‘Draga tetko, ti znaš da sam ja još malašan, a znaš da majka ne zna pisati...‘, pisao je Ante tetki Jelki u Rogoznicu

Živimo u vremenu kad je "sve na klik", fotografiramo mobitelom sve i posvuda, no to je počesto - čak i nama samima - tek bezvrijedno opterećenje memorije. S druge strane, mnogi među nama - ljudima srednjih godina - još se živo sjećaju vremena kad se u fotoaparat umetao film, kad smo fotografije davali na razvijanje u foto-radnje specijalizirane za to, te bi uz novčanu naknadu predizali te vrijedne "slikice" na sjajnom papiru, brižljivo pospremljene u kuvertu s logom foto-radnje. Eh, tempi passati...

Foto-radnje, doduše, još nisu sasvim otišle u ropotarnicu povijesti, na životu ih održava izrada fotografija-portretića za dokumente, ili pak digitalni print na majicama, šalicama, platnu... No, vrijeme papirnatih fotografija prolazi neumitno kao i vrijeme liječničkih recepata i ...