stdClass Object
(
[id] => 642079
[title] => 'Bile su to plodne godine. Rasli su i 'Slobodna', i Hajduk, i Jugoplastika...': s legendarnim novinarom pričali smo o Splićanima koji su obilježili povijest grada
[alias] => 39-bile-su-to-plodne-godine-rasli-su-i-39-slobodna-39-i-hajduk-i-jugoplastika-s-legendarnim-novinarom-pricali-smo-o-splicanima-koji-su-obiljezili-povijest-grada
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Ovo je drugi, i završni nastavak priče novinara, urednika, publicista i lanternista Marija Garbera, autora zanimljive inicijative da se upravo započeta godina, naša još uvijek obećavajuća 2020., proglasi Godinom Tome i Mome, odnosno Tome Bebića i Momčila Popadića.
Osim značajna utjecaja spomenutog dvojca na splitsku novinsku i uopće pisanu riječ, naravno i na onu uglazbljenu i otpjevanu, ove se godine navršava okruglih trideset godina od njihova preranog odlaska. Mario Garber očito je senzibiliziran na tridesetogodišnjice pa se, osim tri desetljeća od odlaska Tome Bebića i Momčila Popadića, lani sjetio tridesetogodišnjice prvoga Jugoplastikina osvajanja titule prvaka Europe 1989. Naravno i još dviju koje su uslijedile za njom.
O tome je Garber lani napisao knjigu “Prvoplastika”. U njoj je postavio taktiku kao profesor Aco Nikolić i Božo Maljković, demonstrirao kukočevski talent, nadahnuće i asistencije drugima, zakucavao kao Rađa, igrao obranu kao Sobin i Perasović, šibao poene kao Duško Ivanović, poštivao veterane, protivnike, publiku i ferplej. A pisao je reporterski, poetski i otkačeno kao Toma i Momo i ostavio konkurenciju na trideset razlike. I pokazao kako su i čime povezani onodobni prvaci makinjete i sporta.
A baš su se njih dvoje volili
U ovome dijelu razgovora dotaknuli smo se i Jugoplastike kao važnoga dijela priče o zlatnom dobu splitskog novinarstva, košarke i sporta općenito, teatra, glazbe i društvenog života, pa i mode. To je iskusni, upućeni Mario pokušao objasniti zapasavši široko i metodom vlastite kože, neposrednog svjedoka i sudionika, što je najdragocjenije.
Razgovarali smo bez presinga, da je mislima široko, a diktafonu tijesno. Pod onom Marijevom egidom iz “Pressinga” Nedjeljne Dalmacije: Nije ekskluzivno, nego je za čitanje.
Nastavljamo točno gdje smo stali o Tomi Bebiću i Momčilu Popadiću. A to je, kako znamo, bilo ka u priči.
S poznatim splitskim novinarom popričali smo o uspomenama i anegdotama iz mladosti: dvojcu koji je bio duša i srce grada posvetio bi 2020. godinu, otkrio je i zašto
I Toma Bebić i Momčilo Popadić kratko su poživjeli. Toma je otiša u 55., a Momo u 43. Kad se čitaju i slušaju njihove pjesme, novinski tekstovi i knjige koje su ostavili i slušaju priče o njima, čovjeku mora bit žao što nisu još poživili. Kao da stvarno sve što je dobro kratko traje?
- Je, četri drugog devedesete Toma je mrtav. Znalo se tri-četri miseca da je loše. Ja san mu posudija harmoniku, reka mi je da oće svirat, a njegova je bila u kvaru. Vidilo se da su mu zadnji dani.
Toma i Pop bili su veliki prijatelji, baš su se volili. Pop mu je pisa nekrolog i reka mi je da ću ga ja pročitat i dat mu naslov. Skupa smo mu dali naslov “Toma, dovidova”. I dogodilo se faktički kroz nekrolog da mu je ovi reka “dovidova” i da je doša za deset miseci gori.
Dvadesetog jedanajstog već je umra Pop. I za njega se znalo da je loše. Fotograf Zoran Krpetić, koji je isto nedavno umra i koji je snimija onu fotografiju u Komiži sa Senkom Karuzom pri preuzimanju Tomina leuta, priča mi je da mu je u Prigradici Pop reka da ima tumor mozga. Ali posli se pokazalo da nije ima to. Posli Tomine smrti počeja je osjećat da ne može podnit piće i kad san se sa Svjetskog prvenstva devedesete u Italiji krajen lita vratija s vecchijom romagnom, koja mu je bila najdraže piće, kažu mi u “Basketa” da je Pop u kafiću priko puta. Ja tamo, a on pije sok. Mislin, ovo nije dobro. I on mi kaže da ga odveden u bolnicu. Kažen mu: Čekaj, idemo reć još kome, Bonačiju, Kuli. Ali on je tija da idemo odma u bolnicu, da ne govorimo nikome.
Odveja sam ga starin stojadinon koji se raspada. Iz bolnice je odma zva Tonku da mu donese makinju. I već sutra javija se tekston iz bolnice i onda je napisa da ga je Garber doveja nekin auton iz Burskih ratova.
Ali to je već bija kraj lita. I šta je živija, još misec-dva. U međuvremenu san ga odveja za akreditaciju na A90. A to je bilo interesantno. Tu je glavni čovik bija Antun Vrdoljak. Normalno da su on i Pop bili dobri jer je to područje umjetnosti, filma, intervjui, susretanja. Pop je već ima pasicu na glavi jer su mu operirali gori. Ali to nije bija tumor, nego je to bila metastaza raka pluća.
Zagrlili su se, izljubili, ja se malo pripa, nisan zna šta će bit jer je za Popa ka kružila priča da je on ka malo previše Jugoslaven, šta je on i bija, ali na pozitivan način da se svi volimo, a ne mrzimo ili ubijamo. Ali nije on bija nešto politički u tome eksponiran. Baš naprotiv, da to niko ne zna, on se iščlanija iz Društva književnika Jugoslavije bez neke velike pompe, dok su ga neki htjeli obojat politički... A tih godina oko 1990. svima je to bilo drago činit. Upravo zato šta je Pop bija Jugoslaven on se razljutija na neke reakcije iz toga društva, di su počela distanciranja. Onda in je on reka: Ajdete u materinu.
A zašto ja to pričan? Kad smo došli kod Vrdoljaka, onda san Popa, za oni formular koji smo morali ispunjavat, pita za nacionalnost. A on govori: Napiši Mađar! Pitan ga: Ma koji Mađar, nemoj me zaj..., stavi baš Jugoslaven. A on je reka: Mađar i gotovo. Naša san jednu baku koja je bila Mađarica. Eto tako su se Pop i svi iz njegovog velikog društva uvik pokušavali narugat svakoj gluposti. I zloći. A time si se branija od toga.
