StoryEditor
Showbiz‘BOGU IZA NOGU‘

Ili je preziru ili obožavaju; Filip Juričić je u ovoj drugoj skupini: S fudbalerkom se osjećam kao pravi muškarac, nekako sam si veći, jači...

19. rujna 2021. - 12:28

U novoj seriji "Bogu iza nogu" on glumi seoskog šarmera Đuru, čiji je imidž, a posebno fudbalerka nešto što su gledatelji uočili na prvu. Filip Juričić definitivno je na "ti" sa TV serijama, a s ovom je već u startu, na račun looka, zaintrigirao gledatelje.

- Fudbalerka se vraća u modu, nadam se. Nisam još uspio skupiti puno komentara jer je serija tek počela s emitiranjem, ali vidjet ćemo kako će zaživjeti ta frizura kroz seriju. Već sam dobio "kompliment" da mi fudbalerka dobro stoji jer sam je nosio u jednoj predstavi i meni se to svidjelo. Čim sam vidio lika kakav je Đuro i tip serije, to sam ponudio make-up artistu s kojim surađujem već godinama. Čim su mi je stavili, vidjeli su da mi stoji kao salivena, pa smo se odlučili za taj look. Moram priznati da ima nešto u njoj jer kad mi stave fudbalerku, odjednom se osjećam kao muškarac, nekako sam si veći, jači i više testosterona prolazi kroz mene. Tako da ću otkriti tajnu da je ja zapravo volim nositi i ako se jedan, dvojica ili desetorica pojave s fudbalerkom poslije serije, onda sam napravio velik posao.

Kako ste se vi osjećali u takvom izdanju-zarobljeni u vlastitom tijelu ili vam je bio baš nekako gušt "isfurati" lik s kakvim se u privatnom životu, pretpostavljamo, baš i ne možete zamisliti?
- Velika mi je radost kad glumim neko lice koje je dosta drugačije od mene. Onda je lakše sakriti se iza karaktera i mislim da to često glumci vole. Taj neki pomak koji radiš fizički i karakterno, to je uvijek nešto što predstavlja izazov i u čemu više guštam nego kad igram neki lik sam sa sobom. Uživao sam i uživam i dalje u svom Đuri, a ono čemu se toplo nadam je da će i publika uživati u njemu.

Više sporta, manje žlice


Zbog uloge ste i "nabacili" nekoliko kilograma. To je sigurno lakši dio nego ih skinuti...Jeste li zabrinuti zbog toga?
- Pa nisam jer i inače, nažalost, imam oscilacije u kilaži. No imam tu sreću da, koliko god brzo dobivam, toliko brzo i gubim tako da se nadam da ću se sada polako više uhvatiti sporta, a malo manje žlice i da će se to sve brzo dovesti u red. Došla je četrdeseta, pa se u tim godinama treba paziti da trbuh previše ne naraste jer je to kasnije sve teže skinuti i mislim da ću se što prije dovesti u red. Čak se i veselim tome.

