StoryEditor
ZdravljeProtiv predrasuda

Što je bipolarni poremećaj i kako ga prepoznati kod bliske osobe? Nakon zadnjeg istupa Kanyea Westa u javnosti, psihijatar pomaže objasniti simptome

23. srpnja 2020. - 13:16
Shutterstock

Nakon što je Kanye West zabrinuo javnost u najmanju ruku ekscentričnim 'izbornim skupom' u kojem je iznio nekoliko kontroverznih i zbunjujućih komentara, a potom u nizu tvitova izvijeđao suprugu Kim Kardashian West za koju tvrdi da ga želi zatvoriti i da se od nje već godinama pokušava razvesti zbog njene nevjere, reality zvijezda je na društvenim mrežama objavila priopćenje u kojem od medija traži suosjećanje i empatiju.

Njen suprug naime već godinama boluje od bipolarnog poremećaja. Riječ je o jednoj od modernih bolesti koja je sve učestalija i koju često nazivamo bolest dvaju lica - jednom kada je osoba tužna, osjeća prazninu, letargiju, umor, a potom pretjerano raspoložena, euforična, misli da može pokrenuti svijet... razgovaramo s dr. Markom Ćurkovićem, psihijatrom i pomoćnikom ravnateljice za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor Klinike za psihijatriju Vrapče.

- Bipolarni afektivni poremećaj svrstavamo u skupinu poremećaja raspoloženja. Kako bismo razumjeli što to zaista znači moramo se nakratko pozabaviti pojmom raspoloženja kao takvim. Raspoloženje je sveprožimajuće osjećajno stanje duljeg trajanja koje utječe na ponašanje osobe time što daje smisao i značenje svim njezinim doživljajima. Postoji mnogo vrsta raspoloženja koja svi s vremena na vrijeme osjećamo, a koja mogu nastati naizgled spontano ili su pak potaknuta nekim događajima u nama ili u našem okruženju.

Drugim riječima, postoji kontinuum koji obuhvaća "normalna" i "patološka" raspoloženja i njihove promjene. Najjednostavnije rečeno, ono što nazivamo "patološkim" raspoloženjima, obuhvaća dva krajnja "pola" tog kontinuuma – ili pretjerano sniženo raspoloženje - depresija, ili pak pretjerano povišeno raspoloženje - manija. Kod bipolarnog poremećaja raspoloženje oscilira između ta dva krajnja "pola". S druge strane, kod depresije kao najznačajnijeg predstavnika skupine poremećaja raspoloženja, raspoloženje se zadržava na "polu" pretjerano sniženog raspoloženja. Postoje i razni poremećaji i stanja u kojima se ti krajnji "polovi" raspoloženja preklapaju ili pak u kratkom vremenu izmjenjuju, pa tada govorimo o takozvanim rapid cycling poremećajima - objašnjava dr. Ćurković.

Koliko je bipolarni poremećaj čest i koga češće pogađa?

- Poremećaji raspoloženja su najčešća skupina psihičkih poremećaja. Za očekivati je kako će su kod četvrtine ljudi tijekom života pojaviti neki od poremećaja raspoloženja. Depresija je mnogo češća, učestalost iznosti gotovo 20 posto te se ona dvostruko češće javlja u žena. Učestalost bipolarnog afektivnog poremećaja je oko 1 posto iako neki podaci govore o učestalosti od oko 5 posto. Nema značajne razlike u učestalosti među spolovima, iako su manične epizode nešto češće u muškaraca. Bipolarni poremećaj je češći u osoba koje su rastavljene, razvedene i/ili udovci/ce. Interesantan je podatak kako socioekonomski čimbenici nemaju značajniji utjecaj na pojavnost bipolarnog poremećaja, dok je povezanost tih čimbenika i depresije vrlo jasan. Vrijedi istaknuti i kako učestalost oba poremećaja unazad nekoliko godina značajno raste, a pogotovo poremećaja bipolarnog spektra.

