Slobodna Dalmacija, kao dio Hanza Medije, ove godine prvi put se pridružila Nautičkoj patroli Jutarnjeg lista koja treću sezonu plovi Jadranom, obilazi i ocjenjuje naše predivne marine, te bilježi život koji se u njima i oko njih odvija.
Dugogodišnjem uredniku Mladenu Gerovcu, kao prvom čovjeku Patrole, te skiperu Milanu Iliću, pridružila se prva od četiri reporterske postave, a koja je prvi put uključivala i žene, potpisnicu ovoga teksta i Nives Jekić iz Zagreba, studenticu novinarstva koja karijeru želi graditi u odnosima s javnošću, te ujedno i finalisticu ovogodišnjeg izbora ljepote Miss Universe Hrvatska, koja se unatoč svojim mladim godinama pokazala kao izuzetno zrela osoba.
Ploveću redakciju činili su Vid Barić, Riječanin sa zagrebačkom adresom i novinarska zvijezda Jutarnjeg lista za kojeg smo se tijekom našeg putovanja ponovno mogli uvjeriti koliko je divna osoba, te Varaždinac Željko Hajdinjak, dugogodišnji fotoreporter Jutarnjeg lista i dobri duh Nautičke patrole.
Mir u plovećoj kući
Dva tjedna dom nam je bila 15 metara dugačka jedrilica Dufour 500 imena Grandioso. Ako se pitate kako je šestero ljudi, od kojih su se neki tek upoznali, toliko dugo vremena u miru živjelo i radilo na tako malom prostoru, moram reći – bez problema. Jer ti ljudi sa svih strana Lijepe naše svi redom su jako fini ljudi, pa se na našem brodu nikad nije moglo čuti ono tipično grintanje i psovanje dalmatinskih kapetana.
Uigrani kao da se poznajemo godinama, bez povišenog tona svih 14 dana. Zapravo, bio je to najljepši mogući radni zadatak, jer je prošao bez trunke stresa. Toliko mi je napunilo baterije da sam se u Split vratila puna energije i spremna za nove radne pobjede.
Naš ploveći dom ima pet kabina, dva toaleta, plinski roštilj te četiri hladnjaka koja su uvijek bila puna hrane našeg sponzora Konzuma, koji ima trgovine duž naše obale. Sireva, mesa, povrća, voća…, baš ničega ni u jednom trenutku nije nedostajalo.
Novinarski posao, koliko god je nekada stresan, toliko je u drugim slučajevima totalna uživancija. A ima li boljeg gušta od kombinacije vrhunskog vina i sira. Za to je bio zaslužan istarski vinar Moreno Coronica koji nas je ugostio na svom imanju pokraj Umaga.
Romantika Vrsara
Posao nas je dalje odveo u Vrsar, koji nas je oduševio. Jer tamo se u zraku mogao osjetiti život jedriličara i njihov odnos s djelatnicima te marine u kojoj su već godinama privezani ne samo njihovi brodovi, već i njihova srca.
Duh tog mjesta, začinjen pričama o velikom zavodniku Casanovi koji ih je posjetio i tu ljubovao, natjerat će sva vaša čula da tamo ponovno poželite doći.
Dio toga ugođaja su i energični zaposlenici te marine, svi redom mještani, koji na svoja radna mjesta dolaze s osmijehom i čije su životne i obiteljske priče vezane s dugogodišnjom nudističkom tradicijom Vrsara.
Onda je uslijedilo nešto posebno na sasvim drugi način – nova rovinjska luksuzna marina koju krasi pet sidara. Vizualno čini ugodnu cjelinu s jednako luksuznim Maistrinim hotelom "Grand Park" koji je, u svoj svojoj veličini, savršeno uklopljen u okoliš te okružen borovima.
Marina je toliko velika da bi bilo savršeno voziti se na romobilu, recimo onom električnom, ili na biciklu. Jer u tom slučaju do svih sadržaja dolazite u trenu, počevši od obližnje hotelske plaže, prostranog ACI-jeva toaleta s tuševima, brojnih trgovinama te ugostiteljskim objektima u sklopu hotela u kojima se služe delicije i sladoledi s bezbroj okusa i kombinacija, među kojima je i – špinat.
