Ovaj scenarij unatrag par godina prolazio je Milo Hrnić. Lokalna je splitska ekipa za potrebe jednog tuluma, u fazi kad se nitko, ali baš nitko, više od deset godina nije sjetio dubrovačkog brkajlije s lančićem oko vrata, "spržila" kompilaciju njegovih najvećih hitova.
Nakon što su se te noći kao nikad proveli zagrljeni pjevajući iz sveg glasa "Vrati seee, srce te moje zove vrati seee, opet na naše more", pa "Dalmacijo, za tvoje ime samo znam na tebe mislim svaki dan..." i ostale, stvar je počela polako ali sigurno "izmicati kontroli".
Spomenuti CD se pržio, pa pržio atmosferu na sve većem broju tuluma, dok promućurni domaći manager nije shvatio da Mila treba dovesti u neki splitski klub da nastupi! Kad ga se nazvalo, ni sam Milo, zašuškan u svom Cavtatu, nije...