Ona ima specifično ime, možda jedino u Hrvatskoj. Ona je Barbra Garić, sopranistica i ekonomistica, Zagrepčanka koja obožava Dalmaciju i svaki trenutak nastoji provesti na našem jugu.
Barbra je magistra ekonomije i radi složen posao u jednoj konzultantskoj firmi, radi i na europskim projektima, a istovremeno stalno pjeva.
- Pjevam u kući, pjevam s trogodišnjim sinom, pjevam kad vozim, pjevam kad me kolegice zamole da im uštimam glas. Pjevam uvijek, ali živim od ekonomije - reče nam ona i time nas uvodi u drugu svoju profesiju od koje ne živi, ali je obožava.
Barbra je završila Glazbenu akademiju u Osijeku i to tek nakon što je završila Ekonomski fakultet u Zagrebu i na pravom je putu da dobije svoju prvu veliku ulogu.
- Ušla sam u uži izbor za jednu važnu ulogu u Bečkoj državnoj operi, a radi se o ulozi koju cijeli život sanjam. Konkurencija je velika i za sada ne bih puno govorila o tome dok se posao ne završi. Tu ulogu sam sama otpjevala tisuće puta po ovom prinicipu s početka ove priče, dakle sama, bez orkestra - smije se i nada se. Kaže da sanja dvije operne uloge, dok je sve ostalo za nju uobičajeni sopranistički posao.
- To su uloge u Verdijevoj “Traviati” i u Puccinijevoj operi “La Boheme”. Eto, za jednu od njih sam u Beču ušla u najuži izbor.
U Hrvatskoj godišnje iziđe oko petnaestak opernih pjevača s fakultetskom diplomom, a opera je malo na repertoaru naših kazališta.
Zbog stresa izgubila glas
- Napatila sam se dok sam studirala u Osijeku. Ustala bih u četiri ujutro pa vlakom ili busom krenula u Osijek na predavanja, a onda bih se oko 18 sati vraćala u Zagreb.
Na putu bih se bavila svojim temeljnim poslom - ekonomijom, gledala tablice, razgovarala s klijentima i ugovarala poslove.
U mom poslu treba sve dobro provjeriti jer banke izvorno ne zanimaju nekretnine onoga koji diže kredit, nego samo novac uvećan za kamatu.
Klijenti opet nekad precijene snagu svoje firme i svoje poslovne sposobnosti i onda ja tu posredujem, dogovaram, uvjeravam i provjeravam. Ekonomiju doživljavam kao složenu igru sa zagonetkama i rebusima i u biti u tom poslu se igram.
Ne s ljudima, nego sa svojim mentalnim kapacitetima i rješenjima - kaže nam Barbra, s kojom se opet vraćamo na glazbu.
- Taj moj studij, to je bilo jako stresno, toliko da sam nakon završetka studija u Osijeku na dvije godine izgubila glas. Mislim, onaj operni. I onda me je nakon svega naučenog preporodio i tri godine sa mnom radio vrhunski glazbeni pedagog, nažalost, danas pokojni Stojan Stojanov Gančev.
Čujem ton u uhu, ali ga ne mogu proizvesti, ne možete zamisliti kakva je to bila užasna situacija. Ne bih ja govorila kako se stiže na operne studije i koliko je to teško, ne prolaze najtalentiraniji uvijek... Ja sam zato morala u Osijek, shvaćate što vam poručujem - kaže nam ova sopranistica.
Pa dobro, reći ćete, a nastupa li ova naša sugovornica da bi uopće mogla govoriti o operi...
- Pjevala sam na dočeku pape Benedikta XVI. na zagrebačkom hipodromu, održala sam niz koncerata sakralne glazbe u zagrebačkoj, splitskoj, šibenskoj, osječkoj, trogirskoj i drugim katedralama i crkvama po Hrvatskoj pod nazivom “Zvonka radost sakralne glazbe”, zajedno s mojim Javorom Valjkom na orguljama ili Marijem Čoporom na klaviru.
Snimila sam sa Sinišom Vucom prije godinu i pol dana duet za pjesmu “Bijeli Božić”, koja je jako dobro primljena u publici koja prati ovu glazbu.
Znate, crkve su energetska mjesta i nisu slučajno izgrađene na mjestima gdje sada stoje. U crkvi je posebna akustika i energija koja se prenosi s glazbenika na ljude. Tradicionalna sam vjernica, a pjevati motete, madrigale, sakralne arije i ostale forme u takvom okružju pažnje, akustike i poštovanja čini me jako sretnom - govori nam Barbra.
Ovo ljeto ćemo je na nastupima viđati i po Dalmaciji. Bit će to operne arije za širu publiku.
‘Djecu krivo usmjeravamo’
- U suradnji sa Splitsko-dalmatinskom županijom dogovoreni su nastupi na Visu, Braču i Hvaru. Sa mnom će pjevati i kolegice iz splitskog HNK-a Branka Pleština Stanić i Neda Pejković, uz pratnju pijanista i dirigenta Vjekoslava Babića.
