stdClass Object
(
[id] => 1127259
[title] => Znate li zašto je UEFA ekspresno zabranila novi dres nogometnog kluba Ajax? Sve je trebala biti sjajna posveta Bobu Marleyju, ali su dva detalja šefovima baš ‘bola oči‘
[alias] => znate-li-zasto-je-uefa-ekspresno-zabranila-novi-dres-nogometnog-kluba-ajax-sve-je-trebala-biti-sjajna-posveta-bobu-marleyju-ali-su-dva-detalja-sefovima-bas-bola-oci
[catid] => 423
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Trebala je to biti jedna lijepa priča koja spaja nogometni klub Ajax, grad Amsterdam, pjesmu "Three Little Birds" i njezina autora Boba Marleyja, planetarnu reggae zvijezdu koja upravo 40 godina počiva na groblju u selu Nine Mile na Jamajci.
Novi dres Ajaxa, koji je Adidas napravio za nogometaše iz nizozemske prijestolnice, trebao je biti posveta kultnome umjetniku čiju godišnjicu smrti, koja ga je odnijela u dobi od samo 36 godina, svijet upravo obilježava, međutim... UEFA je taj dres zabranila!
Majica Ajaxa dizajnirana je, naime, s tri vrlo male ptičice koje sjede na tri mala "iksa", zapravo tri mala Andrijina križa, koji krase i službenu amsterdamsku zastavu.
---
Ajaxovi igrači slave pogodak na utakmici protiv PEC Zwollea
AFP
---
No ptičice i Andrijini križevi bili su za UEFA-u previše. Pravila, naime, kažu kako na službenom dresu kluba ne smije biti ništa osim logotipa samog kluba, oznake proizvođača i znak sponzora. I točka! Nikakve ptičice, nema pričice!
Ajax se, naravno, već proteklog vikenda pokorio volji UEFA-e i nastupio bez triju malih izvezenih ptičica koje simboliziraju dugogodišnju ljubav njihovih navijača prema Marleyju i upravo toj pjesmi, koja je već odavna neslužbena himna amsterdamskih navijača.
Hoće li ptice "uskrsnuti", za sada se ne zna, kao što se ne zna ni kako će navijači reagirati na ovu odluku.
Recimo, nogometaši kluba Bayern Munich imaju na dresu stilizirani znak "Münchner Kindl", koji, doduše, predstavlja i dio službenoga grba grada Münchena, a neki klubovi također imaju različite simbole, ali na unutarnjoj strani dresa pa to, kao, nije problematično.
Istina, sam Bob Marley, koji je, kao što je poznato, bio veliki zaljubljenik u nogomet, pariškim je novinarima jednom kazao kako je "nogomet sloboda", no... Sloboda izbora oznaka na nogometnom dresu izgleda da ipak nije zajamčena.
Ajax i "Tri male ptice" vole se javno još od 2008. godine. Tada su Nizozemci gostovali u Velikoj Britaniji, gdje su igrali prijateljsku utakmicu s Cardiff Cityjem.
---
Tri sporne ptičice....
---
Utakmica je završila bez golova, a da bi se izbjegli incidenti poslije utakmice, navijači amsterdamskog velikana zamoljeni su da ostanu na tribinama još neko vrijeme nakon završetka meča.
Ali Yassine, tada zaposlen u Kardifu kao službeni spiker i DJ, odlučio je olakšati im boravak u boksu tako što je s razglasa pustio hit Boba Marleyja iz 1977. godine – "Three Little Birds" s albuma Exodus.
– Nekoć sam svirao gitaru u jednom reggae klubu – kasnije je izjavio Yassine.
– Ajax je za mene uvijek bio prekrasan klub, klub dobre vibracije, a Amsterdam... No, Amsterdam je Amsterdam! Tako sam odlučio ekipi iz Amsterdama baš pustiti reggae glazbu, Bob Marley i Amsterdam nekako mi se slažu...
