Đurđica Barlović bila je i ostala jedna od najvećih pjevačica naše glazbene scene. Bila je jedna, jedina i jedinstvena i premda je prošlo više od trideset godina otkako nas je napustila, meni se teško pomiriti s time da je više nema - kaže Vladimir Kočiš Zec, koji je s pokojnom pjevačicom godinama svirao i družio se u Novim fosilima, bendom koji će u Areni Zagreb na svom oproštajnom koncertu sa svojom publikom otpjevati i mnoge pjesme koje je u grupi pjevala i Đurđica, piše Jutanji list.
- Čuo sam za nju i prije nego li je ušla u Fosile. Pričalo se kako jedna zgodna plavokosa Splićanka sjajno pjeva. A upoznali smo se kada sam ja došao u Fosile, gdje je Đurđa već bila s Rajkom Dujmićem. Bila je vrhunska pjevačica. Sjajna interpretatorica. Imala je tu svoju ‘suzu u glasu‘, tu ‘šuškavost‘ zbog koje ju je publika obožavala. Jer, možeš ti pjevati poput Pavarottija, ali ako te publika ne zavoli, onda je ‘uzalud vam trud svirači‘ - priča Zec i nastavlja:
- Osim što je bila stvarno velika pjevačica, ona je bila i veliki radnik. Kod nje nije bilo ni prenemaganja ni izvolijevanja. Bez pogovora bi dolazila na svakodnevne probe, bila je punopravna članica benda, pa bi nakon koncerata s dečkima pospremala opremu, truckala se s nama satima u kombiju do nekog mjesta gdje bismo imali koncert... Đurđa je bila frend! A sve što je radila u glazbi silno ju je veselilo, jer ona je u Nove fosile ušla čistog srca i to su svi znali i osjećali. Nikad, baš nikad s Đurđom nije bilo nekakvih svađa ili nesuglasica. Uvijek je bila draga, smirena, ma prava kraljica majka. Samu sebe nikad nije doživljavala kao nekakvu veliku zvijezdu. Kad danas vidim ove silikonske pjevačice koje izigravaju neke veličine sa sjetom se sjetim Đurđe koja bi pod normalno nakon koncerata odlazila na Trešnjevački plac na kojem je imala svoje kumice. Dajte zamislite da sad neka naša popularna pjevačica odlazi na plac! Đurđi je to, međutim, bilo normalno, ona je bila žena iz naroda - prisjeća se Zec kojeg je jako pogodila vijest o smrti njegove prijateljice.
Nitko kao Đurđica
- Baš me to bilo strefilo. Jer, i nakon odlaska iz Fosila, Đurđa je sa svima nama ostala prijateljica. Pa čak i suradnica jer sam joj baš ja napisao dvije pjesme za njen solistički album ‘Da odmorim dušu‘ - podsjeća Zec kojem je teško reći koja mu je od skladbi što ih je Đurđica Barlović otpjevala u Novim fosilima najdraže.
- Stvarno ne znam. Teško mi je izdvojiti. Možda ipak ‘Ključ je ispod otirača‘, pjesmu u kojoj njezina interpretacija, toplina i ta čuvena ‘suza u glasu‘ možda i najviše dolaze do izražaja - kaže Zec o Đurđici Barlović, pjevačici koja nas je prerano napustila.
- Bila je žena zmaj, uvijek čvrstog i stabilnog zdravlja pa me njen odlazak prenerazio. Vjerovali ili ne, ali tog dana kada je umrla svi satovi u mojoj kući su stali. Tek kasnije sam čuo tu tužnu vijest i povezao to kao znak od Boga - ispričao je jednom pokojni Rajko Dujmić koji je prema Đurđici pisao pjesme.
- Po njoj su pisane pjesme jer je imala izuzetan raspon glasa. Mogla je bez problema otpjevati sve, pa i bas linije. Imala je takozvanu srebrnastu boju glasa, koja je vrlo rijetka, a koja je veza između soprana i tenora - govorio je Rajko o izuzetnoj pjevačici koja je rođena 23. travnja 1950. godine u Splitu.
Glazbenu karijeru počela je 1963. godine pod djevojačkim prezimenom Miličević, nastupom na festivalu Djeca pjevaju, a zbog roditelja koji su brinuli da je zanimanje pjevačice nesigurno, upisala je u Splitu Srednju građevinsku školu, arhitektonski smjer. No, pjevanje je ostalo njezina ljubav pa je neko vrijeme nastupala s Mladim batalima, da bi po raspadu benda spakirala kofere i otišla za Zagreb, piše Jutarnji list.
U metropoli je, početkom sedamdesetih, počela nastupati kao solo pjevačica, a 1974. pozvali su je kao gošću u tada vrlo popularan TV show ‘Obraz uz obraz‘, čiji su domaćini bili glumci Milena Dravić i Dragan Nikolić. Uslijedile su potom turneje po bivšem SSSR-u, koje su trajale po nekoliko mjeseci i na kojima se zbližila sa Zdenkom Kovačiček.
- Đurđica i ja smo na tim turnejama bile cimerice i sjajno smo se slagale. Bila je vrlo zabavna, obje smo se voljele fotografirati pa smo se stalno snimale i odlično se dopunjavale. U slobodno vrijeme smo slušale glazbu, kupale se u jezeru iako je temperatura vode bila samo 12 stupnjeva, a Đurđica je sa sobom ponijela i šivaću mašinu pa smo kupovale materijale i onda u hotelu šivale hlače. Voljela je modu, imala je stila, i vrlo dobro je šivala. Mislim da si je i haljine za nastupe sama šivala - ispričala je za Gloriju Zdenka, koja se sjetila kako su Đurđica i njen Ivan, koji je u vrijeme upoznavanja bio student stomatologije, prije braka hodali godinama.