A je li se Toma, koji nije bija član Društva književnika Jugoslavije niti je ogrnut jugoslavenskom zastavom na Poljudu širio ljubav i provocirao nacionaliste, politički izjašnjavao?
- Toma je u jednon od ovih tekstova “Čitajte naopako” u prvome bija izlita Tita, a drugi je bija kontra Crkve. Onda je napisa tekst u kojemu je reka da su četnici srpski ustaše, a da su ustaše hrvatski četnici. Bilo je reakcija na te tekstove, stalno su bile reakcije, i na sport. Na kolegiju, umisto da te brane od Hajduka, rekli bi da se ne smi pisat tako o Hajduku jer da to obara čitanost Nedjeljnoj Dalmaciji. Pa san in jednon odgovorija da nije da to obara tiraž, nego da mi biramo čitatelje.
U doba kad su se u “Nediljnoj” počele pisat otvorenije stvari, u “Slobodnu” su u isto vrime znali doć Baja, Skataretiko, Kirigin, predsjednik SUBNOR-a i drugi iz grada i komiteta, to je bilo za umrit od straja.
Ima ovdi jedna rečenica koju vjerojatno ne smiš objavit, da su nji dva otišli, utekli, kad su vidili šta dolazi. Ne možemo to provjerit, kako ćemo Tomu i Momu pitat? Ta podudarnost se može iskoristit za tekst, ali ona nema nikakvu težinu.
Oni nisu ni slučajno bižali od ovoga vrimena. Ja mislin da bi ovo vrime bilo pravo za njihove tekstove. Jer bilo bi malo više onih koji smetaju, a ne samo onih koji povlađuju. Oni bi bili jedan osigurač društva, koji iskoči ako bi bilo previše sranja. A onda bi njih tribalo zatvarat, ugušit? A ne možeš opet sve ugušit.
Njih dva, a da ne govorin Smoje, bili bi potribni ka kroničari ovog vrimena, prije svega ovoga šta se događa. Jer mislin da se ovo počinje gadit i onima koji su ovo i kreirali. A opet kad ideš gledat, ta Jugoslavija je imala groznih, užasnih stvari, međutin, mozak nan je bija zatvoren u neku škatulu di si mislija da je sve lipo. On ti je namistija uređenje di je sve izgledalo lipo. Ali to nema veze s mozgon. Koja su to bila ludila za sakrivat one marke za izać vanka? Ili kad san iša s Jugoplastikon u Mađarsku, ja iman Start i zaplijene mi ga Mađari na granici. A dođeš u Budimpeštu, a tamo sve vrvi od striptiza i noćnih klubova!
Osim inicijative o Godini Tome i Mome, nedavno si objavio knjigu o KK Jugoplastika “Prvoplastika” u kojoj pratiš trogodišnje uspjehe tog najvećeg europskog kluba svih vremena, Kukoča, Rađu, Maljkovića i ostale čudotvorce. Ali to su i godine najjače “Slobodne”, tvoga povratka sa svjetionika, raspada Jugoslavije i stvaranja Hrvatske i drugih država, ratnih truba, kao i odlaska Tome i Mome. Ako klub i nije nazvan POP 84 u čast Popu, sigurno su pratili košarku, uostalom, bili su veterani prve petorke “Basketa”?
- Pratili su sport, naravno i košarku. Tomi Bebiću je sestra Nataša Bebić čuvena košarkašica, bila je u jednom razdoblju udana za trenera Jugoplastike Kalembera. Šta se tiče usporedbe Jugoplastike i “Slobodne”, Jugoplastika se zvala i Slobodna Dalmacija, ali nakon tri titule prvaka Europe.
Ali može se reći da su te prijelazne godine s osamdesetih na devedesete bile zlatne i za Jugoplastiku i za “Slobodnu” i za Split. Ja mislin da to nije slučajno, nego je to prirodni razvoj, u poluvremenu između Tita i Tuđmana. I to ti je to. Jer to je vrime bez ustrojstva. Anarhija. Oslobađanje svih mogućnosti. A ono šta smo prije govorili da su njih dva bili boemskoga karaktera, oni su ustvari bili i anarhisti. Tada su popustili konci i brod se otkačija i otisnija na pučinu. A danas čin se otisneš na pučinu, ovaj te odma presretne, alo porez, takse... Pa se vratiš.
Žigo je jednom kritizira i Tuđmana, bija je naslov jednog njegovog stava da ti intelektualci uvik nešto sumnjaju. A onda je Žigo odgovorija da je intelektualcu posal da sumnja. Sumnjam dakle jesam.
A počelo se radit i s ton idejon biznisa. On je prije za vrime stare Jugoslavije bija kontroliran, svako menadžerstvo je bilo štetno. A onda je Tuđman stavija menadžerstvo na prvo misto. Ali moje je mišljenje da je bilo najbolje između, pucanje svih stega. Ka šta se danas zna reć da je najbolje kad su stalno izbori pa je privremena vlada jer je odma porast bruto dohotka.
Kako smislit tu poveznicu Jugoplastike i kukočrađastih uspjeha te slučajnih koincidencija da su istovremeno rasli i Slobodna Dalmacija, i Hajduk, i Jugoplastika, i Jadran...? A bilo je još toga... Ako se sitimo splitskog teatra i neponovljivih predstava “Oslobođenje Skoplja”, “Braće Karamazovi”, s Restovićem kao menadžerom na čelu ili s Ristićem kao redateljem pa svih tih kraljeva glazbene scene, medijske, slikarske, arhitektonske (Split novi, Split 3 itd, s imidžem New Yorka) pa moga bi još nabrajat...
Čak i Crkva je bila u uzlaznoj putanji tih kasnih sedamdesetih i cilih osamdesetih... Jer, na primjer, don Cvitko (gazda Svetoga Duje don Ivan Cvitanović) posli je bija i kolumnista u “Slobodnoj” u prijelomnim vremenima zajedno s Velimirom Terzićem, pa razni ti događaji i izgradnja vezano za MIS… A triba se sitit i neponovljivoga gradonačelnika Jakše Miličića koji je krenuo od 1971. A poslije će biti i šef KK Jugoplastika... Jednostavno u toj nabrajalici nema kraja.
Put po inerciji
Iz današnje splitske perspektive sve to izgleda nemoguće. Kako to objasniti i razumjeti, da se izvuku neke pouke i za danas?
- Očigledno su bili povoljniji “klimatski uvjeti”, kroz tih deset-petnaest godina bujala je mašta, zanos, kreativnost i okupljala je sve snage oko velikih ciljeva, a ne osobnih profita. Nego su oni dolazili uz to automatski, prirodnim slijedom uspjeha.
Toliko je toga bilo u tim vremenima da se ne mo’š svega sitit... A svi su u svom djelokrugu bili nekakvi kampaneli... Na primjer Kapetanović s prvin butikom veštita, jer istodobno u Zagrebu su Gumzej i Hundić, a onda uz splitskog Kapetanovića tu je Zdravka Krstulović. Nevjerojatno. Plodne godine, sve je išlo ka podmazano.
