Štrkljavog, kuštravog i ljubopitljivog klinca uzavrelih očiju, koji je jurio oko brodova i ribara po poznatoj pulskoj lučici Bunarina i susjednom Fratarskom otoku, sjećaju se mnogi. Govorio je kako će jednom sam sagraditi brod. Dobro ga se i ja sjećam – kazivao mi je prije više od godinu dana barba Ante Govorko, svestrani pulski novinar, profesor i društveni djelatnik, odličan poznavatelj istarskih ljudi i događaja.
Govorio mi je to dok smo razgledavali jednu krasnu Leidi 600 koju je sagradilo malo pulsko brodogradilište kojem je, dvadesetak godina nakon ove dječačke priče, na čelu završio upravo taj nemirni klinac, Marsel Brkić. On je s manje od trideset godina uspio ostvariti svoje snove o vlastitu brodogradilištu.
Dječački san
– Već tada se vidjelo da će od njega nešto biti. Čim je malo narastao, počeo je gradnju kalupa za brodove. O tom smo pisali mi pulski novinari, nagovještavajući mogućeg novog poslovnog čovjeka. Žar kojim je još kao mali govorio o brodovima bio je zarazan. Bilo je samo pitanje može li se ta želja pretvoriti u stvarnost.
Mali je pokazao da je sve moguće kad se jako želi – govorio je barba Ante dok smo tada u Banjolama razgledavali elegantni brod koji nam je ponosno pokazivao prijatelj koji ga je kupio nekoliko dana prije. Godinu poslije toga, mog barba Ante više nema, a, igrom slučaja, novinarski zadatak odveo me baš u sjedište te priče, do toga klinca i njegova sna – malog škvera u industrijskoj zoni Galižana nedaleko od Pule...
– Istina je, baš taj Fratarski otok, Bunarina i moji dječački snovi bili su ishodište mojih životnih želja i opredjeljenja da budem brodograditelj. Izučio sam taj posao i malo po malo uspio osnovati tvrtku i ostvariti san da gradim brodove – kazuje nam Marsel Brkić, vlasnik sada već renomirane tvrtke Leidi.
Kupci iz Grčke
Brkić je primjer poduzetničkog sna, jer je već s 28 godina osnovao tvrtku, a danas, deset godina poslije, zauzima značajno mjesto u hrvatskoj maloj brodogradnji. Njegovi su brodovi spoj tradicije i modernosti, vrlo traženi i hvaljeni na tržištu. Dobili su i niz nagrada.
Brkić sada već ima i zastupstva koja ih distribuiraju i izvan granica Hrvatske. Ima čak i dilere za Švedsku, Norvešku, Finsku i Dansku, a nedavno su potpisali i ugovor o zastupanju u Australiji i Novom Zelandu. I dok počinjemo priču o njegovu malom škveru, prolazimo pokraj jedne plavo-bijele Leidi 600 koju upravo uređuju za put. Ide u Grčku...
– Pitate odakle kupac iz Grčke? Jednostavno. Jednog jutra u sedam sati su nas tu pred radionicom, kad smo došli na posao, već čekali kupci iz te zemlje. Rekli da žele brod i brzo smo sklopili ugovor. Vidjeli su ga na internetu, pa uživo i odlučili da baš to žele. Brod je sada gotov. Za nekoliko dana ide na prikolicu, pa u kamion do Trsta. Odatle će ga trajektom prevesti u Grčku... Jedna je to od najnovijih priča koje su finiš one dječačke želje o gradnji brodova.
Praksa u Tehnomontu
– Na Fratarskom otoku sam već sa šest godina počeo voziti obiteljsku barku uz pasku oca. A kad sam osobno uspio povući kurblu i upaliti tomosa, nije mi bilo kraja. Možda nećete vjerovati, ali već s 12 ili 13 godina bio sam siguran da ću biti brodograditelj i imati svoj škver. U srednjoj sam se odmah upisao u brodograđevnu, a od 1992. praksu počeo odrađivati u pulskom Tehnomontu gdje sam mnogo naučio od starih majstora. Zatim vojska, još sedam godina rada i usavršavanja u Tehnomontu, pa godina u Heli Yachtu... U međuvremenu sam doma već počeo slagati kalupe i modele za vlastiti brod – prisjeća se Marsel.
