Kad si u Varošu, nije do klime lako doći: ‘Odoše meštri, ostadosmo u ledenom stanu ka dvije polpete u hladnom sosu!‘

Nadljudskim naporima i riskirajući samozapaljenje dvaju kalorifera koji su, u pokušaju da nadomjeste krepani klima-uređaj, radili do granice crvenog usijanja, progurali smo vikend. Ono, tu i tamo bi kućna temperatura dosegnula 18 stupnjeva, ali manjak celzija nekako sam kompenzirala laganom fibricom plus skijaškim termo gegama – hrvatski: tajicama!, a on vrelim juhama. On je fibru, sila nečista, imao samo jednu večer. Ja, mučenica, ne samo da sam danima bila u fibri nego mi je trećeg dana od dana D nestao i njuh i okus. Pila juhu, pila čaj, pila vodu – isti đavo! Jela kruh, jela Domaćicu, jela lešani batak – sve isto. Ni šušta ni gušta. Plus ledenoća. Ali ajde, tješim se, u ponediljak će doći meštri...

Došli oni. Komada tri. Ukupna starost posade 50 godina. Gol...