A ipak smo grintali čim je Ante Skataretiko počeja stvarat ACI marinu i tobože narušavat vizure Splita. Kako precizno odredit “krivca” za sve to?
I po veštitima Gumzeja, Hundića i Kapetanovića može se vidit da je to jedan zamah koji se polako, ali sigurno otimao kontroli suhoparnog i bezličnog socijalizma koji nije trpio individualni potez za korak naprid, nego stoj di jesi.
Međutim, pogledaj kad je to već počelo? 1971. Taj korak je ugušen... Ali krhotine su nastavile put po inerciji i privlačile su pažnju novih avangardista.
Neki budalasto ne žele priznat da je Miljenko Smoje bija jedan od kreatora tog vala od deset do jedanaest metara. Nažalost, i Jurica Pavičić je javno iznosio, i to u novije vrijeme, da je Smoje bija duhovit, ali da je njegova misao bila plitka.
Pavičić i Ivančić
Štete ovoga našeg društva i podneblja najviše se odražavaju u tome da iz petnih žila navijaš za Juricu Pavičića s jedne, ali i za Viktora Ivančića s druge strane. I šta se desi? Oni se posvade po novinama u polemikama i raziđu. A nisu nikad ni bili skupa. Ali nama običnim smrtnicima se prohtije nešto bolje, mi vapimo za tim da se Jurica i Viktor ujedine, međutim, obratno, i onda je naravno jači tandem Kerum - Bandić.
Znači sve skupa je komplicirana analiza, anatomija te podudarnosti koja je kulminirala 89-90-91-92-93-95.... Jugoplastika pa Jadran. Hajduk 95. visoko u Europi prolazi ovu grupu u kojoj je sad bio Dinamo, ali tko ga vodi? Nadan Vidošević. Sve su to bili vrhunci jednog debelog desetljeća u socijalizmu koji se počeo oslobađati jer su morale kad-tad nadirati nove ideje i nikako nije moglo bit dovoljno ugušit 1971.
To je bio samo fizički privid, a zapravo se 1971. nastavila sve do tog razdoblja koje je rezultiralo s Tuđmanom, a u biti povratkom za nekoliko desetljeća unatrag pa sad sve iznova.
A odakle snage? Sve se prominilo ka i u cilome svitu, i Amerika ima Keruma, a je…e se Kerumu za dicu, za tražit ih po plažama ka šta je Igor Karković, trener dice na Gripama, naša Kukoča kako se kupa na Benama i lovi špare bez i najmanje ideje o ovoj mojoj knjizi.
I KK Jugoplastika je osim nevjerojatnog talenta Tonija Kukoča i Dina Rađe, odličnih igrača i trenera, vidi se iz knjige, imala odličnu upravu, od tajnika i veterana do predsjedništva, gdje se redovito sastajalo, promišljalo o pojačanjima, trenerima, pa i zaradi?
- I kod KK Jugoplastika se vidi da je tu u promišljanju i vođenju cili aparat ljudi. Kombinat Jugoplastika je u klub posla svoje najveće financijere da vide šta ovi rade. Imali su u košarkaškom smislu potpunu slobodu, ali biznis i računica je bila njihova. I kad se to dobro organizira, kako to kod nas bude, bilo bi minus četri, a u Jugoplastici je pet, ali samo zbog Kukoča. A pitanje bi li i on bija Kukoč da nije bilo Rađe.
A tu je bija i Duško Ivanović koji je svaku utakmicu dava trideset koševa ovako. Pa Sobin, forca, snaga, razbija. Pa Perasović koji je bija ustvari Kukoč. Ti si ima još jednoga Kukoča, a on je još igra obranu. Pa Sretenović, genije, pa Pavičević. Veliki fond igrača. I dva odlična trenera. Meni je teže ovo šta je napravija Pavličević. On je osta bez svih igrača i doša je na izdušenu, zadovoljenu momčad, osta je samo Kukoč. Čak in je otišlo i ime.
I radilo se iz ljubavi, jer voliš taj posal. Danas je kriza košarke, ali i manji broj igrača. Mladi možda u košarci ne vide priliku za zaradit. Ostali su ovi koji rade iz ljubavi, otišli su oni koji su tu zbog love. A iz Hajduka nisu otišli jer odigraju dvi-tri utakmice i prodaju jednoga igrača. Na Hajduka će se uvik dolazit, ka u Americi na ragbi i košarku, najmanje zbog igre, to je neka identifikacija s uspjehom. A košarka u nas još nije dosegla taj stupanj kulture ili nekulture.
Dvojac bez kormilara
Pišeš o kukočrađanskim potezima i uspjesima, Maljkoviću i prvoj petorki, odnosno desetorki Jugoplastike. Jesu li po analogiji Pop i Toma Kukoč i Rađa Slobodne, a Maljković Kula? I tko bi bili drugi članovi prve desetorke, uprave i veterana?
- Bravo, pametniji si od mene. Ali Pop i Toma su imali i Smoju, Žigu, Fiamenga, pa ko bi se sitija svih, na primjer i Buljević, Marin Carić... A Kukoč i Rađa su ipak bili jedinstveni dvojac bez kormilara... Kula je bija puno više od Maljkovića, jer i Kula je bez obzira na veštit ima boemskog i svaštarskoga genijalca u sebi, a Maljković je ipak bio pretežno trener, dakle samo urednik u toj tvojoj analogiji.
U svakom slučaju danas puno fali u svim područjima takvih potpuno samostalnih i oslobođenih autora stvaralačkog života, šta je u svakome društvu idejna lokomotiva ka uzor svakome pojedincu i kolektivu. A počeja san evo govorit ka pravi grintavi starkelja... Bolje bi bilo da idemo šta marendat i popit...
Toma Bebić, pjesme za vječnost, tekstovi za nova čitanja
Toma Bebić (1935. - 1990.), pjesnik, novinar, oficir, travar i čovjek nekoliko biografija, danas je možda najpoznatiji kao autor i izvođač osebujnih pjesama, koje je izvodio na Splitskom festivalu, ako bi ih primili, i objavio ih na nekoliko singlica i dva kultna albuma "Volite se ljudožderi" i "Oya-noya!".
Na njima su zabilježene pjesme koje i danas vrijede kao nešto možda najbolje objavljeno tih desetljeća u rocku i popu, ne samo u Splitu. I to zato što je Toma slušao sebe, a ne mode. "Marčelina", "Nevera", "Leute moj", "Ča smo na ovom svitu", "Smoči svoj", "Tu-tu, auto, vrag ti piz odnija", "Lanternista" i druge, kao i "Kaleta", koja je jedan od simbola Omiškog klapskog festivala, učinile su Tomu jednim od najboljih autora i izvođača zlatnog doba domaće muzike.
