Sve veći broj brodova u Jadranu iziskuje i povećane potrebe za servisiranjem i održavanjem infrastrukture u marinama i lukama za pomorski promet. Jedan od važnih sigurnosnih aspekata odnosi se na sustave borbe protiv požara, kako na samim plovilima, tako i na obali.
Veliki korak naprijed u tom smjeru napravili su vlasnici marine Porto Montenegro naručivši specijalno vatrogasno plovilo. Na europskom tržištu nisu pronašli gotovi proizvod koji bi im odgovarao i u skladu s dobrim običajem angažiranja lokalnih suradnika obratili su se malom brodogradilištu Navar gdje je po narudžbi složen vrlo zanimljiv proizvod.
Kao osnova je odabran njihov stari trup dimenzija 9,8x3,15 metara, na tržištu poznat kao Navar 1025.
Flota radnih plovila
U Navaru je, inače, na tom trupu sagrađena većina službenih plovila crnogorske flote (Lučke kapetanije, Pomorske policije i Pilotske službe), dok je za Upravu pomorske sigurnosti napravljen poseban Search and Rescue gumenjak s aluminijskim trupom. No, unatoč bogatom dosadašnjem iskustvu, projektiranje vatrogasnog broda je bio poseban izazov.
Privezan u sredini najopremljenije marine na Jadranu i okružen brojnim megajahtama Navar 1025 FB doima se kao patuljak. No, žarko crvena boja i upečatljiv natpis na boku Fire & Rescue daju do znanja kako je taj mališan sposoban za velike stvari.
Pramčani remorkerski odbojnik u stanju je sigurno pogurati i višestruko teže plovilo, a čelični kran s vitlom praktičan je alat za manipuliranje teretom i lakše izvlačenje ljudi iz mora.
Dizajnerski najveća razlika u odnosu na turističku verziju broda je u nakošenom nadgrađu postavljenom po sredini. Klasična jednokrilna vrata su na sve tri strane pa se lako može prolaziti i pristupiti ležaju u pramcu. Prostor očekivano nije namijenjen spavanju već medicinskom prijevozu tako da uz unesrećenog jedna osoba može sjediti.
Neuređena velika toaletna kabina ima samo WC školjku dok za oprati ruke u umivaoniku morate ići natrag uz stepenice i preklopiti skipersko sjedalo što nije baš praktično. Takvi detalji bi inače bili nezamislivi, ali činjenica da je riječ o plovilu koje će 99 posto radnog vijeka provesti privezan u marini ocjene praktičnosti baca u drugi plan.
U takve bi spadao i nedostatak prozora u kabini za razgovor s posadom na pramcu. Iako je skiperu na raspolaganju razglas s vanjskim zvučnikom, za dvostranu komunikaciju bi puno bolje došao prozor. I za ventilaciju također - kad smo u kasnijoj akciji zbog prskanja zatvorili sva vrata unutrašnjost se u trenutku pretvorila u saunu.
Riječki vatrogasni sustav
Zbog izloženosti vatri i visokoj temperaturi, u gradnji je korištena smola s posebnim aditivima tako da je trup za razliku od inače - samogasiv. Aditiv je plastiku učinio nešto mekanijom i lakšom pa je umjesto 9 mm debljina čak 13 milimetara. Kao dodatna zaštita od pregrijavanja, duž bokova i na nadgrađu postavljene su štrcaljke za rashlađivanje.
Sustav cijevi i dvaju vodenih topova na pramcu i krovu trebalo je vješto uklopiti u gabarite trupa da bi sve izgledalo uredno i lako za servisiranje. U tome su Crnogorci potražili pomoć riječke tvrtke MGS specijalizirane za vatrogasna vozila i opremu. Njihova pumpa pogonjena Yanmarom 125, uz dva identična motora za pogon broda, postavljena je ispod kormilarnice i povezana sa svim elementima, uključujući i spremnike pjene na krmi.
Pumpa kapaciteta 3000 litara u minuti povlači morsku vodu i distribuira je prema vodenim topovima (monitorima) na pramcu i krovu. Motorom (pumpom) i krovnim monitorom se upravlja iz unutrašnjosti kokpita s joystickom i jednostavnim dugmima, dok pramčani top mora imati posebnog operatera.
U slučaju požara brod može ostati na pristojnoj udaljenosti jer je domet morskih topova preko 50 metara. Kao nesuđeni protuzračni vojnik s posebnim zadovoljstvom sam otvorio ventil i zavrtio koloturnike za regulaciju visine i kuta pucanja. Snažan mlaz pod tlakom od 10 bara izbacuje 1200 litara mora u minuti i vrlo učinkovito pogađa cilj.
Kad nemate vatrenu buktinju, onda je gađanje prema objektivu fotoaparata prilično zabavno pa bi se ta usluga sigurno mogla ponuditi mladima u nekakvom morskom adrenalinskom parku. Šalu na stranu, ovim će topovima upravljati samo obučeni vatrogasci i spašavati nečije živote i imovinu.
Oni su nam i otkrili kako je cilj kod gašenja što više koristiti maglicu za sprječavanje dotoka zraka jer bi bogati mlaz vode u kratkom roku manji brod mogao doslovno potopiti.
Do pramčanog topa je provučena i cijev s pjenom za poboljšavanje učinka gašenja koja se nakon otvaranje ventila automatski dodaje u omjeru od 3 do 6 posto, no to iz ekoloških razloga nismo aktivirali.
Bolji od originala
Nakon što smo topovima isprskali i šefa i stanicu, iskušali smo maritimne sposobnosti vatrenog Navara. S dva Yanmara 125 pet tona težak brod plovi vrlo solidno. Nije neki sprinter, ali lijepo prihvaća gas i na maksimalnih 3750 okretaja dostiže 17 čvorova i u punom okretu zadržava stabilnost i brzinu od 11 čvorova.
Propele su duboko postavljene i nema hvatanja zraka. Turistički Navar je zbog teškog nadgrađa morao imati flapsove dok vatrogasac i bez njih odlično leži na moru. U dobrom rasporedu težina značajno je pomogao treći Yanmar smješten po sredini.
Mjerač protoka goriva nije bio spojen pa nismo izmjerili ekonomičnost plovidbe četverocilindričnim turbodizelašem, no po dosadašnjim testovima maksimalna potrošnja je 26 litara na sat ili 13 litara na 3000 okretaja u minuti. Naravno, po motoru.
Ti štedljivi i pouzdani japanci proizvode i dosta buke što bi se moglo ublažiti dodatkom malo zvučne izolacije na poklopcima strojarnice.
Po onome što smo vidjeli, svi mogu biti zadovoljni - uprava marine jer je svojim gostima pokazala visoku razinu brige o sigurnosti i zaštiti imovine, a brodograditelji jer su razvili proizvod s velikim tržišnim potencijalom.
Kako smo mogli čuti, u pripremi je i dva metra duži višenamjenski brod s ravnom krmom gdje će se primijeniti sve dostupne tehnologije za pozicioniranje Navara kao specijalista za radna plovila. Uz zimski vez i remont jahti do 40 metara to će sigurno biti jedna od okosnica budućeg razvoja toga uspješnoga malog brodogradilišta.