Djeca shvaćaju puno više od onoga što odrasli misle. Oni upijaju ne samo ono što im izravno govorimo, već i ono o čemu razgovaramo u njihovoj blizini — čak i kada mislimo da ne obraćaju pozornost.
Zbog toga smo se zapitali: postoje li određene teme o kojima se jednostavno ne smije razgovarati s djecom ili pred njima? A s druge strane, postoje li određeni razgovori za koje odrasli pretpostavljaju da nisu prikladni za mlade umove, ali su zapravo u redu - ili čak korisni ?
Ovo su razgovori koje bi odrasli trebali i ne bi trebali voditi kada su djeca u blizini, tvrde stručnjaci za roditeljstvo. Kao što je rekla klinička psihologinja Laura Markham, autorica serije “ Miran roditelj, sretna djeca” , općenito se manje radi o samoj temi, a više o tome kako joj pristupate.
- Na primjer, ne biste vodili raspravu o svojim financijskim brigama koje bi zabrinule vaše dijete. Ali svakako biste mogli razgovarati o činjenici da novi auto ili skupi odmor nisu u vašem proračunu ove godine, rekla je. U nastavku, Markham i drugi terapeuti dijele svoja razmišljanja o tome što treba, a što ne treba komunicirati kada su prisutna mala ili školska djeca.
5 stvari o kojima odrasli ne bi trebali govoriti pred djecom
1. Tijela ljudi
Kada odrasli govore loše o vlastitom ili tuđem tijelu, djeca primjećuju i mogu internalizirati te negativne poruke, rekla je bračna i obiteljska terapeutkinja Brianne Billups Hughes.
- Djeca su kao spužve, upijaju sve što čuju. Ako svjedoče da su odrasli kritični prema samima sebi, to može dovesti do problema sa samopouzdanjem i slikom tijela dok rastu. I nisu samo negativni komentari ti koji s vremenom mogu biti štetni. Kada odrasli daju česte primjedbe o obliku tijela ili težini - čak i ako su po prirodi pohvalne - to može učiniti djecu pretjerano zabrinutom za vlastiti izgled.
2. Kritične primjedbe o roditelju ili skrbniku
Za odrasle je najbolje da tijekom života izbjegavaju psovati drugog roditelja ili skrbnike djeteta. Čuvši negativne komentare o roditelju, dijete se može osjećati kao da mora odabrati stranu ili da je ono odgovorno za popravljanje situacije, što može naštetiti njegovom osjećaju sigurnosti, istaknula je Markham.
To također može " uvježbati odnos s kritiziranim roditeljem budući da ga oni sada vide kao ‘nedovoljno dobro‘", dodala je, dok također tjera dijete da se osjeća krivim jer o svom roditelju razmišlja u negativnom svjetlu.
3. Komentari koji uspoređuju dijete s bratom ili sestrom
Markham savjetuje roditeljima da izbjegavaju komentare koji uspoređuju jednog brata i sestru s drugim. Takve usporedbe mogu izazvati natjecanje između braće i sestara i dovesti do povećanog sukoba.
- To nam intuitivno ima smisla jer možemo vidjeti kako potiče ljutnju, ljubomoru i nesigurnost. Ali to vrijedi i za pozitivne poruke, koje također stvaraju konkurenciju. Na primjer, svom djetetu možete reći nešto poput: Ti si moj dobar dječak. Nikada me ne gnjaviš kao tvoj brat.Sada vaše dijete ne samo da osjeća pritisak da zadrži svoje mjesto "dobrog" djeteta, već je i motivirano zadržati svog brata ili sestru u ulozi ‘lošeg‘ djeteta. Jer kako će inače zadržati svoje posebno mjesto u tvojim očima?
4. Problemi s novcem za odrasle
Kao što je objasnila pedijatrijska psihologinja i trenerica roditelja Ann-Louise Lockhart iz A New Day Pediatric Psychology ,
- Djeca još nemaju kognitivne alate za potpuno razumijevanje financija odraslih. Dakle, kada čuju razgovore o stresorima povezanim s novcem u životima odraslih, izvlače vlastite zaključke, “često pretpostavljajući najgore”. Djeca mogu misliti, na primjer, da će obitelj izgubiti dom ili da neće moći kupiti hranu, čak i ako situacija nije tako ekstremna”, rekao je Lockhart. Ovaj strah može dovesti do povećane tjeskobe i, kod neke djece, osjećaja krivnje da su ‘teret‘ ako trebaju stvari poput novih cipela ili potrepština.
To ne znači da ih morate potpuno držati u neznanju ako se vaša financijska situacija promijenila. Samo neka objašnjenja budu jasna i koncizna, a vaš ton smiren . Ako novca manjka, Lockhart je predložila da se kaže nešto poput: "Držimo se proračuna kako bismo mogli donijeti dobre odluke", što je, rekla je, "često više umiruje". Možete im pomoći da shvate da odrasli imaju sustave za upravljanje troškovima i da će njihove potrebe biti zadovoljene, dodala je.