Tomu su najviše dodatno pogurali TBF-ovci koji su prepoznali njegovu kvalitetu, čuđenje u svijetu i Spljetu. Zlatko Gall posvetio mu je, kao i Popadiću, tribute verzije u Kaštelima, došlo je reizdanje i na CD-u i Toma je zaživio u digitali. Ali još ima prostora za rad na djelu Tome Bebića, kao što su vinilna reizdanja i boxovi.
Dio Tominih knjiga (U sakatu vremenu, Primitivci moji dragi, Tata-rata-ata-bum, Lucidarij, Zelenoidna aritmetička metamorfoza zelenog konja u jednadžbi zelenojeda s travom zelenom i druge) 2002. priredio je, u devet svezaka objavio i špagom vezao Predrag Lucić u Feralovoj biblioteci. I do njih je danas teško doći. Pa bi se i tu moglo razmišljati o ponavljanju, reizdavanju, izborima.
Trebalo bi naći i obnoviti Tomin leut, staviti ga u more, na radost domaćih i furešti.
Što se tiče danas popularnih spomeničkih obilježavanja, pada na pamet da se autoru rubrike "Čitajte naopako" i spomenik podigne naopako, koji bi se tako i gledao, na primjer iz stoja na rukama. Mogle bi se obilježiti i skaline gdje je "pomaga ljudima umrit". Čini se da bi u pješačkoj zoni, osim Vaskovih biciklista, odlično legao i Tomin vizionarski "Tu-tu, auto, vrag ti piz odnija", a i na Domu mladih ili Spaladium Areni odlično bi došao natpis "Nije gotovo kad je gotovo, nego kad narod kaže da je gotovo". Da se ne robuje samo autoru, bilo bi plemenito podići spomenik Marčelini, ili Tominu "Čoviku koji se smije". Berekinu. Naravno, i obnovit „Berekin“.
Čast Paljetkovoj "Fali", ali na Lovrincu mogla bi se intonirati i "Ča smo na ovom svitu", teško je naći prigodniju pjesmu za one koji znaju odakle sve dolazi i kamo sve ide.
Momčilo Popadić, autor pjesama za brojne klasike
Momčilo Popadić (1947. - 1990.) također je danas najpoznatiji kao autor pjesama za brojne klasike zabavne glazbe. Od “Oprosti mi, pape”, “Tonke”, “Ča je život vengo fantažija”, “Ne budi me, mati”, “Skitnice”, “Morskog psa” do “Hajdučke”, “Tetrapaka”, “Sve je isto” i brojnih drugih. Koje su otpjevali Oliver, Novi fosili, Jasna Zlokić i drugi pa su postale dio najboljih pjesama hrvatske rock i pop glazbe.
Popadić je također jedan od najpoznatijih novinara i reportera Slobodne Dalmacije, koji je produktima svoje makinjete oduševljavao i oduševljava milijunsko čitateljstvo. Pamte se njegove reportaže i intervjui koji su malim dijelom ukoričeni, pa ima puno prostora za nove.
Pop je objavio i nekoliko zbirki “ozbiljne” poezije: “Glasno doba godine”, “Igračke mutnog uma”, “Gospodin O i njegova ljubav”, “Sunce šafranove boje”, “Pučke svečanosti” i “Finski nož”, kao i zbirku priča ili kratki roman o odrastanju na škoju “Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš”. One čekaju reizdanje, izbor, kritičku studiju, bilo što.
Pored toliko crkava i svećenika u gradu, dizati spomenik Popu ne čini se neophodnim. Ali ako baš treba, njegova šankconijerska pojava srasla bi s Prokurativama kao Popov tekst s Runjićevom ili Dujmićevom melodijom. Kako se u kavani na Pjaci čuva sjećanje na stol mudraca, moglo bi se i u “Basketa” sačuvati sjećanje na šank genijalaca, zajebanata ili puntara, kako vam drago.
I Popove pjesme, naravno, mogle bi se iskoristiti za razne prigode.
Kao i u Tominu slučaju, Popova “Ča je život vengo fantažija” s vrimenom koje leti dok cvili maška, u izvedbi usamljene trube s Lovrinca lako bi se mogla pretvoriti u bokal suza. Ali vridilo bi pokušati. A “Oprosti mi, pape” mogla bi biti moto za šire obilježavanje jednog od dvaju ovdje zapostavljenih dana očeva...
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => U poluvremenu Tita i Tuđmana
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2020-01-07 19:55:10
[created_by] => 3211
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2020-01-07 23:46:43
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2020-01-07 20:31:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 5375
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 264
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovija događanja i savjeti za kvalitetan život
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, savjeti, showbiz, trend, društvena mreža, život, zdravlje, moda, ljepota, putovanja, tehnologija, gastro, dom, obitelj, karijera, viral
[secure] => 0
[page_title] => Život
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475634.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475638.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475632.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475628.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475630.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12476084.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475638.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475632.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475628.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475630.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12476084.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475638.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475632.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475628.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12475630.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2020\/01\/07\/Nedjelja\/12476084.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["","","","","","","","","","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","","","","","","","","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1920x1282"},{"size0":"1920x2888"},{"size0":"1920x2560"},{"size0":"1876x2448"},{"size0":"1278x1923"},{"size0":"720x960"},{"size0":"1920x2888"},{"size0":"1920x2560"},{"size0":"1876x2448"},{"size0":"1278x1923"},{"size0":"720x960"},{"size0":"1920x2888"},{"size0":"1920x2560"},{"size0":"1876x2448"},{"size0":"1278x1923"},{"size0":"720x960"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 264
[name] => Život
[alias] => zivot
[description] =>
[parent] => 254
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 3
[params] => {"inheritFrom":"254","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 38365490 Threads: 19 Questions: 7095772156 Slow queries: 3299843
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 608289866
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 51
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front01
[password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /mozaik/zivot
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /mozaik/zivot/39-bile-su-to-plodne-godine-rasli-su-i-39-slobodna-39-i-hajduk-i-jugoplastika-s-legendarnim-novinarom-pricali-smo-o-splicanima-koji-su-obiljezili-povijest-grada-642079
[printLink] => /mozaik/zivot/39-bile-su-to-plodne-godine-rasli-su-i-39-slobodna-39-i-hajduk-i-jugoplastika-s-legendarnim-novinarom-pricali-smo-o-splicanima-koji-su-obiljezili-povijest-grada-642079?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 234946
[name] => momčilo popadić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => momcilo-popadic
[link] => /tag/momcilo-popadic
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 475796
[name] => Toma Bebić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => toma-bebic
[link] => /tag/toma-bebic
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 528815
[name] => mario garber
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => mario-garber
[link] => /tag/mario-garber
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => U poluvremenu Tita i Tuđmana
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => 'Bile su to plodne godine. Rasli su i 'Slobodna', i Hajduk, i Jugoplastika...': s legendarnim novinarom pričali smo o Splićanima koji su obilježili povijest grada
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3211
[name] => Siniša Kekez
[username] => sini-a-kekez
[email] => sini-a-kekez@sd.hr
[password] => $2y$10$qwcQVvMXvRnnaftU1Sbp8uBJx74ORfe13h3GXKmaTOCIKV5PaudWu
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 0000-00-00 00:00:00
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/sinisa-kekez-3211
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1729
[gender] => m
[description] =>
[image] =>
[url] =>
[group] => 1
[plugins] =>
)
[avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/1cffa202e39e204293b1646975a5b9da?s=100&default=https%3A%2F%2Ff01.slobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475634.jpg
[galleryCount] => 16
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475634.jpg
[title] =>
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475638.jpg
[title] =>
)
[2] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475632.jpg
[title] =>
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475628.jpg
[title] =>
)
[4] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475630.jpg
[title] =>
)
[5] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12476084.jpg
[title] =>
)
[6] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475638.jpg
[title] =>
)
[7] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475632.jpg
[title] =>
)
[8] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475628.jpg
[title] =>
)
[9] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475630.jpg
[title] =>
)
[10] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12476084.jpg
[title] =>
)
[11] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475638.jpg
[title] =>
)
[12] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475632.jpg
[title] =>
)
[13] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475628.jpg
[title] =>
)
[14] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12475630.jpg
[title] =>
)
[15] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2020/01/07/Nedjelja/12476084.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[videoType] => allvideos
[text] => {OCMSplitter}
Ovo je drugi, i završni nastavak priče novinara, urednika, publicista i lanternista Marija Garbera, autora zanimljive inicijative da se upravo započeta godina, naša još uvijek obećavajuća 2020., proglasi Godinom Tome i Mome, odnosno Tome Bebića i Momčila Popadića.
