno. Ne znam zašto je to trebalo mijenjati. Trebale su biti navedene svijeće, kao što je bilo i ranije. Nekad je granica bila 400 svijeća. Mislim da bi i to trebalo promijeniti i prilagoditi stvarnom stanju i jačini standardnih sredstava i alata, no to bi trebalo pitati ljude u ministarstvu.
Izlovljavanje mlađi
– Dok se čita Pravilnik ispada da su za problem smanjivanja ribljeg fonda krivi sportski i rekreativni ribolovci, dok istodobno koče masovno love nedoraslu ribu i škampe, ugrožavajući bilo kakvu obnovu resursa. Ribarnice su pune takvih nedoraslih morskih organizama, inspekcijama pod nosom, i ništa?
– Činjenica je da bi inspekcije i ljudi koji su zaduženi za kontrole morali posebno voditi brigu o izlovljavanju nedorasle ribe, škampa i morskih organizama. Mi sportski ribolovci o tome vodimo posebnu brigu, naročito što se i kada lovi, i za to su stroga pravila. Uostalom, sportski ribolovci, poput onih u lovu na veliku ribu, uhvaćene primjerke ne izvlače, već samo fotografiraju, mjere, boduju i vraćaju u more.
Ne mogu ulaziti mjerodavno u rasprave o tome koliko tko izlovljava, jer nemamo statistike koje bi to realno mogle usporediti. Zato mi se o tome teško izjasniti. No, po nekim podacima u Sredozemlju je ulov rekreacijskih ribolovaca manji od 10 posto. Kod nas je to još i manje. U Jadranu se smanjuje i broj predatora, a to nije dobro. Neke vrste, recimo psi, izlovljene su gotovo do minimuma populacije.
Svjetski trofeji
– Naši sportski ribolovci neprestano osvajaju medalje na svjetskim i europskim natjecanjima, promovirajući time Hrvatsku. Pomaže li država dovoljno HSŠRM-u u osiguravanju financijskih i drugih uvjeta za takve nastupe?
- Članovi smo Hrvatskog olimpijskog odbora i oni nas prepoznaju kao jedan od najtrofejnijih sportova. Tako su, primjerice, za prošlu godinu naše dvije reprezentacije nominirane u izboru najboljih sportaša. Muška reprezentacija u lovu štapom s brodice, koja je svjetski prvak, i ženska u lovu štapom s obale, koja je u Južnoj Africi bila druga na svijetu.
Prošle godine osvojili smo pet zlatnih i pet srebrnih odličja, te dva brončana. Možda smo najuspješnija reprezentacija u Europi u ovome sportu. Dobivamo pomoć, ali u sportu uvijek trebate više. To je u našoj ne baš bogatoj državi teško ostvariti, pa se kao i svi drugi sami snalazimo kako znamo i možemo.