METS 2014.Otvoreno more na kultnom sajmu nautičke opreme u Amsterdamu: štandovi su i ove godine bili puni inovacija, od dizelskih penta do gumenjaka amfibija

Sudeći po vrevi koja me 19. studenog okružila već na ulicama Amsterdama što vode prema paviljonima u kojima se održavao Marine Equipment Trade Show (METS), moglo zaključiti da se nautička industrija dobro nosi s višegodišnjom krizom. A kad sam konačno ušao u pravu sajamsku košnicu, jasno se vidjelo i na koji se način nosi. Doista najbolji mogući, slažu se i stručnjaci i posjetitelji i - inovacijama.

Ploviti se mora

METS je najveći svjetski sajam brodske opreme koji se svake godine u studenom održava u Amsterdamu i traje tri dana, a pohode ga izlagači i posjetitelji, mahom poduzetnici iz nautičkog sektora, doslovno iz cijeloga svijeta. Ove godine bilo ih najviše u 26-godišnjoj povijesti sajma: 1358 izlagača iz 105 zemalja i 21.086 posjetitelja. Ovaj susret profesionalaca nije samo mjesto gdje se izlažu stari i novi proizvodi nego i mjesto razmjene iskustava i osmišljavanja strategija na pratećim tribinama.

Tako su ove godine, uz ostalo, već uveliko razmatrani koraci koje bi trebalo poduzeti da se dugoročno osigura opstanak i razvoj nautičke industrije, budući da sadašnji nautičari stare, a nedovoljno mladih ulazi u svijet rekreativne plovidbe. Glavni razlog je kriza koja mlade generacije onemogućava u kupnji vlastitoga broda, ali i imidž jedrenja kao ekskluzivnog sporta rezerviranog za imućnije, pa je zaključeno da će se sustavno raditi na promijeni takvog imidža. Na METS su zato doveli i kvadriplegičarku

Hilary Lister koja je, unatoč oduzetosti svih udova, kao solo jedriličarka preplovila La Manche, te s još jednim invalidom jedrila od Bombaja do Muscata u Omanu. - Jedrenje mi je u potpunosti promijenilo život. Nabolje! - bile su riječi kojima je Hilary završila svoj nastup. No, unatoč zanimljivim predavanjima, posjetitelji su na METS došli ponajprije radi upoznavanja s novim proizvodima vezanim uz nautičku industriju. A njih je, kao i uvijek, bilo u izobilju, pri čemu su se izlagači svojski borili i za osvajanje nagrade DAME koja se dodjeljuje za inovativnost i dizajn.

Amortizer ljuljanja

Za amortiziranje i anuliranje djelovanja valova na trup broda pobrinuli su se u nizozemskoj tvrtki Dynamic Marine Systems. Njihov nagrađeni Antiroll stabilizator simulira rad riblje bočne peraje. Okreće se oko svoje uzdužne i poprečne osi, i tako leprša u potrebnom smjeru i brzini, te smiruje ljuljanje broda. Može se i potpuno priljubiti uz trup broda. Po riječima proizvođača, Antiroll je jednako efikasan kad je brod u plovidbi i kad je u mirovanju, a od drugih stabilizatora razlikuje se po tome što ga se može koristiti ne samo na brzim motornim jahtama nego i na jedrilicama.

Pažnju žirija su privukle i Flattens letvice za roll-flokove. Zahvaljujući svom konkavnom profilu, Flattens letvice daju potrebnu formu floku kad je razmotan, ali se od drugih savitljivih letvica razlikuju po tome što, u smotanom stanju, ne teže razmotavanju. S Flattensovim letvicama, flok je, kažu, zategnutije i kompaktnije zarolan i manja mu je površina izložena vjetru.

