Iako seksualna terapija nije ni izbliza tabu kao prije jednog ili više desetljeća, još postoje neke predrasude i nedoumice oko toga kako zapravo takva terapija izgleda. Neki možda misle da se odvija u mraku, da pred seksualnim terapeutom treba obavljati neke seksualne aktivnosti ili da je to nešto "samo za osobe u problematičnim vezama". Ništa od toga nije točno, a predrasude o tome što se događa iza zatvorenih vrata seksualnog terapeuta možda vas priječe da vam seksualni život i veza budu kvalitetniji, ispunjeniji i jednostavno onakvi kakve priželjkujete. Možda će nekom zvučati razočaravajuće, a nekome ohrabrujuće činjenica da je seksualna terapija zapravo vrlo slična tradicionalnoj psihoterapiji, a ne tečaju ludo vrućeg seksa kakav možete vidjeti u porno filmovima.
I ne brinite - kakav god neugodan, nezgodan, bolan ili kompliciran seksualni problem ili smetnju imali, seksualni terapeuti sve su to već čuli i neće biti ni iznenađeni ni šokirani niti su tu da vas osuđuju ili ocjenjuju. Oni su tu - dobro educirani i spremni da pomognu i dovedu vas do pravog rješenja za vas i zadovoljstva vašim seksualnim životom. Kako bismo razbili predrasude i pojasnili u čemu vam sve i na koji način seksualni terapeut može pomoći da budete zadovoljniji svojim životom, sobom, vezom ili svim troje, zamolili smo Natašu Barolin Belić, gestalt terapeutkinju, seksualnu terapeutkinju te bračnu i partnersku savjetnicu, da nam pojasni što se može očekivati od seksualne terapije, kako takva terapija izgleda i u kolikoj mjeri pomaže, piše Nina Čiča za Živim.
- To može biti neka smetnja koju osoba doživljava, ali i nekakva promišljanja ili nejasnoće, bilo što što je vezano uz seksualno funkcioniranje osobe, seksualne stavove i seksualne ideje - kaže Barolin Belić, ističući da to ne mora nužno biti samo smetnja, poput toga da netko nema erekciju ili ne može doživjeti orgazam, već sa seksualnim terapeutom možete razgovarati o svemu što je vama važno, što osjećate da vam je izvor nekog nemira, stresa ili nesigurnosti, a vezano je uz seksualno funkcioniranje. Svi smo mi ponekad nezadovoljni nekim aspektima svog seksualnog života, ali ono što se mnogi možda pitaju jest gdje je ta granica kad bismo trebali početi razmišljati o stručnoj pomoći u toj sferi života. A ona je, kaže Barolin Belić, vrlo individualna.
Prvi susret sa seksualnim terapeutom
- Uvijek nam nešto smeta, no ako ta razina smetanja, o čemu god da se radi, postane takva da nas to proganja, muči i izaziva u nama nemir, to je onda vrijeme kad bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Ali to ljudi nekako i sami osjete. Primjerice, ako dva puta godišnje pomislite "pa možda bi taj seks mogao biti bolji" ili ako muškarac ima preuranjenu ejakulaciju, ali ni on niti partnerica to ne smatraju problemom, znači da je njima to u redu i neće tražiti pomoć. No, ako kod nekoga to što se događa, bila to smetnja, neka nesigurnost ili neznanje, izaziva nemir i brigu, to su trenuci kad ljudi odluče ići na seksualnu terapiju - pojašnjava Barolin Belić, ponavljajući da sve ovisi o razini koliko nekome, osobi ili paru, smeta to o čemu se radi.
Na prvom sastanku, ali i inače na seansama, možete očekivati vrlo direktna i jasna pitanja. Nakon upoznavanja terapeut uzima osnovne podatke, poput imena i dobi, a zatim pita koji je motiv dolaska.
- Pokušat ću istražiti, onoliko detaljno koliko je to potrebno, o čemu se tu radi. Pitat ću kada se pojavila ta smetnja, koliko je prisutna, je li se to pojavljivalo u svakom odnosu dosad ili je ovo prvi put. Primjerice, ako neka žena kaže da ne može postići orgazam, pitat ću: "Je li se to događalo sa svakim partnerom ili partnericom ili je ovo sada prvi put?", "Možete li postići orgazam sami ili i tada postoji problem?" i slično. Dakle, postavit ću ona pitanja koja mi mogu dati uvid da bolje razumijem određenu smetnju - opisuje Barolin Belić, napominjući da kroz razgovor pokušava saznati informacije koje su joj važne za terapiju te da često postavlja pitanja o iskustvima iz djetinjstva ili rane mladosti kako bi otkrila je li tu bilo neko neugodno iskustvo. Pokušat će upoznati i osobnu seksualnu povijest osobe, za što ponekad mogu biti potrebna i dva susreta. Također, kako kaže Barolin Belić, na prvom susretu uvijek klijentu napomene da razgovor može izazvati nelagodu jer će pričati o intimnim stvarima, a i neobično je da vas netko koga vidite prvi put u životu pita direktno o tome, no pojašnjava da je to takva terapija gdje se o tome mora pričati.
