Ukoliko čitate ovaj novinski tekst vjerojatno ste punoljetni, što znači da su bajke ostale daleko iza vas. Skrivene u prašnjavoj škrinji djetinjstva kad smo se još bojali Vuka iz priče o Crvenkapici jednako koliko i nevjeste-guje iz Šume Striborove ili djetinje otvorena srca pratili čudnovate zgode Šegrta Hlapića.
Sjećamo li se i tko je te čarobne bajke napisao? Neki među nama znaju da veliki dio pročitanoga dolazi iz zaigranog uma i pera "hrvatskog, ženskog Hansa Christiana Andersena", naime naše Ivane Brlić Mažuranić. Nesretne spisateljice koja je skončala svoj stvaralački plodan život u teškoj bijedi, i to vlastitom rukom u sanatoriju na zagrebačkom Srebrnjaku davnih tridesetih godina prošlog stoljeća.
No, onaj ljepši dio njezina života ispisan je u rodnom joj Ogulinu, koji je dobrim dijelom upravo zahvaljujući njoj brendiran kao Grad bajki. Ogulin je grad poznat i po (kiselom) zelju, no bilo bi nepotpuno i nepravedno gledati ga samo kroz tu prizmu. To je gradić na rubu Like, odnosno Gorskog Kotara, smješten u geografski uistinu poticajnom okruženju za bajke i legende, kako je i sama Ivana primijetila kad je nakon preseljenja ponovno došla u svoj rodni grad tijekom kratke posjete.
Dojam je bio dubok, kao i nama, koji smo sa svakim prijeđenim korakom "podjetinjavali" sve više, u onom najljepšem smislu.
Ivanina kuća bajke interaktivni je centar namijenjen najmlađima, ali u njemu će se lijepo osjećati i oni zrelijih godina, poput nas. To je vremeplov u djetinjstvo na način koji bi nama, ljudima u pedesetim godinama, nekoć (u djetinje doba sedamdesetih godina) izgledao kao SF, znanstvena fantastika. Naš su izvor saznanja bile knjige i slikovnice, no i toga u Ivaninoj kuće bajke ima u izobilju.
- Imamo čak i vitrinu, staru mini-biblioteku sa prvim izdanjem Priča iz davnina (zbirke priča Ivane Brlić Mažuranić, nap.a.) iz 1916. godine - napominje "dobra vila" ogulinske Kuće bajke, magistra kroatistike i engleskog jezika Tihana Turković, ravnateljica. Na tom je mjestu u drugom mandatu, i lani je Kuća na čelu s njom i skladnim radnim timom ostvarila i rekord posjećenosti: imali su skoro 35 tisuća posjetitelja, mahom djece, ali i njihove odrasle pratnje. Ima nade za bajke u Hrvata!
Kuća bajke nalazi se tik do čuvena Đulinog ponora, naime onoga nazvanog po nesretnoj djevojci Zulejki zvanoj Đula, obećanoj starome barunu za ženu, iako je ona voljela mladoga vojnika. Đula je skončala skokom s ogulinske litice u korito rijeke Dobre, koje se onda - legenda uči - raspuknulo u strmi bezdan. Ipak, tijekom nedavnih nezapamćenih oborina korito se - prelilo, a voda potekla sve do Zulejkine obližnje ulice i vrata Zavičajnog muzeja, lociranog tik do Ivanine kuće bajke.
Obje edukativno-kulturne institucije su svjetlo na obrazu divnog gradića Ogulina; ironično, sa sudbinom demografske erozije poput mnogih drugih (uglavnom manjih) gradova i mjesta u Lijepoj našoj. Ipak, teško nam je zamisliti ljepši grad za život obitelji s malom djecom igdje drugdje. Ogulin je čarolija na svakom koraku, barem u jesen; ljeti je možda još ljepši, vidjet ćemo.
Kuća bajke posvećena književnici i prvoj (dopisnoj) ženskoj članici Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti utjeha je što joj je rodna kuća (odavno) srušena; na tom je mjestu niknula upravna zgrada Hrvatskih šuma, no na nj je postavljena spomen-ploča.
- Ideja o stvaranju Centra za posjetitelje Ivanina kuća bajke rodila se 2006. godine kada je na poziv nositelja projekta Turističke zajednice Grada Ogulina (s direktoricom Ankicom Puškarić na čelu) izrađena studija razvoja kulturnog turizma "Ogulin - zavičaj bajke".
Izradila ju je Dragana Lucija Ratković Aydemir iz tvrtke Muze d.o.o. za savjetovanje i upravljanje projektima u kulturi i turizmu iz Zagreba; u toj su studiji Centar za posjetitelje Ivanina kuća bajke i međunarodni Ogulinski festival bajke zamišljeni kao glavni stupovi razvoja jedne sasvim jedinstvene destinacije koja svoj doživljajni identitet razvija na bajci - približava nam genezu susretljiva ravnateljica Turković.
- Osnovni pokretač za ovu ideju proizašao je iz činjenice da se upravo, je li, u Ogulinu rodila najznačajnija hrvatska spisateljica bajki: naša Ivana Brlić-Mažuranić...
Muzeološki program i koncepciju osmislila je dakle Ratković Aydemir u suradnji s dizajnerskim timom na čelu s Vanjom Cuculićem i Vladimirom Končarom. U svim fazama projekta sudjelovalo je šezdesetak suradnika različitih profila, struka, znanja, talenata i vještina po čemu je rad na Ivaninoj kući bajke pokazni primjer timskog interdisciplinarnog i multimedijalnog projekta - veli Turković, uz napomenu da cjelokupni projekt ne bi bio tako uspješno realiziran bez podrške lokalne zajednice. Građani su podržali svoj grad kao "zavičaj bajke", što je vidljivo - posvuda.
Naime, koncept je baziran na nekoliko "stupova-nosača": to su činjenica da je u Ogulinu rođena najpoznatija hrvatska spisateljica bajki, bajkovit izgled grada, legende vezane uz to poput one o planini Klek-okamenjenom divu, vješticama koje po planinskim vrletima plešu svoj noćni ples u vjetrovitim noćima, prirodnom jezeru srcolika oblika-prebivalištu zmaja, Đulinu ponoru, vilinskoj vodi s vrutka u gradskom parku, na Cesarovcu - riječ je o čarobnom napitku koji će djevojkama podariti vječnu mladost a mladićima koji ga okuse nešto još bolje: suprugu Ogulinku...
Dio toga može se naučiti tijekom posjeta samoj Ivaninoj kući bajke, koja ima čak i virtualno ognjište s "domaćima" okruženo Regočevim kockama iz Legen-grada!
- Čarobno zrcalo je hit čak i starijima, imamo ovdje interaktivne igre sa animiranim filmovima, bajkoviti juke box sa čak 79 bajki, naime imamo i one drugih autora a ne samo naše Ivane - zaneseno nabraja ravnateljica, kojoj je - povjerila nam je - osobno najdraža bajka Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, upravo iz pera Brlić-Mažuranić.
Ne zaboravimo da Ogulin ima i svoj Festival bajke, koji se održava u lipnju, a pravu popularnost među domaćom publikom koja najbolje prepoznaje Ivanine "priče iz davnina" - tek treba postići...
Svakako, Ogulin je bajkoviti gradić sa čarobnim prirodnim lokalitetima, cjenovno pristupačnim smještajem i izvanpansionskom ponudom, šteta ga je preskočiti u tuzemnim putešestvijama.
Možda vas nadahne i na neku bajku, ili čak basnu - zašto ne? Život tako brzo prohuji, priča ostaje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....