Daleko od doma sve je teže, a sadašnja situacija mi otkriva svu težinu mog položaja. Nakon dobrog početka sezone, optimistično sam gledao prema naprijed. Još ujutro moj brod je bio 9. u poretku prvenstva Class 40. Sada je upitno hoće li moći završiti sezonu. Nedostaje mi moja obitelj koja je bila temelj i ishodište mojih sportskih uspjeha. Vjerujem da je čovjek najjači kad je sam, ali nije uvijek tako. Sada se još više divim svome ocu - kako li se osjećao kada je vodio pothvat bez premca, bez pomoći, sam i samouvjeren? Kakva je to divovska snaga...
I kada u nekoj crnoj noći radim na pramcu što zaranja pod valove, između dva udisaja, između dva vala, zabljesne me slika moje djece. Tada se pitam: što mi to treba? I nađem se u nedoumici. Kao sada.
Ivica Kostelić u nedjelju navečer, usred crnila u engleskom Cowesu, na svom ranjenom brodu nakon što je sudar zaustavio njegovo sudjelovanje u 49. izdanju najveće offshore regate na svijetu Rolex Fastnet tek što je utrka krenula.
U ponedjeljak prijepodne danje svjetlo je malo razblažio crnilo raspoloženja, ali nije otjeralo pitanja i dvojbe s kojima se bori. Obitelj je bila ona čvrsta točka koja je Kostelićima davala snagu da izdrže sve, kad su tek kretali, kad su pobjeđivali, kad su se ozljeđivali, kad su se vraćali i ponovo pobjeđivali, kad su se opraštali... Ma, uvijek.
- Još smo u Cowesu, nismo mogli krenuti prema dok vjetar ne oslabi jer moramo paziti da se oštećenja na brodu ne pogoršaju. Ono što mi vidimo, a tako su nam i rekli ovdje, oštećenja su popravljiva u nekih mjesec dana, ali tu uvijek treba biti oprezan jer točno stanje ćemo znati tek kad se vratimo u našu bazu u francuski Cherbourg i obavimo profesionalnu procjenu - javio se za Sportske novosti u ponedjeljak Ivica Kostelić iz Engleske.
Dobar dio dana je proveo uz mobitel, ali kad smo se čuli još uvijek bez rezultata.
- Pokušavam dobiti frajera koji je skrivio sudar, ali se ne javlja. Znamo da se povukao iz regate, bio je u Cherbourgu, ali je u međuvremenu otišao od tamo.
Što ako ne uspijete doći do njega?
- Moram doći. Uložili smo odmah službeni protest organizatoru koji zaključuje čija je odgovornost što je došlo do sudara. Ako zaključi da je on odgovoran, a ova situacija je takva da nema puno mjesta za interpretaciju jer pravila jedrenja su jasna, zapravo je postupak sličan kao kad dođe do prometne nesreće.
Posada broda Earwen koja je skrivila nesreću nije se istaknula ni neposredno nakon nesreće jer su nastavili bez zaustavljanja i bez bilo kakvog kontakta s Ivičinim brodom pa je “ignoriranje mobitela” samo nastavak.
Inače, na Rolex Fastnetu u Ivičinoj posadi bili su još Calliste Antoine, Damir Čargo i Marijan Dimitrijević, a što se točno dogodilo opisao je Ivica već u nedjelju navečer...
“Startali smo dobro, s prve linije i polagano se probijali prema izlasku iz Solenta jedreći uz vjetar na desnim uzdama kada nam je brod Class 40 #88 na lijevim uzdama oduzeo prednost prolaska. Pokušali smo ga izbjeći u zadnji čas, ali je #88 sasvim neočekivano okrenuo svoj pramac ravno u nas (umjesto da okrene u vjetar) i udario nas svom silinom u lijevi bok.”
U sudaru su stradali ograda i prozor, a na boku Ivičinog broda je otvoreno oštećenje trupa na vanjskom sloju vodenog balasta.
- Pretpostavljam da nas nisu vidjeli, iako je to nevjerojatno, i mi smo morali izbjegavati druge brodove, to su situacije koje su abeceda jedrenja. Znam da je skiper novi u klasi, ne znam koliko je jedriličarski potkovan i koliko ima iskustva. Ova utrka privlači jako puno mornara kojima je to veliki izazov i zato i ima toliko brodova na startu, ove godine oko 350.
Koliki je ovo udar na vaš budžet i program?
- Štetu bi trebalo pokriti osiguranje i ne bi trebalo biti velikih izdataka, ali za nastavak projekta je važno i koliko dugo će trajati popravak.
Čitajući što ste napisali nakon nesreće, ali i na temelju razgovora nakon posljednje regate, imali smo dojam da dvojite ovo nastavka vaše jedriličarke karijere, barem u ovoj klasi?
- Što ja znam... Pogodilo me je. Sve je u redu dok stvari funkcioniraju, a kad se dogodi ovako nešto skužiš koliko si ranjiv i koliko je sve na klimavim nogama kad si sam, cijeli taj projekt. A onda i druge stvari koje ti se vrzmaju po glavi ponovo jače isplivaju, emocije se pojačaju... Kad se dogodi nesreća onda počinje propitkivanje.
Ali neće stati, ne još. Cijeli život se borio do kraja i to je jednostavno u njemu...
- Cilj sezone je bio Transat Jacques Vabre na koji smo se kvalificirali. Sezona je bila dobra, preveliki smo put već prevalili, a brod svakako moramo popraviti. Sad sve ovisi koliko će to trajati, ali do Transata će biti spreman. Besmisleno je odustati pred ciljem.
Dojam je da će nakon toga “podvući crtu” i odlučiti što dalje. Trenutačno je fokusiran na ono što mora napraviti ovih dana...
- Nakon što prebacimo brod u svoju bazu ostajem u Francuskoj ovaj tjedan, moramo skinuti jarbol, napraviti procjenu štete, izvaditi ga iz mora i odvesti ga u škver gdje će biti na popravku. I moram se baviti administracijom.