Važnost domaćih zadaća
- Kažem klijentu i da ću koristiti termine poput "penis", "vagina", "anorgazmija" i slično, ali da on ili ona mogu slobodno koristiti izraze koji su njima ugodni. Znači, ako im je problem reći "penis" i "vagina", a lakše im je reći "pimpek" ili nešto slično, mogu koristiti te riječi s kojima im je ugodno i to se sve dogovorimo na početku.
- Nakon što se na prvom ili prva dva susreta uzmu osnovni podaci, na terapijama možemo raditi različite vođene fantazije, meditacije, osvješćivanja dijelova tijela, istraživati neka iskustva i raditi različite vježbice. Možda ćemo pročitati nešto ili ću ja predložiti da pročitaju ili pogledaju kakav video, poslušaju neko predavanje ili nešto drugo kod kuće, ali nema nikakvog skidanja, pokazivanja genitalija niti išta slično - naglašava Barolin Belić te dodaje da je to uvijek terapija razgovorom i dogovorom. Na seksualnoj terapiji, dakle, postoje i domaće zadaće koje su usmjerene na istraživanja, na to da se nešto pročita ili pogleda pa komentira, no najčešće su to vježbe maženja.
- Iako se većina ljudi voli maziti, ima i onih kojima takve "dogovorene" vježbe maženja ne odgovaraju pa ne naprave zadaću ili je zaborave, no ja uvijek ističem da je uspješnost terapije jako povezana s njihovom motivacijom i aktivnošću. Ako dolaze jednom tjedno na 50 minuta i ništa ne rade doma, možemo očekivati da će ta terapija puno dulje trajati i da će biti manje uspješna. Jako je važno da zadaću naprave do sljedećeg susreta jer tada prvo pričamo o toj zadaći, kako su se osjećali, kakve su dodire koristili, jesu li bili opušteni u tom milovanju ili napetiji... Važno je da cijelo vrijeme imaju svjesnost o sebi i o kontaktu s partnerom kako bi to mogli ispričati jer onda na temelju toga što su ispričali zajednički kreiramo sljedeću vježbu - pojašnjava Barolin Belić, ističući da su zadaće temelj iz kojeg se ide dalje u vježbanju i u terapiji te su zato jako važne.
I stidljivi moraju pričati o seksu
Kad neka osoba ima seksualnu smetnju i odluči potražiti pomoć seksualnog terapeuta, ona je u sebi već donijela odluku da će o tome razgovarati koliko god to možda bilo neugodno.
- Oni koji su izuzetno stidljivi i koji to nikako ne mogu prevaliti preko usana neće se ni javiti na terapiju jer će ih biti previše sram. Oni koji dolaze na seksualnu terapiju uglavnom su spremni govoriti o svojoj seksualnosti jer žele raditi na svom problemu i zato su i došli. Mi možemo prilagoditi terminologiju da se osjećaju ugodnije jer možda netko ne može reći "ejakulacija" nego će reći "svršiti" ili ne može reći "erekcija" nego će radije reći "ne može mi se dignuti", ali nije se nikada dogodilo da je netko došao i rekao da ima neki seksualni problem, ali da o tome ne može pričati - kaže Barolin Belić, prisjetivši se da joj je jedna studentica na prvom susretu dala papirić na kojem su bile isprintane natuknice o tome što joj smeta jer joj je bilo lakše započeti na takav način, no poslije je normalno odgovarala na sva dodatna pitanja.
Može li terapija koristiti ako dolazi samo jedan partner, ovisi o tome o kakvoj je smetnji riječ.
- Na primjer, ako je problem to da žena ne može postići orgazam, ona može raditi na tome da ga sama doživi, no na tome da ona s partnerom doživi orgazam ne možemo raditi ako se on ne želi uključiti. Dakle, ako se radi o smetnji koja se tiče para, par mora dolaziti zajedno, a ako se radi o smetnji koja se tiče osobe, osoba može dolaziti sama - kaže Barolin Belić, napominjući da ipak nije sve uvijek tako jednostavno.