U Nove fosile Đurđica je došla 1976. godine, samo dan prije Rajka Dujmića, a u tom je bendu provela sedam lijepih godina. Na vrhove top ljestvica došli su 1977. godine skladbom ‘Diridonda‘ Zdenka Runjića koju su otpjevali na Splitskom festivalu. Godinu dana kasnije objavili su album ‘Da te ne volim‘ na kojem su pjesme ‘Lastavice mala‘, ‘Kaži mi mama‘, ‘Sanjaj me‘, ‘Kad godine prođu‘..., a 1980. izdaju drugi album pod nazivom ‘Nedovršene priče‘ na kojem su se našle pjesme poput ‘Nikad više staro vino‘, ‘Tako je malo riječi palo‘, ‘Šuti, moj dječače plavi‘... Već 1981. godine izdali su treći album pod nazivom ‘Budi uvijek blizu‘ s pjesmama ‘Saša‘, ‘Košulja plava‘, ‘Ključ ispod otirača‘, ‘Tonka‘... Posljednji album koji je Đurđica snimila s Novim fosilima bio je ‘Za djecu i odrasle‘ sa skladbama ‘Samo mi se javi‘, ‘Majčine oči‘...
- Đurđica je bila veliki radnik, baš kao i Sanja Doležal. Imali smo sreću da smo u bendu imali dvije dame, Đurđicu i Sanju, fenomenalnih glasova i sjajnog stava prema kolegama - kazao je Marinko Colnago koji je s pokojnim Slobodanom Momčilovićem Mokom u Novim fosilima bio od 1969. godine. Isprva su bili prateći bend Ivici Šerfeziju i Ljupki Dimitrovskoj, a početkom sedamdesetih nastavili su sami. Prve velike diskografske uspjehe bilježe dolaskom Đurđice Barlović, Vladimira Kočiša Zeca i Rajka Dujmića u bend, koji tada postaje jedan od najpopularnijih na području bivše Jugoslavije. Redali su se brojni koncerti, nastupi u zemlji i inozemstvu, njihove pjesme bile su na svim top listama...
Kritična sedma godina
No, tempo je bio prežestok za Đurđicu koja se 1981. godine udala za svog Ivana u zagrebačkoj katedrali i u međuvremenu postala majka dvojice sinova, Hrvoja i Borne (koji maminu vjenčanicu i dan danas čuvaju), pa ona nakon sedam godina odlazi iz benda i kreće u solističku karijeru, dok u bend na njeno mjesto ulazi Sanja Doležal, koja je tada imala samo 20 godina i pjevala u bendu Prva ljubav. Đurđica je za svoju nasljednicu uvijek imala samo lijepe riječi, a o svom odlasku iz benda progovorila je sredinom osamdesetih:
- Sedma godina bila nam je kritična, a sama odluka o odlasku nije bila jednostavna. Bilo je straha za budućnost, bilo je tjeskobe zbog neizvjesnosti... - kazala je jednom Đurđica koja je s članovima benda ostala u dobrim odnosima. Priznala je tada da se zasitila nebrojenih koncerata i napornih turneja. Više nije mogla, a nije ni željela, takav život. Primjerice, u Rusiji su u jednom danu znali imati devet nastupa... Željela se nastaviti baviti glazbom, ali umjerenije, mirnije. Željela je da više ne živi tako da je u mjesec dana kod kuće samo tri-četiri dana...
Pa se muzikom nastavila baviti kao solo pjevačica, tako da je sama mogla odrediti koliko će, gdje i kada nastupati. Objavljivala je solističke albume (1984. ‘Đurđica‘, 1985. ‘Za tebe ću...‘, 1986. ‘Ti si to moje nešto‘ i 1988. ‘Da odmorim dušu‘), za koje su joj pjesme pisali Zdenko Runjić, Đorđe Novković, Tonči Huljić, Vlado Delač...
Kobno ljetovanje
I onda, kada je počela živjeti taj svoj novi san, u njenoj 42. godini, 26. kolovoza 1992. godine, tijekom ljetovanja na Pagu izdalo ju je srce. Odjednom je, na plaži, osjetila jaku bol u prsima, a njen suprug odmah je shvatio da je doživjela infarkt pa su prvo odjurili u obližnju ambulantu, a potom u Zadar.
U Zadar su stigli za četrdesetak minuta, a Ivan (koji je preminuo 2009. godine) je sve vrijeme bio uz svoju Đurđicu, koju je u jednom trenutku i sam počeo reanimirati. No, uslijedio je drugi infarkt i više nije bilo pomoći. Taj tragični događaj sasvim je promijenio živote onih koje je popularna pjevačica ostavila iza sebe i koje je najviše voljela. Hrvoju je bilo jedanaest godina, a njegovom bratu Borni četiri kad su ostali bez majke. Premda su mu bile samo četiri godine kad je ostao bez mame, Borna se sjeća torte u obliku ježa s bodljama od badema koju mu je mama ispekla za treći rođendan.
- Sjećam se naših ljetovanja na Pagu, trenutaka kada smo slavili rođendane. To su one tipične situacije koje ćeš zapamtiti kao dijete. Mogu reći da mi je majka urezana u sjećanje iako je nema već desetljećima - kazao je svojedobno Borna Barlović o svojoj mami koja je nastavila živjeti kroz prekrasne pjesme što ih je otpjevala pjevačica koja je po mnogima imala najljepši glas na ovim našim prostorima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....