Bez malo drame, nema ni prave fešte! I tako je u četvrtak, baš dan uoči velikog koncerta u čast Oliveru Dragojeviću, "Oliver" odlučio imati svoj Titanik trenutak, ali bez ledenjaka! Jednostavno je odlučio uzeti slobodan dan, a kako se tada činilo možda i godišnji.
Ostavio tako on nas u neizvjesnosti, ali kao u svakoj dobroj mediteranskoj priči, s novim jutrom i nova nada se budi. Netko odozgo, organizatori i dalmatinski dišpet su se udružili i okrenuli planove.
Nijedan pokvareni trajekt ne može zaustaviti trag u beskraju, a "Oliver" je ipak odlučio po prvi put isploviti u čast svoga imenjaka. Trajekt je, kao i svakog 26. srpnja u poslijepodnevnim satima isplovio i to s pompom dostojnom kraljevske flote te započeo svoje putovanje iz Splita prema Veloj Luci.
Po šesti put zaredom održan je tradicionalni koncert u sklopu umjetničkog projekta "Trag u beskraju" s ciljem očuvanja bogatog stvaralaštva jednog od najcjenjenijih hrvatskih glazbenika. Kao i svake godine, trajekt je na jedan dan postao plutajuća pozornica i pravo mjesto emotivnog glazbenog spektakla, kojeg bi i sam Oliver ponosno pratio, dok su putnici iz cijele Hrvatske, pa i šire, zauzimali svoja mjesta, spremni za nezaboravnu noć ispunjenu ljubavlju, sjećanjima i glazbom.
Među izvođačima ove godine našli su se Ante Gelo, Jure Brkljača i Dino Petrić, trojac koji je svojim nastupima oduševio sve prisutne. "Oliver" još nije bio ni krenuo, a atmosfera je od starta bila na vrhuncu.
"Kad mi dođeš ti" je pjesma kojom su započeli ovaj neviđeni spektakl i odmah u startu zapalili publiku. Nema riječi kojima bi opisali tu energiju koja se osjećala u zraku. Uslijedila je "Bez tebe" i više niste znali tko je s kim i tko je bez koga. Totalni delirij, emocije pršte na sve strane, suze, osmijesi, ples...
Dok su se trajektom širili zvuci Oliverovih hitova, poput "Cesarice", "Adio bela", "S ponistre se vidi Šolta" i "Pismo moja", putnici su zajedno s izvođačima pjevali iz srca, s osmijehom na licu ali i suzama u očima. Atmosfera je bila toliko čarobna da se činilo kao da je Oliver tu, među nama, sa svojim šaljivim, prodornim i toplim glasom, kao da nas poziva da se prepustimo trenutku i zapjevamo zajedno s njim.
"Pismo moja, leti mi do nje", stihovi su koji su posebno dirnuli sve prisutne, podsjećajući nas na neprolaznu ljepotu njegove glazbe i riječi. Dok su zvuci gitara i klavira odjekivali morem, mnogi su se prisjetili svojih osobnih uspomena povezanih s Oliverovim pjesmama, svjedočeći o tome koliko je njegova glazba duboko utkana u našim životima. U očima okupljenih vidjela se ljubav i poštovanje prema čovjeku čija je glazba dotaknula srca mnogih generacija.
U svom tom pozitivnom ‘ludilu‘, sreli smo i autora knjige o Oliveru "Ljubavna pjesma", Antu Jeličića Belecu, koji je otvorio dušu i progovorio koliko je baš Oliver utjecao na njegov životni put.
- Prvi put sam na brodu za Olivera, ali svake godine sam na završnom koncertu. Dugo sam živio u inozemstvu, u Americi pa zatim u Australiji i Oliver mi je puno značio. Bio mi je spona s Dalmacijom, domom, emocijama i sve što Dalmacija simbolizira u malom. Najveći ‘high light‘ od mog boravka u Melbourneu je bio Oliverov koncert i susret s njim, gdje smo razgovarali o otocima, i o Hvaru, jer sam Hvaranin, te o njegovoj Korčuli, klaviru, Hajduku. Nakon što mi je dao očinski savjet rekavši Budi sine svoj, to me prelomilo i odlučio sam se vratiti u Hrvatsku. Nakon povratka, u ludilu korone, odlučujem napisati knjigu. Takav čovik se više ne rađa, buntovnik, romantik, tako mali a velik, neopterećen trendovima i brzinom života, priča Ante.
Ovaj koncert nije bio samo glazbeni događaj, već emotivno putovanje kroz uspomene i ljubav koju je Oliver nesebično dijelio sa svima nama.
No, nije nedostajalo ni humora, jer Oliver bi to sigurno volio.
- Zamisli sad da se i danas trajekt zaustavi nasred mora i da moramo svi pivat do jutra da nas pokupi neki brod - kroz smijeh je dobacio jedan od prisutnih putniika, izazvavši gromoglasan smijeh među publikom.
Bila je to prava ljetna fešta na moru, s puno pisme, dobrih vibracija i pregršt emocija. Kako je večer odmicala, putovanje i koncert se bližilo kraju, a zvijezde počele sijati nad Jadranom, trajekt je lagano uplovljavao u Vela Luku.
Svi prisutni su dali svaki atom snage da stihove zadnjih pjesama pjevaju najjače što mogu. "Dišperadun", "Nadalina", "Nedostaješ mi ti", "Sve bi da da si tu", a posljednje note "Magdalene" utihnule su uz zajednički aplauz i ovacije koje su dugo odjekivale noćnim zrakom i tražio se bis.
Što je naravno i uslijedilo pa se trajektom zaorilo "Dva put sam umra". Vrhunac manifestacije u čast velikana hrvatske glazbene scene, održat će se u ponedjeljak velikim koncertom na pontonu na rivi u Oliverovoj rodnoj Veloj Luci, gdje će najveća imena naše glazbene scene poput Jelene Rozge, Dalmatina, Petra Graše, Zorice Kondže i Giuliana odati počast Oliveru.
Ta večer obećava nezaboravan doživljaj, spajajući vrhunsku glazbu, more i ljubav prema jednom od najvećih glazbenika naših prostora. Ovaj šesti po redu koncert bio je još jedno svjedočanstvo o Oliverovom neprolaznom tragu u beskraju naših sjećanja i srca.
U atmosferi prepunoj topline i sjetne radosti, osjećali smo Oliverov duh među nama, kao da nam šapće zauvik sam tu. I tako, unatoč svim nevoljama, još jednom smo pokazali da ljubav prema glazbi, Oliveru i moru pobjeđuje sve prepreke - čak i one koje dolaze s morskih pučina i starih trajekata. Dok smo se polako iskrcavali s trajekta, svi smo osjećali isto – Oliver bi bio ponosan. Na nas, na svoju glazbu, na ljubav koju smo podijelili prošle noći.
I dok su nas valovi nježno nosili prema obali, u srcima smo nosili stihove i melodije koje će zauvijek ostati s nama. U beskraju...