Žiri je u kategoriji spašavanja života i sigurnosne opreme posebno spomenuo i jedan proizvod koji, na prvi pogled, nikako ne spada u tu kategoriju. To je Keyball Trapeze System koji omogućava jedriličaru da se zakači za trapez koristeći dršku s kuglicom koja se uvuče u utor na prsima. Na mjestu gdje je do sada bila kuka, kojom bi se jedriličar planski zakačio za trapez, a neplanski za još puno toga, sada je samo utor koji mu ne smeta u kretanju po brodu. Po mišljenju žirija, to znatno pridonosi sigurnosti pri jedrenju.

Leteći laser Iz Australije dolazi Glide Free Foils koji jedrilicu laser pretvara doslovno u letjelicu nad valovima. Glide Free je hidrodinamički profil smješten na dnu i okomito na list kormila i centarbota. Zahvaljujući vodoravnom profilu, Laser se pri ne tako jakom vjetru brzo izdiže iz vode i bez teškoća glisira na svojim vodenim krilima. Cijena kompleta je oko 3900 eura.
Naravno da su i ljubitelji motora na METS-u došli na svoje.

Pored bogate ponude vanbrodskih motora uobičajenih velikih i jakih igrača, privlačila su ih i dva noviteta - iz američke tvrtke LEHR i švedske OXE Diesel. LEHR, koji se tek nedavno pojavio sa vanbrodskim motorom na plin, na ovogodišnjem je METS-u pokazao da se nakon uspjeha s laganijim motorima sprema i za proširenje svoje skale prema jačim izvedbama. Najnoviji model ima 15 KS, i kao jedini u svijetu, pod haubom ima malu lithium-iron bateriju za električni start. U LEHR-u su uvjereni da će vrlo brzo uslijediti modeli s još više konjskih snaga. Treba im vjerovati, jer im naruku idu i pogoršane ekonomske prilike i poboljšana ekološka svijest potrošača.

Osim što je plin znatno jeftiniji od benzina i znatno manje zagađuje atmosferu, a more nikako, motori na plinski pogon su, tvrde u LEHR-u, puno pouzdaniji i jednostavniji za održavanje od benzinskih. Uz to, švedski Gaslox je na jednostavan i efikasan način riješio pitanje indikacije količine plina u spremniku. Njihov LPG gauge je vaga koja se stavi pod plinsku bocu i na digitalnom ekranu, umjesto težine boce, pokazuje preostale litre plina.

Dizelska penta

Iz Švedske dolazi i OXE, jedan vrlo od rijetkih vanbrodskih dizelskih motora. U OXE-u su uzeli General Motorsov automobilski motor, marinizirali ga i napravili vanbrodski motor od 200 KS. Prijenos snage od motora do propelera vrši se pomoću zupčastog remena, što pridonosi da OXE-ov motor radi tiše i s manje vibracija od motora kod kojih se taj prijenos vrši osovinama sa zupčanicima. Cijena bi mu trebala biti između 35 i 40 tisuća eura, što je više od cijene benzinskih motora jednake snage, ali u OXE-u kažu da se, unatoč tome, njihov motor više isplati, jer troši oko 40 posto manje goriva od benzinca iste snage.

Kad smo već kod vanbrodskih motora, treba spomenuti i Thrustor Propeller Guard, metalni obruč za zaštitu propelera motora. Na izgled, obruč kakve smo i ranije imali prilike vidjeti, ali po riječima proizvođača, ipak bitno drugačiji. Razlikuje ga, kažu, to što svi ostali uzrokuju gubitak snage na propeleru, a njihov Thrustor, zahvaljujući Multi Nozzle Venturi sistemu, štiti propelu od udara i ljude od propele bez ikakvog gubitka snage.

Roller bitve

U kategoriji opremanja palube treba istaknuti bitve Roller talijanskog proizvođača Antal. Najlakše ih je opisati kao vodoravno rotirajući rog. Kada se brod privezuje ili odvezuje, rog bitve okrene se prema gore i na njega se, kao i na svaku drugu bitvu, omota i pričvrsti konop. Nakon toga rog se zarotira prema dolje i bitva, ne samo što lijepo izgleda, nego i predstavlja puno manju opasnost za zapinjanje pri hodanju po palubi.

