Tko vozi brod?Toni Franušić, profesor jedrenja i mornarskih vještina: Na moru je puno loših skipera!

Kao i svugdje, i u skiperskoj profesiji nedostaje kadra, a kada nedostaje kadra pada kvaliteta. Dubrovački dnevnik piše o ovoj problematic. Naglasak je kako treba uvesti više reda, uvesti i praktični dio pri testiranju za voditelje brodice, ali i malo više kontrole od strane nadležnih na moru, kapetanije i policije.

Vješti skiperi tvrde kako bi više trebalo uložiti u praktični dio obuke za voditelje brodice. Naime, kandidati koji žele pristupiti ispitu za stjecanje uvjerenja voditelja brodice A i B kategorije mogu pristupiti ispitu bez prethodno odslušanog tečaja jer isti nije obvezan. Kandidati koji žele pristupiti ispitu za stjecanje uvjerenja voditelja brodice C kategorije moraju prije toga odslušati propisani tečaj, a koji uključuje i praktičnu plovidbu.

Kako situacija na moru nije najbolja, i kako nam je more puno nevještih voditelja brodica i skipera, slaže se i Toni Franušić, nekadašnji profesor na Pomorskom fakultetu za predmete jedrenja, mornarskih vještina i tjelesnog, vlasnik firme za nautički turizam Z.M.A.J.-Admiral s kojom već više od 20 godina plovi diljem Mediterana.

"Sve je stvar ponude i potražnje", detektira odmah na početku vrlo jasno problem Franušić. Kao i svugdje, i u nautičkom turizmu nedostaje kadra, a kada nedostaje kadra, onda se štedi na kvaliteti. Nekada su skiperi mogli biti samo vrsni, oni koji su se dokazali i pokazali kao ‘ljudi od mora‘, momci su godinama na brodovima bili mornari, dok im se nakon nebrojeno valova za krmom ne bi dopustilo da preuzmu kormilo. Danas je situacija drugačija, nakon položenog ispita za voditelja brodice B ili C kategorije svi odjednom postaju veliki i važni skiperi, pa i oni koji mora nisu za života vidjeli dalje od kraula do bova.

"Kada smo se mi počeli baviti ovim poslom, a to je bilo negdje iza rata, bilo nas je četiri ili pet u gradu. Iako smo i prije rata jedrili u Orsana, imali smo neke dnevne izlete, eventualno trodnevne najmove, ali nije bilo ovih dužih sedmodnevnih do iza rata. Nakon rata se čarter kao vid turizma tek razvijao. Bili smo educirani, iako se dozvola dobivala kao i danas", govori Franušić.

"Problem je što je sve samo teoretski, nitko ne daje praktičnu naobrazbu. Čovjek mora sam učiti, bilo to na svojim ili tuđim greškama. Problem je dakle, danas, u educiranju kadrova van pomorske škole", ističe.

Obrazovanje vrši Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, odnosno Lučke kapetanije. Nakon položenog ispita za voditelja brodice B kategorije s kojim se dozvoljava upravljanje brodicama i jahtama, često, kaže Franušić, dođu na brod ne znajući osnove.

"Zbog nedostataka skipera dolaze i ljudi iz unutrašnjosti koji uopće ne poznaju more, a kamoli vjetrove i što koji vjetar radi na moru, kakve valove, kako se vozi po šiloku, buri ili bunaci", apostrofira i dodaje kako ipak treba postojati osnovno predznanje koje bi se onda, kako teorijski, ali još važnije i u praksi, dalje brusilo. Iako se za voditelja brodice kategorije C, dakle ‘pravog‘ skipera koji može ploviti i u međunarodnoj plovidbi upravljajući brodicom i jahtom do 30 BT, prođe i nešto praktičnog dijela, to nije puno, znanje se većinom širi teorijski na pomorsko pravo, modernu tehnologiju, elektroniku i slično.

No, tržište traži skipere kakvi god oni bili, a tržište je nemilosrdno i svoje potrebe mora ispuniti. Tako je od 1. siječnja do danas, prema podacima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, u Lučkoj kapetaniji Dubrovnik (bez ispostava) izvršeno 127 prvih upisa plovila. U isto vrijeme izdano je ukupno 266 uvjerenja o osposobljenosti za voditelja brodice. Od ukupnog broja, novih je, odnosno onih kojima je ovo prvo stjecanje, za kategoriju A 24, za voditelja brodice kategorije B 134, te za C kategoriju osam.

"Da se tim ljudima nešto dogodi na moru i da imaju dva vesla u brodu, oni ne bi znali voziti. Jer ako znaš veslati, onda znaš i kako se ponaša brodica, motor, plovidba. Nitko od njih ne traži da nauče manevrirati brodom, a niti jedan brod se ne ponaša isto", navodi Franušić.

Franušić danas izbjegava ploviti u ljetnim mjesecima, kako kaže, pred mirovinu je i više ne može podnijeti gužve i nered na moru, zato od 1. srpnja pa do 1. rujna ‘gasi motore‘. Jedri zimi, često odrađuje team buildinge velikih tvrtki koje onda organiziraju po četiri broda, povedu i nekog malog vinara koji prezentira vina; posao je to, kaže, u kojem uživa.