Ako ste čitali Gulbranssenovu trilogiju o životu u norveškoj planini, onda vam je jasno zašto su vlasnici maloj kolibi u blizini Mrkoplja dali ime “Šume pjevaju”.
I nama je prva asocijacija bila na davno pročitanu knjigu “I vječno pjevaju šume” Norvežanina Trygvea Gulbranssena, a od vlasnika kolibe doznajemo da je koliba doista dobila ime po toj knjizi.
E sad, da nije šume oko kolibe, odnosno da nije šume u Gorskom kotaru, teško bi naziv bio takav. Šuma je veza s romanom i doživljajem. Tko god je proveo malo vremena u šumi, zna da šuma zaista pjeva, doduše, nema glasa, nema riječi, nego samo čista zvučna ljepota. Možemo slobodno reći pjesma za uši i dušu.
Ali ime “Šume pjevaju” je već tradicionalno u obitelji...
