Za nekoga tko je spretan u svemu i svačemu, postoji izreka: što očima vidi, rukama izradi, a Šibenčanin Bojan Cinotti otišao je korak dalje: što zamisli, to izradi! Ovaj 50-godišnji član Inovatorskog društva Faust Vrančić nedavno se s Riječkog sajma nautike vratio sa Zlatnim kompasom, nagradom koju je dobio za svoj Marine Dron V2.
Nagrada iz Rijeke bila je dobar povod za razgovor s Cinottijem koji nam je odmah kazao da je zapravo brodostrojar, ali su ga struja, elektronika i modelarstvo zainteresirali još u djetinjstvu. U Njemačkoj je svojevremeno uspješno vozio autoutrke u klasi G1, nakon čega se intenzivno bavio kartingom.
Motivirajući surfići
- Jednog sam dana došao na ideju napraviti profesionalni model kartinga na strujni pogon. Mozgao sam dvije godine, a onda sam ga u svojoj garaži složio za nepuna dva mjeseca i prezentirao ispred Regionalne razvojne agencije. No, vrag mi nije dao mira. Mislio sam kako bi bilo lijepo napraviti nešto na struju, a da bude za more - prisjeća se Bojan i dodaje kako je za cijelu priču bilo presudno kada je vidio djecu na plaži kako skaču na surfiće od stiropora.
Na brzinu je sklepao jednostavnu plutajuću napravu od zabrtvljenih kanalizacijskih cijevi koje su djeca odmah prihvatila za igru. Idući korak bilo je sklapanje prvog ozbiljnog modela nazvanog Marine Dron V1. Nabavio je mini gliser i opremio ga s dva mala jet pogona s pužnim impelerima, kako ne bi dolazilo do slučajnih ozljeda. Na sebi je dron imao kameru, a njime se upravljalo daljinski. S tom V1 verzijom obišao je brojne nautičke sajmove, a kući se vraćao s nagradama. To mu je bio motiv da konstruira još bolju inačicu.
- Odlučio sam napraviti Marine Dron V2 s prijenosom slike podmorja na daljinu. Prošao sam dosta jeftino kupivši srednju klasu profesionalnog rabljenog letećeg drona, no on je imao četiri pogona, a meni je trebao ploveći dron s dva motora. Ipak, nekako sam se snašao u moru žica, elektronike i programa koji se unose preko laptopa, i to bez ikakvih uputa - kaže Bojan.
Prerada motora
Zapravo je rastavio letećeg drona, a onda neke njegove dijelove spojio na svoju ploveću konstrukciju od kanalizacijskih cijevi što nalikuje slovu H spojenom u gornjem dijelu. Kupio je dvije kamere koje imaju TV izlaz za prijenos slike, pa se nakupilo par stotina eura troškova. Ipak, ne žali truda ni novca, jer je Marine Dron V2 ispao točno kako je želio, a nagrada na sajmu u Rijeci dokaz je vrijednosti njegove inovacije.
Cinottijev dron gabarita 90x70 cm plovi po površini uz pomoć dva brushless elektromotora s letećeg drona, koji sada pokreću vodeni jet pogon. Strujom se napajaju iz dviju litijskih baterija ukupnog kapaciteta 3800 mAh, što je dovoljno za oko 40 minuta rada. Naravno, baterije se lako pune nakon jednostavnog skidanja dvodijelne klik-klak kupole, s punjačem od 15 ampera za samo 10-ak minuta.
Dron nema kormilo, pa ga se usmjerava naizmjeničnim smanjenjem, odnosno povećanjem snage jednog od motora. Okretanje obavi u samo 2 metra. I model V2 izrađen je od kanalizacijskih cijevi, s time što mu je u centralnoj plastičnoj kupoli smješten elektronski mozak. Na kupoli su i signalne LED lampice kako bi uređaj bio uočljiv i po noći, a ujedno pokazuju koliko je struje ostalo u baterijama.
Što se upravljanja tiče, Bojan rabi klasični Remote Control (RC) sustav preuzet s fly-drona i daljinski upravljač koji se drži u rukama. No, važnu ulogu imaju SJ5000 Wi-Fi kamere na V2 modelu. Jedna je smještena s vanjske strane, a druga gleda u podmorje. Obje imaju žiroskop i mogu se pomicati u svim pravcima, a preko Wi-Fi mreže šalju sliku na mobitele, laptope ili iPad uređaje, tako da korisnik u realnom vremenu vidi što se nalazi iznad i ispod površine.
Vidi dno broda
Domet površinske kamere ograničen je na 20-25 metara, a podvodna bežičnom Wi-Fi vezom šalje signale na udaljenost od oko 5 metara. Bojanov dron je vrlo stabilan i smješten u vodonepropusno kućište. Uređaj ima i GPS lokator, te funkciju GoHome tako da se sam vraća na mjesto s kojeg je porinut. Ako se pak izgubi RC veza, ostaje plutati na mjestu.
Bojan smatra da njegov Marine Dron V2 može poslužiti u razne svrhe: za čistu zabavu, podvodno snimanje, ali i za potrebe brodograditelja, znanstvenika, ronilaca, policije... Naravno, ako prototip postane serijski proizvod, što ovisi o eventualnim narudžbama.
- Vjerojatno je najkonkretnija uporaba moguća od čarter-firmi, čiji vlasnici žele vidjeti ima li kakvih oštećenja na povodnom dijelu trupa kad se gosti vrate s đite. U tom slučaju vlasnik može preko kamere fotografirati oštećenje i odmah poslati sliku osiguravajućem društvu, što uvelike štedi vrijeme - kaže Cinotti.
Kako bilo, šibenski inovator ne želi stati. Već dogodine namjerava napraviti još snažniji Marine Dron V3 koji će moći povlačiti osobu u moru, neka vrsta pojasa za spašavanje koji će imati jaki pogon. S obzirom na njegovo umijeće, nema sumnje da će ga i napraviti.