Koji su simptomi bipolarnog afektivnog poremećaja?

- Ono što karakterizira bipolarni afektivni poremećaj jest različiti stupanj povišenog raspoloženja, to jest pretjerano izraženi osjećaj sreće, veselja, razdraganosti, poletnosti i slično. U tome smislu možemo govoriti o hipomaniji, blaže povišenom raspoloženju ili maniji, izrazito povišenom raspoloženju. Kako bismo mogli govoriti o patološki povišenom raspoloženju takvo stanje mora trajati, bez značajnije promjene, jedno dulje vrijeme, to jest nekoliko dana uzastopce. Primjerice, kako bismo mogli dijagnosticirati maničnu epizodu ona mora trajati najmanje sedam dana. Vremenski okvir je važan kako bismo bili u stanju razgraničiti "normalno" od "patološkog", a u tome smislu je važno i da je promjena raspoloženja neuobičajena za tu osobu, da dovodi do poremećaja u funkcioniranju te uzrokuje osjećaj patnje bolesnika ili njegovih bližnjih.

Osim povišenog raspoloženja, koje se nerijetko može manifestirati i kao pretjerano razdražljivo raspoloženje, takva stanja praćena su i promjenama gotovo svih drugih psihičkih funkcija. Osoba u maniji je ubrzana, teško joj je zadržati se na jednome mjestu zbog pretjerane pobuđenosti, ne uspijeva zadržati pažnju, to jest pažnju stalno preusmjerava na nešto drugo. I vegetativne funkcije su pojačane pa osobe u maniji imaju ubrzan puls, pojačano se znoje, izdržljivije su te imaju smanjenu potrebu za snom. Takve osobe ubrzano govore, nagonski porivi su naglašeni, imaju niz ideja (često se govori i o "bijegu" ili "bujici" ideja) te su povećanog samopouzdanja radi čega su skloni precijenjivati vlastite mogućnosti i upuštati se u razna rizična ponašanja (primjerice zadužiti se, upuštati se u neprimjerene seksualne ili poslovne odnose, odati se konzumaciji sredstava ovisnosti i slično), ili iskazuju sumanute ideje veličine (primjerice kako su svemoćne, uvažene javne ličnosti i slično).

Vrijedi istaknuti i kako postoje mnogo različitih tipova bipolarnog poremećaja, kojima označavamo različite kombinacije i dubinu promjena raspoloženja. Zna se reći kako je u maniji osoba sebi dobra, a drugima, to jest bližnjima na teret. U depresivnoj fazi je obrnuto, tada je osoba sebi na teret, a drugima je prihvatljiva, dobra.

Što se događa u mozgu osobe koja boluje od bipolarnog poremećaja?

- Naše razumijevanje mozga je izrazito napredovalo unazad nekoliko godina. Danas možemo vrlo jasno pojedinu skupinu simptoma bipolarnog poremećaja povezati s promjenama u strukturi ili funkciji pojedinih regija ili neuronskih krugova u mozgu. Tako su npr. bijeg ideja i sumanute ideje veličine koje se javljaju u maniji povezane su s promjenama koncentracije dopamina u prednjem dijelu kore mozga, takozvanom prefrontalnom korteksu. Iako se često govori o smanjenju ili povećanju koncentracije neke tvari, na primjer dopamina ili serotonina, češće se radi o svojevrsnoj "disharmoniji".

Tako koncentracija dopamina može biti normalna, no mozak nije u stanju izlučiti dodatne količine dopamina kada postoji takva potreba. U tome smislu je i dalje vrlo zahtjevno jasno razlučiti što je specifičnost nekog poremećaja, a što zapravo mehanizam obrane tijela od tog poremećaja ili pak učinak terapije. Ipak, takva saznanja su nam već sada od velike pomoći, jer omogućavaju primjereniji odabir terapije koju ćemo u skoroj budućnosti moći u potpunosti prilagoditi specifičnim potrebama pojedinog bolesnika.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

08. rujan 2020 20:13