Od kada je korona stigla sve se promijenilo, nema kava, nema grupiranja, nema sjedenja, šetnji, nema druženja.
A onda je u svemu lošem došlo i nešto dobro, ljudi su, naime, otkrili ljepotu naše prirode. I nema toga gdje se Splićani više ne mogu naći, evo ih na Mosoru, u Radmanovim mlinicama, po Biokovu, Klisu, idu u pravcu ledina, potoka, šumica. Veru se po brdima, svi su odjednom otkrili čari lova na šparoge. Leže po travi, ne boje se ni krpelja ni zmija. Uživaju u novom svijetu, u novom normalnom. A neki su otkrili i gušte kruha, ispečenog u kućnoj radinosti, pa su od dolaska korone zaposjeli vrata pogona mladog mlinara Marka Aljinovića i njegove ljubljene Saše, vlasnika žrnovničkog Antoničina mlina.
– Dolaze nam sa svih strana, a u onim prvim danima najviše....