5. Komentari koji veličaju korištenje alkohola ili droga
Hughes je upozorio da razgovori koji "normaliziraju ili veličaju" pijenje alkohola i droge kada su djeca u blizini mogu dovesti do "nezdravih stavova prema tim supstancama" u nastavku.
-Djeca su podložna dojmu, a slušanje odraslih kako pozitivno govore o pijenju ili korištenju droga, čak i u šali, može postaviti temelje za znatiželju ili rizična ponašanja kasnije u životu. Važno je modelirati odgovorno ponašanje i izbjegavati da te tvari izgledaju glamurozno ili bezopasno.
5 stvari o kojima odrasli zapravo mogu raspravljati pred djecom
Važno je da djeca znaju da se, iako se njihovi roditelji možda ne slažu uvijek, uvijek vole, poručila je Markham.
S druge strane, postoje teme od kojih odrasli izbjegavaju jer smatraju da bi razgovor o njima bio štetan za djecu. No naši stručnjaci kažu da bi te razgovore moglo biti dobro voditi s djecom ili u njihovoj prisutnosti, sve dok im se pristupa na promišljen način primjeren njihovoj dobi.
1. Zdrava neslaganja
Roditelji bi mogli biti pod dojmom da moraju rješavati sve sukobe iza zatvorenih vrata. Ali to nije nužno točno. Zapravo, za djecu može biti korisno promatrati svoje roditelje kako modeliraju kako s poštovanjem riješiti nesuglasice.
- Važno je da znaju da se ne slažemo uvijek, ali da se uvijek volimo. Djeca nas trebaju vidjeti kako tražimo ono što trebamo, a da ne napadamo drugu osobu”, dodala je.I za njih je ključno vidjeti nas kako se pomirujemo s ljubavlju i oprostom. Uz to, žestoke rasprave koje uključuju vikanje, vrijeđanje ili druge oblike nepoštovanja ne bi se trebale događati pred djecom, objasnila je Markham, budući da su istraživanja pokazala da to negativno utječe na njih .
A što se tiče određenih tema, bolje je da odrasli to riješe nasamo. “Rasprave o seksu ili drugim nježnim pitanjima vode se s više poštovanja bez publike”, napisala je razvojna psihologinja Diana Divecha za Greater Good Magazine .
2. Iskrene emocije
Mnogi odrasli pokušavaju izbjeći pokazivanje ili razgovor o svojim emocijama u blizini djece, ali "za djecu je zapravo važno vidjeti kako odrasli obrađuju njihove osjećaje na zdrav način".
- U redu je podijeliti da se osjećate uzrujano, zabrinuto ili frustrirano na način prikladan za dob. To pomaže normalizirati širi raspon emocija i može pomoći djeci da nauče izražavati i regulirati vlastite emocije. Ako vas vide da kažete nešto poput, ‘Osjećam se tužno jer se prijatelj odselio, i to je normalno‘, uče da su sve emocije u redu i privremene, što im pomaže da se osjećaju sigurno da izraze svoje. To im također pomaže da razviju svoju emocionalnu inteligenciju, dodala je Lockhart.
3. Pogreške koje su napravili
Odrasli ne bi trebali osjećati pritisak da pred djecom održavaju fasadu savršenstva. U redu je priznati im kada ste na neki način zabrljali, rekao je Lockhart.
Razgovor o vlastitim pogreškama i načinu na koji ste se nosili s njima pomaže djeci da nauče otpornost i odgovornost. Kada čuju nešto poput: Pogriješio sam na poslu, ali preuzeo sam odgovornost i radim na rješenju, vide da su pogreške prirodne i da se s njima mogu nositi pozitivno.
4. Novac općenito
Iako ne biste željeli da vaše dijete bude upućeno u cijeli opseg financijskog stresa s kojim se možda suočavate, novac ne mora biti tabu tema.
- Rasprava o financijskim konceptima na način primjeren dobi može biti vrijedna prilika za učenje. Djeca koja odrastaju s razumijevanjem proračuna, štednje, ulaganja, zajmova i odgovornog trošenja vjerojatnije će razviti dobre financijske navike kako budu odrastala.Ključno je izbjeći ih opteretiti stresom o novcu na razini odraslih, dodala je.
5. Spol, pristanak i tjelesne promjene
Kao roditelj, možda ćete u potpunosti izbjegavati razgovore o ovim temama sa svojom djecom jer se čine preneudobnima ili previše zrelima za raspravu. Ali uvođenje ovih predmeta na razvojno primjerene načine zapravo je vrlo važno, rekao je Hughes.
- Poučavanje djece o pristanku, autonomiji tijela i osnovnim činjenicama anatomije, reprodukcije ili puberteta pomaže im da razviju zdravo razumijevanje svojih tijela i odnosa. Ove rasprave osnažuju djecu da postavljaju pitanja, postavljaju granice i osjećaju se ugodno u vezi s vlastitim fizičkim razvojem. Također pomaže u sprječavanju dezinformacija iz drugih izvora, objasnila je.
Zapamtite kao što je rekla Brianne Billups Hughes, bračna i obiteljska terapeutkinja "Cilj nije potpuno zaštititi djecu, već voditi računa o jeziku i tonu koji se koristi."
