Što ljudi idu stariji, to im se pitanje vremenske prognoze sve više i više penje na vrijednosnoj ljestvici. To dođe do točke da ni o čemu drugom i ne govore osim o tome hoće li kiša konačno pasti, a kad padne, kad će kiša prestati padati.
Recimo, moja majka me zna nazvati samo radi toga da mi priopći kako kod nje – pazi, kod nje, 70 kilometara dalje! – kiša nije pala.
Nije ni kod mene, majko! Onda me sutra ekstatično obavijesti da, zamisli, kiša je pala!
- Ovi na televiziji pojma nemaju – kaže moja majka. – I oni su se uzopačili! Svaki božji dan najavljuju nevrijeme, kišu, tuču, pijavice... A ono palo deset kapi i aj ća. Jest, doduše, grmilo je i sijevalo, čudo jedno...
I onda ja, dok ona opisuje svaku kap kiše ponaosob i svaki "svjetlac" i grom koji je...