image
S ovom frizurom osjeća se veći i jači
 
NOVA TV PRESS


Za vas se definitivno može kazati da ste rasturili u sapunicama, od samih njenih početaka. One su vam donijele dosta dobrog, ali bilo je tu i loših stvari...Koje su vam bile najteže?
- Nikad ništa nisam podcjenjivao – zvalo se to sapunica, radioreklama ili bio koji drugi oblik posla. Dao sam se u njega maksimalno i trudio se biti što bolji. Ja mislim da je to uvijek iz svog nekog straha da me ne bude sram kad ću to gledati na ekranu, pa se vjerojatno taj trud negdje isplatio. Naravno da je tu bilo puno lijepih stvari koje nosi takozvana popularnost, ali bilo je i ružnih. Dosta je to težak i intenzivan tempo, a pritom svaku scenu želiš napraviti do kraja i biti što bolji, ali nekad u tom tempu se dogode dani kad si ti negdje 12 sati dnevno, pa dođeš umorniji i da nisi najraspoloženiji. No ako si profesionalac to ne smije previše utjecati na tebe, pa se trudiš opet sve najbolje napraviti, ali naravno da neke scene ne kliznu i ne napraviš ih do kraja onako kako si ih zamislio. Bila je tu ta prva popularnost sa serijom "Ljubav u zaleđu" što je bio blagi šok. Mislim da će se to događati mladim ljudima u životu, taj prvi flash, kad je lampa na tebi i kad se okolina oko tebe počne mijenjati i ljudi te odjednom prepoznaju i znaju. U tome ima i nečeg lijepog, ali dok se ne naučiš snalaziti u tome i iskorištavati one dobre stvari, tu bude i nekih negativnih. Neke sam loše stvari odmah u mladosti probao i izliječio, a onda imaš i taj neki strah da će te prepoznavati samo po tom jednom licu. Ipak, mislim da me publika prepoznaje kao glumca koji je napravio dosta uloga.

Kada vrtite film unatrag, na kojem projektu vam je bilo najzanimljivije raditi i zbog čega?
- Vjerojatno, i je najzanimljivije bilo raditi prvu glavnu ulogu koju sam dobio na Dubrovačkim ljetnim igrama, a to je bila predstava "Ondine". To je bio za mene veliki izazov. Radila se vrlo važna kazališna predstava, ja sam bio mlad, otprilike 24 godine i igram glavnu ulogu. Naravno da sam se tu našao u problemima koje u mladosti ne možeš prepoznati, pa je zato nisam uspio izvesti savršeno, ali to je bila dobra predstava i dobra uloga koju ću pamtiti zauvijek. Od televizijskih projekata svakako bi to bila "Ljubav u zaleđu". Još bih spomenuo i "Larin izbor", prvu seriju koju sam radio za Novu TV. To je bio veliki hit, a mi smo svi bili u najboljim godinama. Cijela ekipa bila je mlada i puna elana. Sve u svemu jedna jako dobra škvadra. Snimali smo i u Splitu, u Zagrebu i uživali smo u tim putovanjima, druženjima i izlascima te u popularnosti serije. To ću pamtiti kao jedan od najljepših projekata u mom životu, a nadajmo se da su najbolji tek preda mnom.

Što mislite, koji se vaš dosadašnji lik kojeg ste igrali publici najviše urezao u srca i može li ga Đuro zamijeniti?
- Mislim da je nebitno hoće li Đuro nekoga zamijeniti. Mislim da sam se uspio etablirati kao glumac i da me ljudi kao takvog prepoznaju, a ne kao jedan lik koji sam napravio u svojoj prošlosti. Kad bih spomenuo neke likove koji su ostavili malo više traga, onda je to Marko Marušić iz "Ljubavi u zaleđu", Dinko iz "Larina izbora", pa zatim i Marko Lasić iz "Na granici". Iznenadio sam se kako su ljudi u Srbiji i Bosni dobro pratili tu seriju i tamo je postala hit. Te likove bih ja izdvojio, ne zato što mislim da su to moje najbolje uloge, nego sam tad osjećao najveći feedback od publike. Kad bi Đuro bio negdje uz rame s njime, bio bih jako sretan. Najbitnije je dati se u poslu sto posto.

Napunili ste četrdesetu godinu, je li vas uhvatila kriza srednjih godina ili ste možda tu fazu već prošli?
Pa nije. Mislim da sam već imao krize srednjih i mladenačkih godina. Čudna mi je ta brojka i čudno mi je kad je izgovorim, ali kad pogledam oko sebe – imam dvoje djece, oženjen sam i živim jedan obiteljski život i zadovoljan sam tu gdje jesam s četrdeset godina i ostvario sam neke stvari koje sam do sada trebao ostvariti. Pokušavam gledati u budućnost s velikim optimizmom.