Doznali su to i novinari Glasa Istre i napisali priču o mogućem budućem poduzetniku...
– Skupljao sam novac. S 28 godina sam prodao auto, motor, brod i sve što sam mogao... Tim sam novcem krenuo u izgradnju prve Leidi 490. Kupio sam bačve smole, kalupe, platio najamninu za prostor... U rujnu 2005. osnovao sam Obrt za proizvodnju i popravak plastičnih plovila Leidi. Bila je to s jedne strane ogromna avantura, ali za mene put u koji sam čvrsto vjerovao. Pokazalo se da sam bio u pravu.
Već s 490-icom Marsel je odmah napravio bum jer je brod bio lijep i kvalitetan. Prvi mu je plan bio da te brodove gradi za vlastiti čarter. Da ih napravi nekoliko, pa iz posla financira ostale, te u konačnici sagradi 30 do 40 komada...
Prva kabina
No, prisjeća se Marsel, brod je bio izložen i dobio je nagradu na Obrtničkom sajmu Istre. Odmah se pojavilo dosta kupaca, pa je shvatio da može raditi za tržište. U početku je radio samo s još jednim radnikom, a danas ih je u tvrtki četrnaest, uključujući i dizajnera brodova. Nakon prve, otvorene 490-ice, ljudi su tražili kabinu, pa veći i sve veći brod... Tako je nastala famozna Leidi 600, zatim Leidi 800, pa Leidi 600 R, a ovoga rujna i Leidi 660.
Pramac za rezanje
U škveru Leidi žele po primjerenoj cijeni raditi vrhunske brodove koji će odisati dizajnom i kvalitetom, te imati dušu. Žele da kupci budu sigurni kako će za svoj novac dobiti ono što su željeli, te da već pri doskoku na brod i u prvoj plovidbi osjete tu usađenu dušu.
– Naš je moto raditi brod kao da ga radiš za sebe – kaže Marsel. Na pitanje kako je nastao prvi veliki hit Ledi 600, reći će da je to brod iz njegove glave.
– Pratio sam tržište. Tražilo se nešto brže od klasičnih pasara koje su bile prevaziđene. Odlučio sam napraviti brod koji spaja staro i novo – izvana s dosta retro štiha, ali i s futurističkim primjesama. Da ne izgleda kao gliser, a opet da je brz i da podnosi teško more. Ima visok i oštar pramac da prođe kroz val rezanjem, a ne da se nabija na njega, te dobar stabilitet za boravak na mjestu i ribolov. No, pogodan je i za višednevne đite, zbog čega smo ga dobro opremili za dulji boravak na moru – od kuhinje, spavaćeg dijela do pravoga WC-a.
Neki norveški testovi su 600-icu opisivali kao go-kart. Nizak, moćan, brz. Plovi, a ne naginje se, ne proklizava, djeluje snažno... Dok su razvijali brod, trup su najmanje pet puta testirali u moru da bi bili sigurni kako će se ponašati. Tu su puno toga i korigirali.
– Dizali smo i spuštali motor, dužili i kratili kobilicu, mijenjali ovo i ono na pramčanom i krmenom dijelu, sve dok nismo zadovoljili sve naše želje. Tek tada smo izišli pred kupce i vjerojatno je zato Leidi 600 bila tako dobro prihvaćena – veli Marsel.
Kupac iz lučice
Sa smiješkom dodaje kako je prvu 600-icu prodao jednom čovjeku iz Pule. Baš iz lučice Delfin u kojoj je nekad i sam držao barku i gdje su radili testiranja. Čovjek je sve pratio od početaka i odlučio kupiti brod. Tako je počela tržišna plovidba Leidi 600, a do danas ih je prodano oko sto.
– Uspjeh nas je oduševio. Naravno, nadali smo se, ali potražnja je nadmašila sva očekivanja. Posebice što se sve zbivalo u vrijeme krize. Predstavljena je 2009., a najveći bum doživjela je 2011., koja nam je i rekordna godina – zaključuje Marsel.
Naravno, samo ovu novinsku priču, jer imajući na umu jačinu sjaja u njegovim očima dok govori o svojim damama, posve je izvjesno da će ih biti još.