- Primjerice, ako muškarac može doživjeti erekciju i svršiti kad masturbira, ali ne može u seksualnom odnosu s partnericom ili partnerom, onda iako je to njegova smetnja, ne možemo ništa napraviti sami nego mora doći partner ili partnerica - kaže.
Razlike u razini spolne želje
Prema istraživanjima kod žena su tri najčešće smetnje smanjena seksualna želja, zatim smetnje orgazma te bolni snošaj, dok je kod muškaraca na prvom mjestu preuranjena ejakulacija, a slijede erektilne smetnje (nemogućnost postizanja ili zadržavanja erekcije) te odgođena ejakulacija.
- Zanimljivo je da se muškarci najmanje javljaju zbog preuranjene ejakulacije iako je to najčešća muška seksualna smetnja, dok je smetnja odgođene ejakulacije vrlo rijetka, ali gotovo uvijek imam klijenata koji dolaze zbog toga - kaže Barolin Belić i dodaje da muškarcima preuranjena ejakulacija možda toliko ne smeta, dok muškarcima koji ne mogu svršiti ili im za to treba jako puno vremena to je smetnja jer ne mogu doživjeti užitak, ali i otežava oplodnju, što je problem ako žele dijete. Navodi i još jedan prilično čest razlog za odlazak seksualnom terapeutu, a to je razlika u razini seksualne želje.
- U toj situaciji ni jedno ni drugo nemaju neku seksualnu smetnju, no ta razlika u razini seksualne želje izaziva smetnju u paru. Iako postoje situacije u životu koje mogu privremeno povećati ili smanjiti razinu seksualne želje, prema klasifikaciji postoji šest razina prirodne seksualne želje, od izrazito visoke do izrazito niske, za koje struka smatra da se nasljeđuju od roditelja. Ako se u paru nađu osoba koja ima izrazito visoku razinu seksualne želje i osoba koja ima srednje nižu, oboje će biti nezadovoljni. Onaj tko ima veću razinu uvijek će se osjećati uskraćeno, a onaj s nižom razinom uvijek će osjećati pritisak - kaže Barolin Belić, dodajući da se prirodna razina ne može promijeniti, ali postoje načini kako ti ljudi mogu zajednički funkcionirati. Može se, na primjer, pronaći što je potrebno osobi koja ima nižu seksualnu želju da se pokrene i onda na tome raditi. Ali ističe i da je puno lakše funkcionirati već samo kad dobijete informaciju da postoje različite razine seksualne želje jer tada nećete misliti "da niste privlačni" ili "da se možda radi o nekakvom preljubu" i slično.
što se prije javimo, uspješnost terapije je veća
Problemi jesu rješivi, kaže Barolin Belić, no ovisi o problemu, osobi ili paru koliko će vremena trebati i u kolikoj će mjeri terapija biti uspješna. Na primjer kod vaginizma, rijetke, ali vrlo neugodne i teške seksualne smetnje, postotak rješavanja je do sto posto.
- Riječ je o smetnji kod koje dolazi do nevoljenog grča mišića rodnice zbog čega u nju ne može ući ni štapić za uši, a kamoli penis. Sve žene koje su k meni došle zbog toga i ostale u terapiji riješile su problem, sve su mogle imati odnos, a puno ih je odmah i zanijelo - kaže Barolin Belić i dodaje da se ponekad problem riješi onako kako je par želio, a ponekad tijekom terapije promijene ideju. Primjerice, ako su došli s idejom da žele seks svaki dan, kroz terapiju shvate da je to nerealno i onda promijene cilj u to da oboje budu zadovoljniji.
- U seksualnoj terapiji, kao i u svakoj drugoj terapiji, važno je znati da što se prije javimo, uspješnost terapije je veća, a terapija je kraća. To znači da će biti lakše i brže ako se neki par javi čim se pojavi problem nego ako se par javi kad već s tim problemom živi i muči se deset godina - govori nam.
Prije deset i više godina, kaže seksualna terapeutkinja Nataša Barolin Belić, više su se na seksualnu terapiju javljale žene, i to i za sebe i za partnere. No, danas više nema razlike i jednako se javljaju i muškarci i žene, a seksualna terapija više nije takav tabu kao što je možda bila nekoć.
- Definitivno se vidi pomak i sada se, pogotovo kod nas koji radimo seksualnu terapiju jer nas ima jako malo u Hrvatskoj, mora čekati na termin. Puno više ljudi dolazi na terapiju općenito, pa i na seksualnu, a naročito je vidljiva ta promjena nakon korone kad se počelo više govoriti o mentalnom zdravlju, zaključuje Barolin Belić za Živim.