Osim značajna utjecaja spomenutog dvojca na splitsku novinsku i uopće pisanu riječ, naravno i na onu uglazbljenu i otpjevanu, ove se godine navršava okruglih trideset godina od njihova preranog odlaska. Mario Garber očito je senzibiliziran na tridesetogodišnjice pa se, osim tri desetljeća od odlaska Tome Bebića i Momčila Popadića, lani sjetio tridesetogodišnjice prvoga Jugoplastikina osvajanja titule prvaka Europe 1989. Naravno i još dviju koje su uslijedile za njom.
O tome je Garber lani napisao knjigu “Prvoplastika”. U njoj je postavio taktiku kao profesor Aco Nikolić i Božo Maljković, demonstrirao kukočevski talent, nadahnuće i asistencije drugima, zakucavao kao Rađa, igrao obranu kao Sobin i Perasović, šibao poene kao Duško Ivanović, poštivao veterane, protivnike, publiku i ferplej. A pisao je reporterski, poetski i otkačeno kao Toma i Momo i ostavio konkurenciju na trideset razlike. I pokazao kako su i čime povezani onodobni prvaci makinjete i sporta.
A baš su se njih dvoje volili
U ovome dijelu razgovora dotaknuli smo se i Jugoplastike kao važnoga dijela priče o zlatnom dobu splitskog novinarstva, košarke i sporta općenito, teatra, glazbe i društvenog života, pa i mode. To je iskusni, upućeni Mario pokušao objasniti zapasavši široko i metodom vlastite kože, neposrednog svjedoka i sudionika, što je najdragocjenije.
Razgovarali smo bez presinga, da je mislima široko, a diktafonu tijesno. Pod onom Marijevom egidom iz “Pressinga” Nedjeljne Dalmacije: Nije ekskluzivno, nego je za čitanje.
Nastavljamo točno gdje smo stali o Tomi Bebiću i Momčilu Popadiću. A to je, kako znamo, bilo ka u priči.
S poznatim splitskim novinarom popričali smo o uspomenama i anegdotama iz mladosti: dvojcu koji je bio duša i srce grada posvetio bi 2020. godinu, otkrio je i zašto
I Toma Bebić i Momčilo Popadić kratko su poživjeli. Toma je otiša u 55., a Momo u 43. Kad se čitaju i slušaju njihove pjesme, novinski tekstovi i knjige koje su ostavili i slušaju priče o njima, čovjeku mora bit žao što nisu još poživili. Kao da stvarno sve što je dobro kratko traje?
- Je, četri drugog devedesete Toma je mrtav. Znalo se tri-četri miseca da je loše. Ja san mu posudija harmoniku, reka mi je da oće svirat, a njegova je bila u kvaru. Vidilo se da su mu zadnji dani.
Toma i Pop bili su veliki prijatelji, baš su se volili. Pop mu je pisa nekrolog i reka mi je da ću ga ja pročitat i dat mu naslov. Skupa smo mu dali naslov “Toma, dovidova”. I dogodilo se faktički kroz nekrolog da mu je ovi reka “dovidova” i da je doša za deset miseci gori.
Dvadesetog jedanajstog već je umra Pop. I za njega se znalo da je loše. Fotograf Zoran Krpetić, koji je isto nedavno umra i koji je snimija onu fotografiju u Komiži sa Senkom Karuzom pri preuzimanju Tomina leuta, priča mi je da mu je u Prigradici Pop reka da ima tumor mozga. Ali posli se pokazalo da nije ima to. Posli Tomine smrti počeja je osjećat da ne može podnit piće i kad san se sa Svjetskog prvenstva devedesete u Italiji krajen lita vratija s vecchijom romagnom, koja mu je bila najdraže piće, kažu mi u “Basketa” da je Pop u kafiću priko puta. Ja tamo, a on pije sok. Mislin, ovo nije dobro. I on mi kaže da ga odveden u bolnicu. Kažen mu: Čekaj, idemo reć još kome, Bonačiju, Kuli. Ali on je tija da idemo odma u bolnicu, da ne govorimo nikome.
Odveja sam ga starin stojadinon koji se raspada. Iz bolnice je odma zva Tonku da mu donese makinju. I već sutra javija se tekston iz bolnice i onda je napisa da ga je Garber doveja nekin auton iz Burskih ratova.
Ali to je već bija kraj lita. I šta je živija, još misec-dva. U međuvremenu san ga odveja za akreditaciju na A90. A to je bilo interesantno. Tu je glavni čovik bija Antun Vrdoljak. Normalno da su on i Pop bili dobri jer je to područje umjetnosti, filma, intervjui, susretanja. Pop je već ima pasicu na glavi jer su mu operirali gori. Ali to nije bija tumor, nego je to bila metastaza raka pluća.