I složili su se! Dobro raspoloženi gosti iz Nizozemske, a raspoloženje su postizali ne samo pivom, nego i Bobu Marleyju najdražom poljoprivrednom kulturom, prigrlili su vedru pjesmu i ugodnu glazbu.
Ljubav je rođena i ostala je živa do danas. Neslužbena himna Ajaxa, ona u kojoj Marley pjeva "Don"t Worry About a Thing" i "Every Little Thing is Gonna Be All Right", postala je dio svake utakmice, bez obzira na to je li je klub dobio ili izgubio.
Što bi na zabranu UEFA-e kazao Marley? Teško je reći, ali zacijelo autor pjesme "I Shot the Sheriff", koju je, doduše, proslavio Eric Clapton, ne bi ostao ravnodušan.
Bob Marley prema balunu nije bio ni najmanje ravnodušan. Dapače! Glazba je bila strast njegova života, ali nogomet ga je smirivao.
---
Mural Marleyja u portugalskom Lisabonu
AFP
---
Njegova glazba, pod jakim utjecajem političkih prilika bremenitog jamajačkog društva, donijela mu je teret slave koja je uzimala svoj danak. Nogomet je bio njegovo sredstvo oslobađanja duha.
Grubo prošivene lopte, koje je uvijek nosio sa sobom, također su imale ulogu u njegovim stihovima. Uostalom, nogometna lopta bila je jedna od stvari koje mu je obitelj spremila i u kovčeg.
Osim prstena, pupoljka kanabisa, njegove crvene gitare Gibson Les Paul i Biblije otvorene na psalm 23, onaj u kojem, između ostaloga, piše: "Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam", Marley je na posljednje putovanje odnio i – balun. Balun mu je, uostalom, i došao glave!
– Glazbu volim više od nogometa – kazao je Marley u jednom intervjuu, godinu dana prije negoli će umrijeti.
– Da sam prije zavolio nogomet, bio bih opasan. Volim glazbu, a tek onda nogomet. Igranje nogometa i pjevanje je opasno zato što nogomet postaje vrlo nasilan.
---
---
Pjevam o miru, ljubavi i tim stvarima i svašta se može dogoditi. Ako te netko na terenu grubo faulira, to donosi osjećaj rata -kazao je.
No Marley nikad nije bio daleko od nogometa, te je pauze u koncertnom rasporedu tijekom turneja koristio kako bi igrao utakmice s članovima svoga benda Wailers, ali i sa svima zainteresiranima.
Bilo da se igralo na parkiralištima, benzinskim postajama ili malim travnjacima, lopta je uvijek bila s njim.
---
Bob Marley i balun. I u grob je lopta otišla s njim
---
– Bilo je beznadno pokušati mu oduzeti loptu – kazao je svojedobno o Marleyjevu nogometnom umijeću Trevor Wyatt, britanski glazbeni menadžer i producent.
– Bob je bio takav, lopta je uvijek dolazila k njemu. Bio je general veznog reda, zvali su ga skiper. Svaka je njegova ekipa igrala poput Brazila.
No u srpnju 1977. godine, one iste godine kad je otpjevao "Tri male ptice", Marleyju je dijagnosticiran maligni melanom na nožnom palcu, nastao upravo kao posljedica nogometne ozljede.
Tijekom rutinskog pregleda otkriveno je da se radi o ozbiljnoj bolesti, no Marley nije previše mario. Liječio se marihuanom i meditacijom, planirao je svjetsku turneju za 1980. godinu, upravo mu je bio izašao album "Uprising"...
Na stadionu Bohemian Football Cluba, legendarnom Dalymount Parku u Dublinu, Marley je u srpnju 1980. godine održao koncert pred sto tisuća ljudi, no samo dva mjeseca kasnije saznao je da se rak proširio na njegov mozak.
Slijedeći svoja rastafarijanska uvjerenja, odbio je amputaciju, ali je prihvatio alternativnu metodu liječenja raka, temeljenu na prehrambenim ograničenjima, u jednoj njemačkoj klinici.