image
Prizor iz serije
 
NOVA TV PRESS


Kakve uloge bi vam prijale u ovim sada, ipak zrelijim godinama? Uvijek ste priželjkivali Krležu, jeste li ga dozvali?
- Ja sam se još na Akademiji jako zarazio literaturom i nekim ozbiljnijim djelima koje smo radili. Ne bih tu rekao samo Krležu, iako njega apsolutno izdvajam kao našeg najvećeg dramskog pisca. Naravno da bih ga volio raditi, ali tu su još i Shakespeare, Čehov i razni drugi autori. Priželjkujem i ozbiljnu filmsku ulogu u nekom kvalitetnom i dobrom filmu koji će ostaviti neki trag. Mislim da je došlo vrijeme za to. Vjerujem da će biti kvalitetnih televizijskih, filmskih i kazališnih uloga.

Mnogi vaši kolege uz glumu imaju i neke druge projekte, a mahom su to voditeljske role na televiziji, radiju...Zanima li vas takvo što?
- Jako puno radim crtiće, dajem glas za TV reklame i slično. Jako volim to "šaranje" u poslu, ali nekako se najbolje snalazim kad je gluma u pitanju. Odrađivao sam voditeljske poslove, ali nikad se tu nisam osjećao 100 posto dobro. Mislim da za to treba jako puno prakse, ali uvijek se veselim takvom izazovu.


Mladost-ludost


Što je najluđa stvar koju ste napravili s glumačkim honorarom?
- Bilo je puno ludih stvari… Kupio sam si velikog BMW-a s 25 godina koji je bilo puno lakše kupiti nego ga kasnije pratiti. Svaki tank benzine koštao je kao jedne Nike tenisice, pa sam bio malo u šoku kad ga je trebalo točiti. Da ne pričam, naravno, kad sam ga malo i udario, pa ga je trebalo popravljati. Kada sam u Dubrovniku radio prvu glavnu ulogu, tada se otvorio hotel "Hilton". Tada sam si uplatio dva dana i na kraju ostao šest! Mislim da sam tadašnji honorar za glavnu ulogu u ljetnim igrama prebacio "Hiltonu". Bilo je tu još podosta bedastoća na koje možda i nisam toliko ponosan, ali sve to pribrajam mladosti i ludosti, a iza svega ostanu priče i uspomene, pa mi nije žao. S vremenom sam, naravno, shvatio da se moram uozbiljiti i stvoriti neku egzistenciju, pa sam najsretniji bio kad sam od svih tih honorara uspio kupiti prvi stančić.

U posljednje vrijeme ističete kako vam izuzetno prija obiteljski život. Smirili ste se uz svoju Niku, djecu... Imate dva sina, srednjoškolca i praktički bebu; nosite se s brojnim roditeljskim izazovima - pelene i pubertet u isto vrijeme...ne zvuči baš jednostavno? Kada dođe vaših pet minuta i vrijeme relaksacije, čemu se najradije posvetite?
- Živim obiteljski život kako ga se i treba živjeti s četrdeset godina i kako ga žive i moji prijatelji. Jana sam dobio dosta rano, pa moji prijatelji baš i nisu imali djecu, ali kad sam dobio Lava zapravo sam uhvatio drugu djecu svojih prijatelja. Opet sam zaživio sa svim tim rođendanima i temama koje su aktualne i u mom društvu. Suprugina kćer Lota, recimo, ima jednako godina kao i prva djeca mojih prijatelja, pa se sve to nekako dobro spojilo u društveni život. Većinu slobodnog vremena provodim s obitelji. S Janom su to neki novi izazovi jer je krenuo u školu, tinejdžer je. Volim nogomet, intenzivno pratim reprezentaciju i Dinamo, a odlično je da je i Jan sve to sa mnom počeo pratiti. Uživam u sportu, ali trenutno nemam vremena za to. Odem i na tenis kad stignem, godinama se trudim svladati ga...

item - id = 1128408
related id = 0 -> 1131558
related id = 1 -> 1131790
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. listopad 2021 14:39