Zagrlili su se, izljubili, ja se malo pripa, nisan zna šta će bit jer je za Popa ka kružila priča da je on ka malo previše Jugoslaven, šta je on i bija, ali na pozitivan način da se svi volimo, a ne mrzimo ili ubijamo. Ali nije on bija nešto politički u tome eksponiran. Baš naprotiv, da to niko ne zna, on se iščlanija iz Društva književnika Jugoslavije bez neke velike pompe, dok su ga neki htjeli obojat politički... A tih godina oko 1990. svima je to bilo drago činit. Upravo zato šta je Pop bija Jugoslaven on se razljutija na neke reakcije iz toga društva, di su počela distanciranja. Onda in je on reka: Ajdete u materinu.
A zašto ja to pričan? Kad smo došli kod Vrdoljaka, onda san Popa, za oni formular koji smo morali ispunjavat, pita za nacionalnost. A on govori: Napiši Mađar! Pitan ga: Ma koji Mađar, nemoj me zaj..., stavi baš Jugoslaven. A on je reka: Mađar i gotovo. Naša san jednu baku koja je bila Mađarica. Eto tako su se Pop i svi iz njegovog velikog društva uvik pokušavali narugat svakoj gluposti. I zloći. A time si se branija od toga.
A je li se Toma, koji nije bija član Društva književnika Jugoslavije niti je ogrnut jugoslavenskom zastavom na Poljudu širio ljubav i provocirao nacionaliste, politički izjašnjavao?
- Toma je u jednon od ovih tekstova “Čitajte naopako” u prvome bija izlita Tita, a drugi je bija kontra Crkve. Onda je napisa tekst u kojemu je reka da su četnici srpski ustaše, a da su ustaše hrvatski četnici. Bilo je reakcija na te tekstove, stalno su bile reakcije, i na sport. Na kolegiju, umisto da te brane od Hajduka, rekli bi da se ne smi pisat tako o Hajduku jer da to obara čitanost Nedjeljnoj Dalmaciji. Pa san in jednon odgovorija da nije da to obara tiraž, nego da mi biramo čitatelje.
U doba kad su se u “Nediljnoj” počele pisat otvorenije stvari, u “Slobodnu” su u isto vrime znali doć Baja, Skataretiko, Kirigin, predsjednik SUBNOR-a i drugi iz grada i komiteta, to je bilo za umrit od straja.
Ima ovdi jedna rečenica koju vjerojatno ne smiš objavit, da su nji dva otišli, utekli, kad su vidili šta dolazi. Ne možemo to provjerit, kako ćemo Tomu i Momu pitat? Ta podudarnost se može iskoristit za tekst, ali ona nema nikakvu težinu.
Oni nisu ni slučajno bižali od ovoga vrimena. Ja mislin da bi ovo vrime bilo pravo za njihove tekstove. Jer bilo bi malo više onih koji smetaju, a ne samo onih koji povlađuju. Oni bi bili jedan osigurač društva, koji iskoči ako bi bilo previše sranja. A onda bi njih tribalo zatvarat, ugušit? A ne možeš opet sve ugušit.
Njih dva, a da ne govorin Smoje, bili bi potribni ka kroničari ovog vrimena, prije svega ovoga šta se događa. Jer mislin da se ovo počinje gadit i onima koji su ovo i kreirali. A opet kad ideš gledat, ta Jugoslavija je imala groznih, užasnih stvari, međutin, mozak nan je bija zatvoren u neku škatulu di si mislija da je sve lipo. On ti je namistija uređenje di je sve izgledalo lipo. Ali to nema veze s mozgon. Koja su to bila ludila za sakrivat one marke za izać vanka? Ili kad san iša s Jugoplastikon u Mađarsku, ja iman Start i zaplijene mi ga Mađari na granici. A dođeš u Budimpeštu, a tamo sve vrvi od striptiza i noćnih klubova!
Osim inicijative o Godini Tome i Mome, nedavno si objavio knjigu o KK Jugoplastika “Prvoplastika” u kojoj pratiš trogodišnje uspjehe tog najvećeg europskog kluba svih vremena, Kukoča, Rađu, Maljkovića i ostale čudotvorce. Ali to su i godine najjače “Slobodne”, tvoga povratka sa svjetionika, raspada Jugoslavije i stvaranja Hrvatske i drugih država, ratnih truba, kao i odlaska Tome i Mome. Ako klub i nije nazvan POP 84 u čast Popu, sigurno su pratili košarku, uostalom, bili su veterani prve petorke “Basketa”?
- Pratili su sport, naravno i košarku. Tomi Bebiću je sestra Nataša Bebić čuvena košarkašica, bila je u jednom razdoblju udana za trenera Jugoplastike Kalembera. Šta se tiče usporedbe Jugoplastike i “Slobodne”, Jugoplastika se zvala i Slobodna Dalmacija, ali nakon tri titule prvaka Europe.
Ali može se reći da su te prijelazne godine s osamdesetih na devedesete bile zlatne i za Jugoplastiku i za “Slobodnu” i za Split. Ja mislin da to nije slučajno, nego je to prirodni razvoj, u poluvremenu između Tita i Tuđmana. I to ti je to. Jer to je vrime bez ustrojstva. Anarhija. Oslobađanje svih mogućnosti. A ono šta smo prije govorili da su njih dva bili boemskoga karaktera, oni su ustvari bili i anarhisti. Tada su popustili konci i brod se otkačija i otisnija na pučinu. A danas čin se otisneš na pučinu, ovaj te odma presretne, alo porez, takse... Pa se vratiš.
Žigo je jednom kritizira i Tuđmana, bija je naslov jednog njegovog stava da ti intelektualci uvik nešto sumnjaju. A onda je Žigo odgovorija da je intelektualcu posal da sumnja. Sumnjam dakle jesam.
A počelo se radit i s ton idejon biznisa. On je prije za vrime stare Jugoslavije bija kontroliran, svako menadžerstvo je bilo štetno. A onda je Tuđman stavija menadžerstvo na prvo misto. Ali moje je mišljenje da je bilo najbolje između, pucanje svih stega. Ka šta se danas zna reć da je najbolje kad su stalno izbori pa je privremena vlada jer je odma porast bruto dohotka.
Kako smislit tu poveznicu Jugoplastike i kukočrađastih uspjeha te slučajnih koincidencija da su istovremeno rasli i Slobodna Dalmacija, i Hajduk, i Jugoplastika, i Jadran...? A bilo je još toga... Ako se sitimo splitskog teatra i neponovljivih predstava “Oslobođenje Skoplja”, “Braće Karamazovi”, s Restovićem kao menadžerom na čelu ili s Ristićem kao redateljem pa svih tih kraljeva glazbene scene, medijske, slikarske, arhitektonske (Split novi, Split 3 itd, s imidžem New Yorka) pa moga bi još nabrajat...
