Umro čovjek koji je više od tri desetljeća živio sam na pustom otoku: ‘Ja sam živi dokaz da je moguć i drugačiji život‘

Ovih je dana u Italiji, navršivši 85 godina, umro čovjek koji je dulje od tri desetljeća proveo većinom sam, na pustom otoku. Bio je to njegov životni izbor. Mauro Morandi uživao je u životu svojevrsnog mediteranskog pustinjaka, u izoliranosti od ostatka svijeta i povezanosti s prirodom.

Novinarima su ga, predvidljivo, prozvali Robinson Crusoe. Nadimak po liku Daniela Defoea, na čiji je život i njegov ponešto sličio, dobio je odavno, otkako se pročulo za njega i to kako je Morandi uopće dospio na maleni otok Budelli, nedaleko Sardinije.

Mauro Morandi dugo je u svojoj rodnoj Modeni radio kao profesor tjelesne kulture. Frustriran smjerom u kojem je išao svijet oko njega, u poplavi materijalnih vrijednosti poželio je naći neko bitno drugačije mjesto za miran život, piše Jutarnji list.

1989. je nakanio svojim brodom otploviti do Polinezije, pobjeći što dalje od konzumerizma koji u to doba još sa Zapada nije stigao do otoka porazbacanih u Tihom oceanu.

I makar se od konzumerizma posve maknuo, geografski Morandi uopće nije otišao daleko.

Zaplovio je prema polineziji

Jer, dogodilo se da je doživio brodolom pored otoka Budelli. Došavši na Budelli ugledao je njegovu danas poznatu plažu s ružičastim pijeskom, bio je osupnut ljepotom otoka i shvatio da je to - njegova Polinezija. Kasnije je pričao da nikada do dolaska na Budelli nije oćutio takav osjećaj pripadanja kakav je imao čim je stupio na Budelli.

Na otoku je živio jedino čuvar koji se spremao u mirovinu. Morandiju se sve posložilo, dijelom je preuzeo posao od njega i ostao živjeti tamo. Odluka, doduše, nije bila jednostavna. Morandi je znao da na Budelliju neće imati struju, vodu u kući, da će na otoku vjerojatno cijelo vrijeme živjeti sam.

Tako je i bilo. Trideset i dvije je godine proveo sam, primajući povremene posjete. Živio je u nastambi od granita, koralja i školjki.

Otok Budelli poznat je po svojoj Ružičastoj plaži, o kojoj se brinuo Morandi

Afp

Njegov dom na Budelliju bio je zapravo nekadašnje sklonište iz Drugog svjetskog rata.

Morandi je imao ispunjen i smislen život. Ustajao je u praskozorja, obrađivao vrt, skupljao kišnicu, čistio je plaže od smeća koje bi donijelo more, osjećao je da je njegov posao da čuva otok. S vremenom, kako se pročulo za njega, na otok su svraćali izletnici, zaintrigirani i otokom i Morandijevim načinom života. Vodio je ljude po Budelliju, podučavao ih osjetljivom otočkom ekosustavu.

2021. je deložiran nakon dugotrajnog sukoba s vlastima nacionalnog parka La Maddalena, koje su planirale na otoku napraviti centar za posjetitelje i središte obrazovanja o okolišu.

Popularan na društvenim mrežama

Problemi i pritisci da napusti otok počeli su 2017.

U javnosti je, s druge strane, pokrenuta peticija, tražilo se da se Morandiju dopustio ostati na otoku, kampanja je zaživjela i izvan granica Italije, peticiju su potpisale tisuće ljudi. No, Morandi je, naloženo je, ipak morao napustiti Budelli.

Preselio se u jednosobni stan na La Maddaleni, najvećem u arhipelagu od sedam otoka na sjevernoj obali Sardinije.

Čovjek koji je dugo godina živio sam i uglavnom odsječen od svijeta kad je naposljetku iseljen s Budellija zaključio je da o ljepotama Budellija želi proširiti glas, da tako može educirati širu javnost o važnosti očuvanja prirode.

Napravio je profil na društvenim mrežama koji je vrlo brzo privukao pažnju mnogih, Morandi je postao svojevrsna inspiracija.

Odlazak s Budellija je dobro podnio.

2021., nakon što je krenuo živjeti na La Maddaleni, za CNN je izjavio kako: "Nikad zapravo nije gotovo. Ja sam živi dokaz da je i drugačiji, novi život moguć. Uvijek možete početi ispočetka, čak i ako imate više od 80 godina, jer postoje druge stvari koje možete doživjeti, potpuno drugačiji svijet no što je onaj oko vas."

Odgovarao mu je povratak u civilizaciju, tad je komentirao da mu post-pustinjački život paše, "ponovno sam otkrio zadovoljstvo uživanja u svakodnevnim udobnostima", zaključio je tad.

Zadnjih je pola godine, nakon što je pao i imao zdravstvenih problema, živio u domu za umirovljenike u mjestu Sassariju na Sardiniji.

Umro je dva dana nakon novogodišnjih blagdana, u rodnoj Modeni, piše Jutarnji list.