Nakon osam mjeseci borbe s bolešću u Europi, njegovo se stanje pogoršalo i odlučio se vratiti kući na Jamajku.
Tijekom leta iz Europe njegove su vitalne funkcije bile ugrožene i zrakoplov je sletio u Miami, gdje je umro 11. svibnja 1981.
Njegova žena Rita kazala je, međutim, tada kako ga nije ubio ni nogometni udarac ni rak, nego "bjelilo u njemu".
Kao dijete bijelog oca i crne majke, Marley je još u ranom djetinjstvu, u dominantno crnoj Jamajci, zbog svoje svjetlije kože bio poznat kako "bijeli dječak", ali i kao "Švabo".
– Ja nisam na strani bijelog čovjeka, nisam ni na strani crnog čovjeka. Ja sam na Božjoj strani – govorio je, međutim, Bob Marley, koji je uvijek osjećao kao da je u sredini, kao da spaja ljude.
Nogomet je bio jedan od načina da to čini, kao i njegova glazba. Baš kao i njegova glazba, nogomet je za njega imao viši smisao.
Marley je prije smrti želio dodatno proširiti svoju publiku, a Roger Steffens, američki glumac, pisac, fotograf i producent, ali i reggae arhivist, kazao je nedavno novinarima kako je Marleyju najveće razočaranje bilo to što, prema njegovu mišljenju, nije pridobio afroameričku publiku.
No, to mu je uspjelo nakon smrti. I još mu uvijek uspijeva spajati crne i bijele svjetove, ali i one "na pola puta", s blagoslovom UEFA-e i bez njega, a "Tri male ptice" Boba Marleyja žive su, s dresom Ajaxa i bez njega...
Trebala je to biti jedna lijepa priča koja spaja nogometni klub Ajax, grad Amsterdam, pjesmu "Three Little Birds" i njezina autora Boba Marleyja, planetarnu reggae zvijezdu koja upravo 40 godina počiva na groblju u selu Nine Mile na Jamajci.
Novi dres Ajaxa, koji je Adidas napravio za nogometaše iz nizozemske prijestolnice, trebao je biti posveta kultnome umjetniku čiju godišnjicu smrti, koja ga je odnijela u dobi od samo 36 godina, svijet upravo obilježava, međutim... UEFA je taj dres zabranila!
Majica Ajaxa dizajnirana je, naime, s tri vrlo male ptičice koje sjede na tri mala "iksa", zapravo tri mala Andrijina križa, koji krase i službenu amsterdamsku zastavu.
---
Ajaxovi igrači slave pogodak na utakmici protiv PEC Zwollea
AFP
---
No ptičice i Andrijini križevi bili su za UEFA-u previše. Pravila, naime, kažu kako na službenom dresu kluba ne smije biti ništa osim logotipa samog kluba, oznake proizvođača i znak sponzora. I točka! Nikakve ptičice, nema pričice!
Ajax se, naravno, već proteklog vikenda pokorio volji UEFA-e i nastupio bez triju malih izvezenih ptičica koje simboliziraju dugogodišnju ljubav njihovih navijača prema Marleyju i upravo toj pjesmi, koja je već odavna neslužbena himna amsterdamskih navijača.
Hoće li ptice "uskrsnuti", za sada se ne zna, kao što se ne zna ni kako će navijači reagirati na ovu odluku.
Recimo, nogometaši kluba Bayern Munich imaju na dresu stilizirani znak "Münchner Kindl", koji, doduše, predstavlja i dio službenoga grba grada Münchena, a neki klubovi također imaju različite simbole, ali na unutarnjoj strani dresa pa to, kao, nije problematično.
Istina, sam Bob Marley, koji je, kao što je poznato, bio veliki zaljubljenik u nogomet, pariškim je novinarima jednom kazao kako je "nogomet sloboda", no... Sloboda izbora oznaka na nogometnom dresu izgleda da ipak nije zajamčena.
