U eter Special Happy Showa u goste voditeljici Niki Antolos stigao je glazbenik na čijoj glazbi su odrasle generacije, poznati roker Željko Bebek.
Glazbenik je govorio od počecima, raspadu bendova, o odlasku iz Bijelog dugmeta, ali je otkrio i kako su prošle godine tajno pregovarali o mogućnosti proslave 50 godina čuvenog sastava.
"Kako sam ja pjesničke naravi, ne smijem lagati, ne mogu slaviti 50 godina nečega što ne postoji 50 godina. To je 50 godina od prvog singla, 10 godina sam tamo bio, a 40 godina radim drugu stvar u životu“ - ustvrdio je pjevač.
Ipak, kad ga je voditeljica pitala "koja je najveća stvar koju je radio", odmah je odgovorio:
"To je Bijelo dugme, bez ikakve dileme! S obzirom na to da smo bili početak na ovim prostorima, bili smo početak rock revolucije, bili smo oni koji su rock and roll prosvirali na našim prostorima diljem bivše zemlje...“, rekao je Bebek.
"To je vrijeme kada smo napravili sve što se dalo ozbiljno napraviti i postavili neke standarde, odredili kriterije. Iza nas je na ovim prostorima nastalo puno grupa koje, neću reći da smo im bili uzori, ali smo u svakom slučaju bili visoko podignuta ljestvica na skali prema uspjesima.
Tako sam nastavio i nakon što sam otišao iz grupe Bijelo dugme, primijenio sam sve te standarde kroz svoju karijeru i to je napravilo ovo što jesam danas, a to je čovjek sa 50 godina uspjeha, 50 godina karijere. Svako desetljeće je za mene bila nova prilika da se okušam, jesam li otpjevao što sam imao ili imam još nešto...
Iz desetljeća u desetljeće, da bih na kraju to proslavio prošle godine u Areni Zagreb“ - zaključio je Bebek.
Na pitanje koliko se razlikuju Željko iz Dugmeta i Željko danas.
"Moram priznati da ne osjećam neku razliku... Prošao sam put koji se mora proći i na kojemu ima puno izazova. Bitno je znati prepoznati izazov, bilo da ne upadneš u rupu, bilo da skočiš na brijeg...“.
Nika je istaknula kako su njezina majka i prijateljice velike obožavateljice Željka Bebeka i da njena majka prepričava kako Bebek na koncertima i danas ima energiju kao i onda.
"Nisam neke teške poslove kroz život radio, ali ne može se reći da nije teško živjeti i na kotačima. Moj cijeli život sastavljen je od putovanja, autom, vlakom ili avionom. Sve moje je dovesti se, nastupiti, ako se stigneš odmoriti, ako ne onda ostaneš i umoran dok se vratiš nazad ili produžiš dalje.
Kad prijateljima kažem da sutra putujem u Osijek, a prekosutra sam u Rijeci, pitaju me zar to nisi mogao nekako bolje složiti... Ne. Najjednostavnije je zapravo zamišljati svoj uspjeh kroz malu žrtvu. Pa onda putujem bilo kad, bilo gdje, tko god da me pozovu.“
Za kraj je o raspadima velikih bendova kazao:
"Kada se moj bend raspao, ja to zovem raspadom, zato što zadržati ime ne znači zadržati suštinu... Mislim da je Bijelo dugme mojim odlaskom doživjelo suštinsku promjenu.
Ali sam možda naredno desetljeće razmišljao, možda se dogodi neka prilika, možda ću zajedno s njima napraviti comeback u kojemu ćemo se ponovno nasloniti jedni na druge i nastaviti tu priču koja je bila i ostala jedinstvena...
Dogodilo se 2005. godine da smo na Maksimiru, na Koševu i Hipodromu u Beogradu, napravili pokušaj reuniona, ljudi su došli da nam iskažu svoju ljubav, volju, vjeru, ali zauzvrat nisu dobili ništa, jer je na pozornici bilo više koncepcija jednog raslojenog benda. Bio sam zakinut jer sam morao otpjevati pet pjesama, a onda je nastupio dio programa koji više nikakve veze nije imao sa mnom.
Prošlu godinu smo proveli u tajnim pregovorima, koji nisu isto bili iskreni. Dobio sam poziv koji je bio zanimljiv, zavodljiv: ‘Ajmo zajedno napraviti proslavu 50 godina Bijelog Dugmeta. Kako sam ja pjesničke naravi, ne smijem lagati, ne mogu slaviti 50 godina nečega što ne postoji 50 godina. To je 50 godina od prvog singla, 10 godina sam tamo bio, a 40 godina radim drugu stvar u životu.
Ali, pristao sam na duže razgovore, napokon smo shvatili, rekao sam im, kako bih ja mogao. Oni su rekli, govorim u množini, mislim na Gorana, rekao je što bi on volio, ja sam rekao – evo vidiš da je očito, da je bespredmetno bilo razgovarati. Niti ja želim išta od toga što ti nudiš, niti vidim ti nemaš uopće nikakvu potrebu da mene staviš pored sebe.
Jer što bih ja radio na pozornici gdje se slavi 50 godina Bijelog dugmeta? Otpjevao bih pet pjesama, po kronologiji bi to bilo na početku, onda bih otišao iza bine, šta bih radio? A publika koja dođe slušati Bijelo dugme, uvjeren sam, radije bi od mene čula još 20 pjesama koje sam pjevao, eto baš tih 50 godina. I zato mi ne pada na pamet ikad više biti u toj blizini jer taj se organizam raspao, za mene se raspao ’84. godine“ - zaključio je Željko Bebek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....