"Prije mnogo lita privozila je zemlju, kamen, stoku i raznu robu. Služila je svoje vrime, nosila je teško brime. Lancale je žene cure u svake ure. Neće više školjke alge prikrivat tvoje tilo, neće više sunce žarko dozivat te milo. Srce brže stat će kucat, kad te vide u punom sjaju od zaborava ukradena pristupak tvoj te čeka." Stihovi su to pjesme spjevani u čast neretvanskoj lađi, bez koje se nije mogao zamisliti nijedan dan u neretvanskoj dolini, na Neretvi i njezinim pritocima.
Oni svjedoče o važnosti lađe, ali i ljubavi Neretvanki i Neretvana prema tom drvenom plovilu u kojem se rađalo, vjenčavalo i umiralo.
Lađa je uvijek na poseban način bila vezana uz žene koje su je vukle, kako se to u neretvanskoj pučkoj tradiciji kaže, "lancale". Stariji se sjećaju...