Ajax i "Tri male ptice" vole se javno još od 2008. godine. Tada su Nizozemci gostovali u Velikoj Britaniji, gdje su igrali prijateljsku utakmicu s Cardiff Cityjem.
---
Tri sporne ptičice....
---
Utakmica je završila bez golova, a da bi se izbjegli incidenti poslije utakmice, navijači amsterdamskog velikana zamoljeni su da ostanu na tribinama još neko vrijeme nakon završetka meča.
Ali Yassine, tada zaposlen u Kardifu kao službeni spiker i DJ, odlučio je olakšati im boravak u boksu tako što je s razglasa pustio hit Boba Marleyja iz 1977. godine – "Three Little Birds" s albuma Exodus.
– Nekoć sam svirao gitaru u jednom reggae klubu – kasnije je izjavio Yassine.
– Ajax je za mene uvijek bio prekrasan klub, klub dobre vibracije, a Amsterdam... No, Amsterdam je Amsterdam! Tako sam odlučio ekipi iz Amsterdama baš pustiti reggae glazbu, Bob Marley i Amsterdam nekako mi se slažu...
I složili su se! Dobro raspoloženi gosti iz Nizozemske, a raspoloženje su postizali ne samo pivom, nego i Bobu Marleyju najdražom poljoprivrednom kulturom, prigrlili su vedru pjesmu i ugodnu glazbu.
Ljubav je rođena i ostala je živa do danas. Neslužbena himna Ajaxa, ona u kojoj Marley pjeva "Don"t Worry About a Thing" i "Every Little Thing is Gonna Be All Right", postala je dio svake utakmice, bez obzira na to je li je klub dobio ili izgubio.
Što bi na zabranu UEFA-e kazao Marley? Teško je reći, ali zacijelo autor pjesme "I Shot the Sheriff", koju je, doduše, proslavio Eric Clapton, ne bi ostao ravnodušan.
Bob Marley prema balunu nije bio ni najmanje ravnodušan. Dapače! Glazba je bila strast njegova života, ali nogomet ga je smirivao.
---
Mural Marleyja u portugalskom Lisabonu
AFP
---
Njegova glazba, pod jakim utjecajem političkih prilika bremenitog jamajačkog društva, donijela mu je teret slave koja je uzimala svoj danak. Nogomet je bio njegovo sredstvo oslobađanja duha.
Grubo prošivene lopte, koje je uvijek nosio sa sobom, također su imale ulogu u njegovim stihovima. Uostalom, nogometna lopta bila je jedna od stvari koje mu je obitelj spremila i u kovčeg.
Osim prstena, pupoljka kanabisa, njegove crvene gitare Gibson Les Paul i Biblije otvorene na psalm 23, onaj u kojem, između ostaloga, piše: "Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam", Marley je na posljednje putovanje odnio i – balun. Balun mu je, uostalom, i došao glave!
– Glazbu volim više od nogometa – kazao je Marley u jednom intervjuu, godinu dana prije negoli će umrijeti.
– Da sam prije zavolio nogomet, bio bih opasan. Volim glazbu, a tek onda nogomet. Igranje nogometa i pjevanje je opasno zato što nogomet postaje vrlo nasilan.
---
---
Pjevam o miru, ljubavi i tim stvarima i svašta se može dogoditi. Ako te netko na terenu grubo faulira, to donosi osjećaj rata -kazao je.
No Marley nikad nije bio daleko od nogometa, te je pauze u koncertnom rasporedu tijekom turneja koristio kako bi igrao utakmice s članovima svoga benda Wailers, ali i sa svima zainteresiranima.
Bilo da se igralo na parkiralištima, benzinskim postajama ili malim travnjacima, lopta je uvijek bila s njim.
---
Bob Marley i balun. I u grob je lopta otišla s njim
---
– Bilo je beznadno pokušati mu oduzeti loptu – kazao je svojedobno o Marleyjevu nogometnom umijeću Trevor Wyatt, britanski glazbeni menadžer i producent.
