Činjenicu da imam HIV bilo je stresno prihvatiti. Tada nisam znao gdje se nalazim ni što mi se događa. Prilično sam bio zbunjen, bilo mi je jasno da imam problem i da ga trebam riješiti. Kada me liječnik obavijestio da sam pozitivan, rekao je da to i ne mora biti točno jer njihove metode za otkrivanje u splitskom KBC-u nisu pouzdane i da trebam ići u Zagreb.
Govorio mi je da ne pomišljam na to da naudim sebi, da više ne smijem ići kod stomatologa i slične stvari. Nisam ga slušao jer sam tada bio u šoku, a glavom su mi prolazile misli da nisam ja taj koji je nekoga zarazio. To mi je prvo prošlo kroz glavu i to mi je bilo najteže iako sam znao da nisam imao nikakve spolne odnose osim sa svojim partnerom u zadnju godinu dana.
Rasplakao sam se, pokazao nalaz partneru, oboje...