Čak i Crkva je bila u uzlaznoj putanji tih kasnih sedamdesetih i cilih osamdesetih... Jer, na primjer, don Cvitko (gazda Svetoga Duje don Ivan Cvitanović) posli je bija i kolumnista u “Slobodnoj” u prijelomnim vremenima zajedno s Velimirom Terzićem, pa razni ti događaji i izgradnja vezano za MIS… A triba se sitit i neponovljivoga gradonačelnika Jakše Miličića koji je krenuo od 1971. A poslije će biti i šef KK Jugoplastika... Jednostavno u toj nabrajalici nema kraja.
Put po inerciji
Iz današnje splitske perspektive sve to izgleda nemoguće. Kako to objasniti i razumjeti, da se izvuku neke pouke i za danas?
- Očigledno su bili povoljniji “klimatski uvjeti”, kroz tih deset-petnaest godina bujala je mašta, zanos, kreativnost i okupljala je sve snage oko velikih ciljeva, a ne osobnih profita. Nego su oni dolazili uz to automatski, prirodnim slijedom uspjeha.
Toliko je toga bilo u tim vremenima da se ne mo’š svega sitit... A svi su u svom djelokrugu bili nekakvi kampaneli... Na primjer Kapetanović s prvin butikom veštita, jer istodobno u Zagrebu su Gumzej i Hundić, a onda uz splitskog Kapetanovića tu je Zdravka Krstulović. Nevjerojatno. Plodne godine, sve je išlo ka podmazano.
A ipak smo grintali čim je Ante Skataretiko počeja stvarat ACI marinu i tobože narušavat vizure Splita. Kako precizno odredit “krivca” za sve to?
I po veštitima Gumzeja, Hundića i Kapetanovića može se vidit da je to jedan zamah koji se polako, ali sigurno otimao kontroli suhoparnog i bezličnog socijalizma koji nije trpio individualni potez za korak naprid, nego stoj di jesi.
Međutim, pogledaj kad je to već počelo? 1971. Taj korak je ugušen... Ali krhotine su nastavile put po inerciji i privlačile su pažnju novih avangardista.
Neki budalasto ne žele priznat da je Miljenko Smoje bija jedan od kreatora tog vala od deset do jedanaest metara. Nažalost, i Jurica Pavičić je javno iznosio, i to u novije vrijeme, da je Smoje bija duhovit, ali da je njegova misao bila plitka.
Pavičić i Ivančić
Štete ovoga našeg društva i podneblja najviše se odražavaju u tome da iz petnih žila navijaš za Juricu Pavičića s jedne, ali i za Viktora Ivančića s druge strane. I šta se desi? Oni se posvade po novinama u polemikama i raziđu. A nisu nikad ni bili skupa. Ali nama običnim smrtnicima se prohtije nešto bolje, mi vapimo za tim da se Jurica i Viktor ujedine, međutim, obratno, i onda je naravno jači tandem Kerum - Bandić.
Znači sve skupa je komplicirana analiza, anatomija te podudarnosti koja je kulminirala 89-90-91-92-93-95.... Jugoplastika pa Jadran. Hajduk 95. visoko u Europi prolazi ovu grupu u kojoj je sad bio Dinamo, ali tko ga vodi? Nadan Vidošević. Sve su to bili vrhunci jednog debelog desetljeća u socijalizmu koji se počeo oslobađati jer su morale kad-tad nadirati nove ideje i nikako nije moglo bit dovoljno ugušit 1971.
To je bio samo fizički privid, a zapravo se 1971. nastavila sve do tog razdoblja koje je rezultiralo s Tuđmanom, a u biti povratkom za nekoliko desetljeća unatrag pa sad sve iznova.
A odakle snage? Sve se prominilo ka i u cilome svitu, i Amerika ima Keruma, a je…e se Kerumu za dicu, za tražit ih po plažama ka šta je Igor Karković, trener dice na Gripama, naša Kukoča kako se kupa na Benama i lovi špare bez i najmanje ideje o ovoj mojoj knjizi.
I KK Jugoplastika je osim nevjerojatnog talenta Tonija Kukoča i Dina Rađe, odličnih igrača i trenera, vidi se iz knjige, imala odličnu upravu, od tajnika i veterana do predsjedništva, gdje se redovito sastajalo, promišljalo o pojačanjima, trenerima, pa i zaradi?
- I kod KK Jugoplastika se vidi da je tu u promišljanju i vođenju cili aparat ljudi. Kombinat Jugoplastika je u klub posla svoje najveće financijere da vide šta ovi rade. Imali su u košarkaškom smislu potpunu slobodu, ali biznis i računica je bila njihova. I kad se to dobro organizira, kako to kod nas bude, bilo bi minus četri, a u Jugoplastici je pet, ali samo zbog Kukoča. A pitanje bi li i on bija Kukoč da nije bilo Rađe.
A tu je bija i Duško Ivanović koji je svaku utakmicu dava trideset koševa ovako. Pa Sobin, forca, snaga, razbija. Pa Perasović koji je bija ustvari Kukoč. Ti si ima još jednoga Kukoča, a on je još igra obranu. Pa Sretenović, genije, pa Pavičević. Veliki fond igrača. I dva odlična trenera. Meni je teže ovo šta je napravija Pavličević. On je osta bez svih igrača i doša je na izdušenu, zadovoljenu momčad, osta je samo Kukoč. Čak in je otišlo i ime.
I radilo se iz ljubavi, jer voliš taj posal. Danas je kriza košarke, ali i manji broj igrača. Mladi možda u košarci ne vide priliku za zaradit. Ostali su ovi koji rade iz ljubavi, otišli su oni koji su tu zbog love. A iz Hajduka nisu otišli jer odigraju dvi-tri utakmice i prodaju jednoga igrača. Na Hajduka će se uvik dolazit, ka u Americi na ragbi i košarku, najmanje zbog igre, to je neka identifikacija s uspjehom. A košarka u nas još nije dosegla taj stupanj kulture ili nekulture.
Dvojac bez kormilara
Pišeš o kukočrađanskim potezima i uspjesima, Maljkoviću i prvoj petorki, odnosno desetorki Jugoplastike. Jesu li po analogiji Pop i Toma Kukoč i Rađa Slobodne, a Maljković Kula? I tko bi bili drugi članovi prve desetorke, uprave i veterana?
- Bravo, pametniji si od mene. Ali Pop i Toma su imali i Smoju, Žigu, Fiamenga, pa ko bi se sitija svih, na primjer i Buljević, Marin Carić... A Kukoč i Rađa su ipak bili jedinstveni dvojac bez kormilara... Kula je bija puno više od Maljkovića, jer i Kula je bez obzira na veštit ima boemskog i svaštarskoga genijalca u sebi, a Maljković je ipak bio pretežno trener, dakle samo urednik u toj tvojoj analogiji.
U svakom slučaju danas puno fali u svim područjima takvih potpuno samostalnih i oslobođenih autora stvaralačkog života, šta je u svakome društvu idejna lokomotiva ka uzor svakome pojedincu i kolektivu. A počeja san evo govorit ka pravi grintavi starkelja... Bolje bi bilo da idemo šta marendat i popit...