– Bob je bio takav, lopta je uvijek dolazila k njemu. Bio je general veznog reda, zvali su ga skiper. Svaka je njegova ekipa igrala poput Brazila.
No u srpnju 1977. godine, one iste godine kad je otpjevao "Tri male ptice", Marleyju je dijagnosticiran maligni melanom na nožnom palcu, nastao upravo kao posljedica nogometne ozljede.
Tijekom rutinskog pregleda otkriveno je da se radi o ozbiljnoj bolesti, no Marley nije previše mario. Liječio se marihuanom i meditacijom, planirao je svjetsku turneju za 1980. godinu, upravo mu je bio izašao album "Uprising"...
Na stadionu Bohemian Football Cluba, legendarnom Dalymount Parku u Dublinu, Marley je u srpnju 1980. godine održao koncert pred sto tisuća ljudi, no samo dva mjeseca kasnije saznao je da se rak proširio na njegov mozak.
Slijedeći svoja rastafarijanska uvjerenja, odbio je amputaciju, ali je prihvatio alternativnu metodu liječenja raka, temeljenu na prehrambenim ograničenjima, u jednoj njemačkoj klinici.
Nakon osam mjeseci borbe s bolešću u Europi, njegovo se stanje pogoršalo i odlučio se vratiti kući na Jamajku.
Tijekom leta iz Europe njegove su vitalne funkcije bile ugrožene i zrakoplov je sletio u Miami, gdje je umro 11. svibnja 1981.
Njegova žena Rita kazala je, međutim, tada kako ga nije ubio ni nogometni udarac ni rak, nego "bjelilo u njemu".
Kao dijete bijelog oca i crne majke, Marley je još u ranom djetinjstvu, u dominantno crnoj Jamajci, zbog svoje svjetlije kože bio poznat kako "bijeli dječak", ali i kao "Švabo".
– Ja nisam na strani bijelog čovjeka, nisam ni na strani crnog čovjeka. Ja sam na Božjoj strani – govorio je, međutim, Bob Marley, koji je uvijek osjećao kao da je u sredini, kao da spaja ljude.
Nogomet je bio jedan od načina da to čini, kao i njegova glazba. Baš kao i njegova glazba, nogomet je za njega imao viši smisao.
Marley je prije smrti želio dodatno proširiti svoju publiku, a Roger Steffens, američki glumac, pisac, fotograf i producent, ali i reggae arhivist, kazao je nedavno novinarima kako je Marleyju najveće razočaranje bilo to što, prema njegovu mišljenju, nije pridobio afroameričku publiku.
No, to mu je uspjelo nakon smrti. I još mu uvijek uspijeva spajati crne i bijele svjetove, ali i one "na pola puta", s blagoslovom UEFA-e i bez njega, a "Tri male ptice" Boba Marleyja žive su, s dresom Ajaxa i bez njega...
Znate li zašto je UEFA ekspresno zabranila novi dres nogometnog kluba Ajax? Sve je trebala biti sjajna posveta Bobu Marleyju, ali su dva detalja šefovima baš ‘bola oči‘
Trebala je to biti jedna lijepa priča koja spaja nogometni klub Ajax, grad Amsterdam, pjesmu "Three Little Birds" i njezina autora Boba Marleyja, planetarnu reggae zvijezdu koja upravo 40 godina počiva na groblju u selu Nine Mile na Jamajci.
Novi dres Ajaxa, koji je Adidas napravio za nogometaše iz nizozemske prijestolnice, trebao je biti posveta kultnome umjetniku čiju godišnjicu smrti, koja ga je odnijela u dobi od samo 36 godina, svijet upravo obilježava, međutim... UEFA je taj dres zabranila!
Majica Ajaxa dizajnirana je, naime, s tri vrlo male ptičice koje sjede na tri mala "iksa", zapravo tri mala Andrijina križa, koji krase i službenu amsterdamsku zastavu.
No ptičice i Andrijini križevi bili su za UEFA-u previše. Pravila, naime, kažu kako...