Vidjet ćete na otvorenom, pravi spektakl i vrijedi doći - poručuje naša svestrana sugovornica, koja na našu primjedbu kako je operu gledatelju teško pratiti, a pogotovo razumjeti, odgovara da je to sve stvar navike i količine slušanja.
- Nakon devet puta što ništa ne razumijete, počet ćete sve razumjeti. To govorim i svojem suprugu, ali on u operu ide jednom godišnje. Međutim, u fazi je da zna slušati i razumjeti.
Barbra bi htjela kao gost predavač sa svojim pijanistom širiti glazbenu radost i djeci u osnovnim školama, približiti im da osjete čaroliju klasične glazbe koja donosi nemjerljive benefite.
- Nisam ja neki formalni glazbeni pedagog, ali smatram da se našu djecu krivo usmjerava od najranijih dana školovanja. Likovni, glazbeni i tjelesni odgoj trebali bi biti primarni u školovanju djeteta jer usavršavanje takvih sadržaja potiče djetetovu kreaciju koju ne mogu dati drugi predmeti.
Oni bi trebali biti baza, a, nažalost, mnogi ih doživljavaju nebitinima. To su predmeti koji u biti izgrađuju karakter i inteligenciju i čine nas boljim ljudima. Moj sin sve rješava s lakoćom, uvijek je nasmijan, zanima ga sve i jako sam sretna zbog njega, supruga i sebe. Htjela bih ta iskustva jednom prenijeti po školama i vrtićima. Eto, ništa ne košta. Vjerujte mi, znam što govorim; ako nakon par sati razgovora sa mnom u igri i radosti djeca ne budu i kreativnija i zainteresiranija, javno ću reći da sam govorila gluposti.
‘Stalno žurimo‘
Djeci krivo pristupamo namećući im sadržaje koji dovode samo do usvajanja gradiva, a ne do samostalnosti i kreativnosti. Djecu treba osloboditi forme i dati im sadržaj koji oni prihvaćaju - optimistična je naša sugovornica, koja je jako posvećena humanitarnom radu, a radi s djecom koja imaju teškoće u razvoju.
- To je samo odnos između mene i te djece i nije baš da volim da se o tome piše. Takva druženja čine me jako sretnom, a i njih, a to vidim tek kada ih ponovno posjetim.
Znaju mi ime, pitaju za obitelj, traže da pjevamo naše zajedničke pjesme koje smo već pjevali. Kako mi je Bog dao da imam sve u životu, zdravu i sretnu obitelj, tako uvijek mislim da se nisam dovoljno zahvalila Bogu na radosti življenja.
Svi se moramo radovati što dišemo, hodamo, radimo, a mi smo uglavnom namrgođeni i u stalnoj žurbi.
Evo u ovom trenutku dok mi razgovaramo, milijun ljudi umire u svijetu, milijun ljudi ovo jutro nije otvorilo oči i više nikada neće, a koliko je djece pod granatama ili u teškoj gladi? Zato kad obilazim tu djecu, sama im biram i radim poklone. Ti pokloni su vrlo univerzalni i personalizirani. Naravno, to radim od svog novca i iz ljubavi.
Sretna sam što me djeca prepoznaju i grle, kao i ja njih, i drago mi je kad ih vidim sretnima i ispunjenima, iako su neki od njih rođeni sa zdravstvenim ili mentalnim oštećenjima. Takav sam divan susret s djecom i tetama imala u Sinju, u Centru “Juraj Bonači” i jedva ih čekam ponovno vidjeti, ili u Bistri s djecom s najtežim oštećenjima - govori nam Barbra, koja ima savjet za sve roditelje:
‘Puštajte im Mozarta i Bacha’
- Djeci puštajte Mozarta i Bacha kad god se igraju u kući, čitaju ili dok spavaju. Dakle, kad god možete. Naročito Mozarta jer njegova glazba je glazba od Boga. Ima mnogo slučajeva gdje je Mozartova glazba spasila prerano rođene blizance i ljude u raznim tegobama. Klasična glazba pruža mnoge dobrobiti za ljudsko tijelo i ono počinje vibrirati boljom i čistijom vibracijom, odvlači nas u mir, vraća nas u dodir s našim izvorom i pročišćava našu svijest.
Glazbom se može sve i trebali bismo je slušati na vibraciji od 432 herca, što odgovara našem tijelu i dovodi nas u stanje mirnoće i blagostanja. Stradivarijeva violina, najprecizniji instrument ikada izrađen ljudskom rukom, ugođena je na 432 Hz. Fašistički zločinac i rajh-kancelar Joseph Goebbels je 1939. odredio 440 Hz kao standard za ugađanje tonova.
To je učinjeno da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti, a takva glazba potiče na agresivnost, što je i dovelo do svih onih zločina - kaže Barbra.