Toma Bebić, pjesme za vječnost, tekstovi za nova čitanja
Toma Bebić (1935. - 1990.), pjesnik, novinar, oficir, travar i čovjek nekoliko biografija, danas je možda najpoznatiji kao autor i izvođač osebujnih pjesama, koje je izvodio na Splitskom festivalu, ako bi ih primili, i objavio ih na nekoliko singlica i dva kultna albuma "Volite se ljudožderi" i "Oya-noya!".
Na njima su zabilježene pjesme koje i danas vrijede kao nešto možda najbolje objavljeno tih desetljeća u rocku i popu, ne samo u Splitu. I to zato što je Toma slušao sebe, a ne mode. "Marčelina", "Nevera", "Leute moj", "Ča smo na ovom svitu", "Smoči svoj", "Tu-tu, auto, vrag ti piz odnija", "Lanternista" i druge, kao i "Kaleta", koja je jedan od simbola Omiškog klapskog festivala, učinile su Tomu jednim od najboljih autora i izvođača zlatnog doba domaće muzike.
Tomu su najviše dodatno pogurali TBF-ovci koji su prepoznali njegovu kvalitetu, čuđenje u svijetu i Spljetu. Zlatko Gall posvetio mu je, kao i Popadiću, tribute verzije u Kaštelima, došlo je reizdanje i na CD-u i Toma je zaživio u digitali. Ali još ima prostora za rad na djelu Tome Bebića, kao što su vinilna reizdanja i boxovi.
Dio Tominih knjiga (U sakatu vremenu, Primitivci moji dragi, Tata-rata-ata-bum, Lucidarij, Zelenoidna aritmetička metamorfoza zelenog konja u jednadžbi zelenojeda s travom zelenom i druge) 2002. priredio je, u devet svezaka objavio i špagom vezao Predrag Lucić u Feralovoj biblioteci. I do njih je danas teško doći. Pa bi se i tu moglo razmišljati o ponavljanju, reizdavanju, izborima.
Trebalo bi naći i obnoviti Tomin leut, staviti ga u more, na radost domaćih i furešti.
Što se tiče danas popularnih spomeničkih obilježavanja, pada na pamet da se autoru rubrike "Čitajte naopako" i spomenik podigne naopako, koji bi se tako i gledao, na primjer iz stoja na rukama. Mogle bi se obilježiti i skaline gdje je "pomaga ljudima umrit". Čini se da bi u pješačkoj zoni, osim Vaskovih biciklista, odlično legao i Tomin vizionarski "Tu-tu, auto, vrag ti piz odnija", a i na Domu mladih ili Spaladium Areni odlično bi došao natpis "Nije gotovo kad je gotovo, nego kad narod kaže da je gotovo". Da se ne robuje samo autoru, bilo bi plemenito podići spomenik Marčelini, ili Tominu "Čoviku koji se smije". Berekinu. Naravno, i obnovit „Berekin“.
Čast Paljetkovoj "Fali", ali na Lovrincu mogla bi se intonirati i "Ča smo na ovom svitu", teško je naći prigodniju pjesmu za one koji znaju odakle sve dolazi i kamo sve ide.
Momčilo Popadić, autor pjesama za brojne klasike
Momčilo Popadić (1947. - 1990.) također je danas najpoznatiji kao autor pjesama za brojne klasike zabavne glazbe. Od “Oprosti mi, pape”, “Tonke”, “Ča je život vengo fantažija”, “Ne budi me, mati”, “Skitnice”, “Morskog psa” do “Hajdučke”, “Tetrapaka”, “Sve je isto” i brojnih drugih. Koje su otpjevali Oliver, Novi fosili, Jasna Zlokić i drugi pa su postale dio najboljih pjesama hrvatske rock i pop glazbe.
Popadić je također jedan od najpoznatijih novinara i reportera Slobodne Dalmacije, koji je produktima svoje makinjete oduševljavao i oduševljava milijunsko čitateljstvo. Pamte se njegove reportaže i intervjui koji su malim dijelom ukoričeni, pa ima puno prostora za nove.
Pop je objavio i nekoliko zbirki “ozbiljne” poezije: “Glasno doba godine”, “Igračke mutnog uma”, “Gospodin O i njegova ljubav”, “Sunce šafranove boje”, “Pučke svečanosti” i “Finski nož”, kao i zbirku priča ili kratki roman o odrastanju na škoju “Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš”. One čekaju reizdanje, izbor, kritičku studiju, bilo što.
Pored toliko crkava i svećenika u gradu, dizati spomenik Popu ne čini se neophodnim. Ali ako baš treba, njegova šankconijerska pojava srasla bi s Prokurativama kao Popov tekst s Runjićevom ili Dujmićevom melodijom. Kako se u kavani na Pjaci čuva sjećanje na stol mudraca, moglo bi se i u “Basketa” sačuvati sjećanje na šank genijalaca, zajebanata ili puntara, kako vam drago.
I Popove pjesme, naravno, mogle bi se iskoristiti za razne prigode.
Kao i u Tominu slučaju, Popova “Ča je život vengo fantažija” s vrimenom koje leti dok cvili maška, u izvedbi usamljene trube s Lovrinca lako bi se mogla pretvoriti u bokal suza. Ali vridilo bi pokušati. A “Oprosti mi, pape” mogla bi biti moto za šire obilježavanje jednog od dvaju ovdje zapostavljenih dana očeva...
[jcfields] => Array
(
)
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/39-bile-su-to-plodne-godine-rasli-su-i-39-slobodna-39-i-hajduk-i-jugoplastika-s-legendarnim-novinarom-pricali-smo-o-splicanima-koji-su-obiljezili-povijest-grada-642079
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=28e496d4e63f05c5ff699922b0a52c945f6e6f54
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=%26%23039%3BBile+su+to+plodne+godine.+Rasli+su+i+%26%23039%3BSlobodna%26%23039%3B%2C+i+Hajduk%2C+i+Jugoplastika...%26%23039%3B%3A+s+legendarnim+novinarom+pri%C4%8Dali+smo+o+Spli%C4%87anima+koji+su+obilje%C5%BEili+povijest+grada&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2F39-bile-su-to-plodne-godine-rasli-su-i-39-slobodna-39-i-hajduk-i-jugoplastika-s-legendarnim-novinarom-pricali-smo-o-splicanima-koji-su-obiljezili-povijest-grada-642079
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2F39-bile-su-to-plodne-godine-rasli-su-i-39-slobodna-39-i-hajduk-i-jugoplastika-s-legendarnim-novinarom-pricali-smo-o-splicanima-koji-su-obiljezili-povijest-grada-642079
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => U poluvremenu Tita i Tuđmana
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
14. svibanj 2024 14:36