Dometic je nautičarima željnim hladnog osvježenja, ponudio Cup Cooler, držač-rashlađivač za čaše i konzerve za piće. Potrebno je samo izbušiti rupu odgovarajućeg promjera i dovesti struju do nje, i više nema straha da će vam se piće na suncu ugrijati prije negoli ga stignete popiti. To zadovoljstvo zahtijeva investiciju od oko 200 eura po držaču.

Kad smo već kod paluba, treba spomenuti i naše izlagače iz tvrtke Nautic Linea koji su predstavili svoju palubnu oblogu Cork Line od smjese gume i pluta, a štand im je bio odlično posjećen. Njihov proizvod odlikuju velika izdržljivost, dekorativnost i lako postavljanje. Dodatni adut je ekološki, jer nautičari sve češće traže prihvatljiviju alternativu za oblaganje palube tikovinom, a gumirano pluto svakako je jedna od boljih što se jasno moglo vidjeti usporedbom njihovog proizvoda s konkurentskim.

Bežični radar

Elektronika je posebna priča koja praktički zahtijeva poseban članak. Vodeći proizvođači GPS-ova, plotera i fishfindera predstavili su velik broj svojih novih gadgeta. Ovdje ćemo spomenuti samo Simradov i B &G ov ForwardScan koji, za razliku od tradicionalnih ehosondera koji skeniraju dno ispod broda, to rade i daleko ispred broda (do 10 puta dubina), čime smanjuju rizik od nasukavanja ili udaranja o podvodne prepreke.

Bluetooth i WiFi tehnologija sve više nalaze primjenu i u brodskoj elektronici, pa je Furuno predstavio i prvi bežični radar koji se brzo i jednostavno postavlja i ugrađuje na brod. Nije mu, naime, potreban poseban ekran, jer zahvaljujući WiFi tehnologiji, iPhone ili iPad učas postaju radarski ekrani.

I En-joy talijanskog Yacht Controllera radi bežično. Najbolje ga je opisati kao daljinski upravljač za brod koji je primjenjiv za sve brodove koji imaju elektroničko upravljanje pogona.

Na daljinskom upravljaču nalazi se joystick čijim se pomicanjem koordinira rad motora, te pramčanog i krmenog potisnika. Osim joysticka, na daljinskom se nalazi i dugmad za kontrolu 2 sidrena vinča. Cijena ovog uređaja koji omogućava jednostavno i precizno manevriranje brodom s bilo kojeg mjesta na brodu iznosi, u ovisnosti o tipu i mogućnostima, između 5 i 8 tisuća eura.

Mantusovo sidro

Što se sidara tiče, taman kad čovjek pomisli da je sve vidio i da se tu nema šta više dodati, pojavi se neki izlagač s revolucionarnom verzijom sidra za koje tvrdi da je bolje i pouzdanije od svih dosadašnjih modela. Ove godine je to američki Mantus Anchor koji navodi da njegova sidra manje težine drže puno bolje nego konkurentska veće dežine.

Tajna je, navodno, u posebnoj geometriji sidra koja veliki dio njegove težine koncentrira u sam vrh sidra. Zato se Mantusovo sidro, navodno, bolje zakopa u dno i čvršće drži. Ne znam kako se ukopava, ali šta jest, jest, kada se podmetne ruka pod vrh položenog Mantusova sidra, osjeća se znatno veći pritisak nego pod vrhovima ostalih i težih sidara.

A da bi sidrenje bilo potpuno sigurno, da bismo mogli vidjeti stoji li nam sidro na mjestu ili ore, i da se sidreni lanci ne bi mrsili, potrebno je na sidro pričvrstiti malu plutaču koja nama i drugim nautičarima odaje točan položaj bačenog sidra. Kod nas, na Jadranu, to i nije tako teško izvesti, ali na morima s velikom razlikom između plime i oseke, to označavanje nije baš precizno. Jer, ako plutača za vrijeme plime i stoji neposredno iznad sidra, kada se more spusti, struje je mogu odnijeti znatno dalje od mjesta na kom bi trebala biti, neposredno iznad sidra.