Fizičari i liječnici
Još će ispast da smo samo guštali, a zapravo smo radili, tragali za ljudima i njihovim štorijama, upoznavali jedriličare i njihove obitelji. Tako smo u Umagu upoznali bračni par ruskih znanstvenika iz područja biofizike, u Vrsaru poljoprivrednike iz Njemačke, a u Rovinju Švicarca koji je tamošnju marinu izabrao kako bi u njoj s prijateljima proslavi 50 godina rada kao skiper, tijekom kojih je, kazao nam je, mnogo puta oplovio svijet i na moru se našao u brojnim opasnim situacijama…
U marini Pomer pronašli smo neurokirurga koji je prije mirovine obavio više od tri tisuće teških operacija i u Njemačkoj bio velika faca i ravnatelj klinike Schwarzwald.
I nemojte nas osuđivati što smo u marini Pomer, između odlazaka na terene i bježeći od nesnosnih vrućina, uskočili u otvoreni bazen sa šankom u hladovini, koji se pokazao kao savršeni rashlađivač.
Za kraj smo posjetili dio Kvarnera, i to predivni Cres. Tamošnja marina je jedna od luksuznijih u portfelju ACI-ja, jer i ona nosi pet sidara. No, ono što je čini posebnom su mirisi i okusi na Cresu. I uopće ne smeta što vam tijekom tuširanja društvo prave kukci, jer to je neizbježno u takvoj predivnoj prirodi. A okolišu se ne može naći zamjerka, jer je taj ACI jedan od rijetkih koji ima svog vrtlara. Njegovo ime je Robi i dolazi iz Orleca.
Spašavanje skijašice
Tijekom jednog zadatka susrela sam dvije zagrebačke obitelji s četvero djece s kojima sam otišla na skijanje na vodi. I tako je počela jedna dogodovština. Jer nakon što smo skijali u jednoj od uvala na Cresu, a imam šest svjedoka da sam u tome uspjela iako nikada prije nisam stala na skije, otkazala nam je penta.
Kapetan našega gumenog čamca iste sekunde je dohvatio mobitel i nazvao nadležne službe, koje su upitale je li ima mrtvih ili ozlijeđenih?
–- Pa nema, ali zato je tu četvero maloljetne djece i dvije žene – odgovorio im je on, a oni su mu tada ponudili dolazak vučne službe, koja bi to masno naplatila. No, tu je onda uskočila Nautička patrola Jutarnjeg lista.
Da nije bilo tog otkazivanja motora moji bi kolege, kako su mi kasnije ispričali, nastavili odmahivati na moju raniju kratku poruku da se ne brinu gdje sam pošto sam otišla na skijanje, te bi vjerojatno nastavili komentirati da gdje sam to mogla skijati, da nije možda na Alpama.
Veslanje sa skijama
No, zato su istog trena, kada su primili naš poziv, jedrilicom krenuli po nas. Naš kaić je u međuvremenu morska struja odgurala do obale s koje su djeca u šali skakala, mahala rukicama i vikala upomoć.
Upravo to je s jedrilice prvo ugledao Vid Marić kada nas je locirao s kanočalom. Sljedeća scena, nakon što su se svi ukrcali u gumenjak, bila je kako muški dio našeg skijaškog tima prema Grandiosu vesla sa – skijama. Naravno, nisam mogla a do to ne ovjekovječim kamerom. I tako je nastao kratki videozapis veslanja sa skijama, dok veslači kroz smijeh komentiraju kako im se to nikad prije nije dogodilo. Snimku smo im kasnije poslali, a oni su je, rekli su nam, radosno podijeliti sa svojim prijateljima na Facebooku.
Preporuka za dogodine
Našim novim prijateljima nije bilo kraja sreći kada su došli na Grandioso, pa su, otkačeni kakvi jesu, oduševljeni tom velikom jedrilicom, na provi glumili scenu iz filma "Titanic". U akciju spašavanja aktivno su se uključili i djelatnici marine Cres koji su njihov gumenjak otpeljali do servisa.
I na kraju mi nije bilo druge nego da Mladenu Gerovcu i Goranu Ogurliću, glavnom uredniku Jutarnjeg lista, kažem da ponovno želim biti dio Nautičke patrole. A u Splitu su mi dali savjet: Nemoj govoriti da ti je bilo lipo. Svima reci da je bilo grozno, da nikome ne bi palo na pamet da tamo ode umjesto tebe. Tako se to radi.