Kostarika. Negdje u prostranstvima Tihog oceana uigrana ekipa Dubrovčana i Splićana traga za morskim kapitalcima na Svjetskom prvenstvu u Big game fishingu 'Costa Offshore World Championship 2022.'.
Četiri zahtjevna ribolovna dana okrunjena su broncom. Ogromno i zasluženo priznanje na ponos hrvatskog 'četverca' u sastavu: Pero Šare i Tibor Mladinić iz Dubrovnika te kapetan Boris Gruica i Boško Stipoljev iz Splita.
Ovi 'lovci' na veliku ribu sudjelovanje na svjetskom prvenstvu gdje je snage odmjerilo 37 ekipa sa svih strana svijeta, izborili su na kvalifikacijskom natjecanju u big game ribolovu 'Offshore World Challenge Giričić 2021.' Kaštela, osvojivši prvo mjesto i pozivnicu. Činili su dio posade broda 'Capo' kapetana Gruice, a natjecali su se tada između 25 ekipa što ih je 'lansiralo' na svjetsko prvenstvo.
- Složila se ekipa i odlučili smo otići ove godine. Pošli smo kao outsideri, a vraćamo se presretni i preponosni. Ribolov u Americi i u našem moru je različit. Kod njih je trolling, laički brod u vožnji vuče varalice za sobom i pokušava zakačiti ribu. Kod nas je drif, puštaš se u struju da te valovi nose, radiš trag i loviš sabljarke, tune i ostale veće ribe. Znači drugačiji način, drugačiji pristup a i druge su vrste velikih riba koje mi uopće nemamo. Sailfishevi, veliki marlini, njihove sabljarke, lampuga, yellowfin tuna..., to sve je bitno drugačije nego kod nas gdje imamo iglane, sabljarke i tune od tih velikih glava koje se love u ovom sportu – pojašnjava za Dubrovački vjesnik Pero Šare. Nakon dugog puta na drugi kraj svijeta, trebalo je najprije kroz treninge 'pohvatati' što i kako raditi.
- Svi smo mi s mora, u barci smo takoreći cijeli život, pa nije bio problem. Prvi dan smo imali korektne rezultate, drugi i treći smo već ozbiljnije počeli loviti, u jednom danu smo imali 10 grizova. Četvrti dan smo shvatili gdje se riba nalazi. Kako nas nije vodila posada, nego naš kapetan i i voditelj ekipe Boris Gruica, on je rekao gdje ćemo ići i napravili smo sjajan rezultat. Imali smo dva marlina i 11 sailfisheva, što je 3200 bodova. U tri dana smo imali 3900 bodova, četvrti dan još 3200, i konkurirali skoro za prvo mjesto. Međutim jedan Južnoafrikanac je naletio na jato marlina, što se ne pamti na natjecanjima, imao je 28 grizeva, 8 verificiranih marlina, tako da nas je on sve prestigao – kaže dubrovački ribolovac i ugostitelj.
Pravila svjetskog natjecanja su stroga, svaku ulovljenu ribu treba snimiti, verificirati, a potom pustiti nazad u morsko prostranstvo. Ne možeš, kaže nam Šare, samo tako doći i reći 'mi smo ovo ulovili'. Vrednuje se vrsta velike ribe. Sailfish, koji je sličan sabljarki, nosi 200 bodova, marlin primjerice 500.
- Ovo je za nas ogroman uspjeh jer nikad nitko iz Hrvatske nije postigao takav timski rezultat na svjetskom prvenstvu. Za treće mjesto je trebalo veliki put prevaliti, sve skupa 12 dana, a treba to sve i financirati. Napor je i fizički i financijski. Trebalo je i skupiti četvoricu koja će poći na drugi kraj svijeta, ostaviti posao, familije – kaže Šare i nastavlja:
- Presudno je iskustvo i timski rad, da se 'poklope' ljudi koji su na brodu, da iskreno osjećaju tu priču jer brod je mali, znate kako je 5,6 dana s nekim na brodu odmah ti počne smetat, baš moraš biti od toga. Najbitnija je ta energija zajedništva.
Svako jutro dizanje u 4, a povratak je bio u 18 sati predvečer. Treba isploviti najmanje 25 milja od obale, do 45 milja što je maksimum. Samo isplovljavanje traje oko sat i pol i to glisiranja. Ustvari to je cjelodnevna vožnja, traženje i lovljenje ribe.
- Dosta je tu pripreme. Imaju i četiri vrste brodova pa kapetan svake posade, da bi sve bilo pravedno, ždrijeba brod u klasi A, B, C i D. Imaš brod ogromne vrijednosti i na sebi zavidnu količinu elektronike i opreme, sonara, sondera, a i brod manje vrijednosti, dosta skroman nema toliko opreme, nema tri člana posade nego samo jednog. Ustvari svaki dan si na drugom brodu, mijenjaš i kapetana i posadu i brod, osim svog tima.
Naravno, da bi bio fair play jer riječ je o sportskom natjecanju, ulovljene kapitalce vraća se u more.
- To je sportski ribolov, maksimalno čisti i korektan pristup. Udice koje se koriste su biorazgradive. Najčešće se odmah izvade jer svim tim sabljašima su meka usta i to jest čar tog lova, sve se lovi na prilično mali alat. Nisu to veliki štapovi, brutalni, nego dosta nježan alat. Sve se radi s osjećajem, debljina strune je 30 lb (libra), to je baš tanko – pojašnjava nam iskusni tunolovac.
Zanima nas je li im ocean bio naklonjen?
- A Tihi ocean, baš je tih. Ono što sam ja vidio baš je bilo lijepo i ugodno. Kad izađeš na more, ne vidiš više ni obalu ni ništa, stvarno je daleko, što ćeš u nas rijetko doživjeti. To je kao da u Jadranu odeš loviti negdje na pola mora između Hrvatske i Italije – kaže Šare koji ljubav prema ribolovu gaji još od malih nogu.
- Djed mi je bio ribar, to sam od njega i naslijedio. On je volio ići po moru, ja sam poslije probao i strašno mi se svidjelo. Poslije je došao i sushi restoran pa sam spojio ugodno s korisnim. Biti na moru mi je najljepša stvar. Najviše sam po Jadranu, nisam baš išao po svjetskim turnirima ali zato jesam po hrvatskim. Bio sam pet puta prvak, nekoliko puta drugi, treći. Dosta je tih priznanja ali ovo je ipak posebno jer nitko od naših timova nije ostvario ovakav rezultat na ovako prestižnom natjecanju. Prošle godine je ekipa iz našeg Ribolovno sportskog kluba Giričić bila u reprezentaciji, napravili su sjajan uspjeh u Italiji i osvojili treće mjesto na međunarodnom natjecanju. Imali smo i pojedinačno dobrih natjecatelja, ali kao tim na svjetskom prvenstvu u offshoreu ne – zaključuje ponosni Pero Šare.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....