Čuvar sidra

Anchor Roll je tom problemu doskočio ugrađivanjem samozatezajućeg konopa u valjkastu plutaču. Opruga u tijelu plutače dovoljno je jaka da zategne konop i dovoljno slaba da ga ne može zategnuti tako jako da bi plutača potonula. Na taj se način plutača zateže taman toliko da dođe u položaj i stane točno iznad sidra. Po mogoćnosti se može opremiti i LED svjetlom sa solarnim napajanjem. Cijena (bez svjetla) iznosi oko 150 eura.

Izvještavajući sa ranijih METS-ova, napisao sam da je započela era LED rasvjete i da će LED lampe u kratko vrijeme istisnuti sve žarulje s broda. Ne samo da je LED istisnuo klasične žarulje, nego se pojavljuje i na brojnim mjestima gdje se klasične žarulje ne bi ni ugrađivale. Jedno od takvih mjesta je i već spomenuti Cup Cooler kojemu je rub osvjetljen diskretnom LED rasvjetom, pa je i u najvećem mraku lako posegnuti za osvježenjem.

Tvrtka Bluefin LED predstavila je svojih 6 modela u plitkom i robustnom kućištu od bronce i jačine svjetlosti u rasponu od 2500 do 10.000 lumena. LED lampe tvrtke BGB SILS manje su elegantne i puno deblje od lampi ostalih proizvođača, ali imaju i tu prednost što za njihovo postavljanje nije potrebno bušiti trup broda. Napajaju se pomoću indukcije i zato ne moraju biti povezane žicom s izvorom energije. Dovoljno je da su lampa i napajanje jedno blizu drugoga. To znači da se izvor energije zalijepi na unutarnju stranu trupa, a lampa na istom tom mjestu, ali s vanjske strane trupa.

Traku sa LED rasvjetom je predstavio i nizozemski Totallux. Njihov Flexline smješten je u crijevo mat bijele boje koje služi kao difuzor i ne samo što onemogućava da se vide pojedinačne lampice nego, kao jedini na svijetu, raspršuje svijetlo pod bočnim kutem od 180 stupnjeva.

OTTO Lifter je pak teleskopska izvedba podne LED lampe. Kada nije u upotrebi, OTTO se potpuno spusti u razinu palube i samo niklovani krug odaje da se ispod njega nalazi lampa koja se pritiskom na dugme podiže na željenu visinu: od par centimetara za diskretno osvjetljenje palube, do petnaestak centimetara visine ako treba jako osvijetljenje.

Mini desalinizatori

Zanimljivo je da je, unatoč svom ovom obilju rasvjete, kompliciranih žičnih i bežičnih električnih sistema, žiri nagradu DAME za električne sisteme dodijelio jednom pomalo staromodnom, ali ipak originalnom rješenju. Mastervolt /Marinco osvojio je nagradu za svoj panel za instalaciju sklopki i prekidača za akumulatore. Za razliku od uobičajenih panela, gdje su instalacije sprovedene iza ploče i gdje je potrebno bušenje ploče za postavljanje prekidača, ovdje su i kablovi i prekidači provedeni na uredno organiziran način s prednje strane ploče, čime je postignuto značajno poboljšanje u jednostavnosti i brzini postavljanja električne instalacije.

Ako je suditi po konceptu i dimenzijama Rainman i Passport desalinizatora, može se očekivati da će u budućnosti sve manje vlasnika brodova ugrađivati velike tankove za vodu, već će se okretati dobivanju pitke vode iz mora. Rainman je ponudio dva modela desalinizatora - na električni pogon i pogon pomoću benzinskog motora.

U stanju su za sat vremena proizvesti između 100 i 140 litara vode, a kako rade po principu protjerivanja mora pod visokim pritiskom, moguće ih je, osim kao desalinizatore, koristiti i kao uređaje za pranje pod pritiskom. Cijena im je, u ovisnosti o modelu od 3900 do 5300 eura. Kome je to visoko ulaganje, može se odlučiti na Passportove desalinizatore. Njihov je koncept da svoje proizvode ne prodaju, nego ih isključivo iznajmljuju.

Kad smo već kod pritisaka i pumpi, treba spomenuti i dvije male pumpe koje su izazvale veliko zanimanje na ovogodišnjem METS-u.

Xylemova LoPro kaljužna pumpa namijenjena je ispumpavanju vode na tijesnim i za veće pumpe nepristupačnim mjestima. Može se montirati horizontalno i vertikalno i podesiti da se uključuje automatski kada osjeti vodu ili je se može programirati da se uključuje i pumpa vodu u određenom vremenskom intervalu. Odvodna cijev može rotirati za 180 stupnjeva i baš zahvaljujući toj rotaciji pumpu je moguće ugraditi u uske ili niske tijesne prostore. Cijena joj je oko 60 eura.

Čudnovata pumpa

Britanska Nauticalia, izlagač koji uvijek ima neki originalan ili otkačeni proizvod, predstavila je jedinstvenu V-pumpu. Jedinstvena je, jer jedina od pumpi u sebi nema neki pomični dio, nije osjetljiva na nečistoće i ne radi na struju, već je pokreće mlaz vode. Možda i nije najprikladnija za brod, jer na njemu najčešće nemamo vrtno crijevo s vodom, ali je genijalna u svojoj jednostavnosti i efikasnosti. To je zapravo savijena cijev na čiji se jedan kraj pričvrsti crijevo s vodom.

Na jednom mjestu taj cijev prekinuta da bi se odmah nakon jednog centimetra nastavila. Na mjestu prekida jedan kraj cijevi je sužen, kao mlaznica, a drugi je kraj malo proširen. Tu se voda koja protiče kroz mlaznicu, po Bernoulijevom principu ubrzava i nastaje podtlak koji sa sobom, u nastavak cijevi povlači i vodu koju treba ispumpati. Proizvođač tvrdi da se na svaku litru vode koja proteče kroz pumpu ispumpa i četiri litre vode u koju je pumpa uronjena. Kapacitet joj je 4500 litara na sat.

Za razliku od ostalih METS-ovih izdanja, ove godine nije bilo značajnijih inovacija na području odjeće za nautičare, pa prvi put nije dodijeljena nagrada DAME za tu kategoriju.

Cipele s drenažom

Ipak, treba spomenuti cipele britanskog Chathama od brzosušećeg materijala koje u đonu imaju drenažne kanale kroz koje voda, ako uđe u cipelu, trenutno otječe vani. Cipele koštaju oko 120 eura i u kombinaciji s čarapama od materijala koji ne propušta vodu, ali nozi omogućava da diše, trebale bi nautičarima omogućiti da i po najvećim valovima i zalijevanjima mora plove suhih nogu.

Čarape, jednako kao i rukavice i kape od istog nepromočivog materijala, mogle su se po cijeni od 60 eura nabaviti kod Nauticalie.

Iz obilja kemijskih sredstava, premaza, boja i ljepila izdvojit ću samo dva. Američki Graphix G Wax je sredstvo za njegu brodova koji na svojim trupovima imaju razne ukrasne folije sa slikama ili natpisima. Graphix, za razliku od većine ostalih sredstava za čišćenje i njegu ne sadrži nikakva otapala, pa tako ne predstavlja ni opasnost za folije ili druge naljepnice. Španjolski DrSails je dvokomponentno lijepilo čija su se svojstva svidjela i žiriju DAME nagrade. Lijepi praktično sve: materijale na bazi ugljikovih vlakana, metal, drvo, jedra i jedriličarska odijela, i to na suho i na mokro. Nakon sušenja lijepilo se ne stvrdne, što ga čini idealnim za lijepljenje materijala koji se moraju gibati i savijati (jedra i odijela).

U kategoriji sigurnosne opreme, nagrada je otišla u Veliku Britaniju, u Exposure Marine za njihovu MOB lampu. Osim što se može koristiti kao baterijska lampa sa snopom svjetla što osvjetljava objekte i do 180 m udaljenosti, u kontaktu s morem automatski se aktivira stroboskopsko svjetlo uočljivo i na daljini do 5 milja. Ideja je da se lampa dobaci (ne tone nego pliva) onome koji je pao u more, nakon čega se sama aktivira i tako označava položaj čovjeka u moru kako se ne bi dogodilo da ga se, prilikom manevra spašavanja, izgubi iz vida.

Splav za dvoje

Iz Britanije dolazi i Seago koji je predstavio najmanji splav za spašavanje. Složen stane u manji kufer i kao takav je idealan za plovila na kojima nema puno mjesta. Bačen u more napuše se u splav za dvije osobe s veslom i 3 rezervoara za vodu od po 40 litara.Prošle godine su danski studenti predstavili Vaavud Mjolnir, plastične lopatice koje, u kombinaciji s odgovarajućom aplikacijom, svaki smart telefon mogu pretvoriti u anemometar za mjerenje brzine vjetra.

Ove godine su otišli korak dalje i u Amsterdam donijeli Sleipnir koji je u stanju mjeriti ne samo brzinu vjetra, nego, zahvaljujući kompasu ugrađenom u telefon, određuje i smjer vjetra. Ako je telefon u trenutku mjerenja povezan s internetom, trenutno se, na Google mapsu pojavljuje i izmjerena vrijednost na lokaciji mjerenja.

Kako su, vrlo brzo po puštanju svog Mjolnira u promet, shvatili da se neki ljudi zezaju tako što pušu u lopatice, prilagodili su softver koji je, kako kažu, sada u stanju prepoznati takvu aktivnost i spriječiti objavljivanje takvih rezultata na internetu. I za kraj, pored ranije pomenute V-pumpe, za mene dva najfascinantnija proizvoda s ovoga sajma. Jedan skup i kompliciran i, po mom skromnom mišljenju, poprilično beskoristan, a drugi jeftin, jednostavan i vrlo praktičan i koristan.

Kišobran za ventile

Prvi je novozelandski Sealegs, sistem od tri kola i jednog motora koji se, za 50-tak tisuća eura može montirati na gumenjak kojeg pretvara u amfibiju, vozilo sposobno kretati se po vodi i po suhom. Samo što mu, za razliku od cijene, to kretanje po suhom i nije baš impresivno: maksimalna brzina mu je 7 km/h i smije ga se koristiti samo pola sata, jer se pregrijava. Treba sačekati pola sata da se ohladi, pa tek onda nastaviti put po kopnu.

Drugi je Seabung, koji košta pedesetak eura, a omogućava velike uštede i sprečava potencijalne ogromne štete. Oko 50 posto brodova koji na dno ne odu tijekom nevremena, potonu zbog slabih ili starih dihtunga i ventila na mjestima gdje im neka instalacija prolazi kroz rupu u podvodnom dijelu trupa. Mijenjanje dihtunga i ventila najčešće podrazumijeva izvlačenje broda iz mora.

Seabung je moguće opisati kao gumeni kišobran što se s unutarnje strane, kroz ventil, gurne i provuče na vanjsku stranu trupa. Kada izađe, kišobran se rastvori, pritisak vode ga priljubi uz otvor, a guma od koje je napravljen hermetički zatvori otvor i sprječava prodor mora u brod. Tako se omogućava da se bez velike muke provjeri i po potrebi zamijeni ventil ili dihtung.

Seabung je osvojio nagradu DAME u kategoriji alata i materijala. U tome se najbolje očituje draž i veličina METS-a. Sajam je to na koji dolaze najjači svjetski igrači s proizvodima u čiji su razvoj uložene ogromne svote novca, a s kojeg se doma, s nagradom DAME može vratiti čovjek koji je svoj proizvod osmislio i napravio u garaži iza svoje kuće.